Klimatske promjene mijenjaju medonsonu floru i otvaraju vrata novim štetočinama: PČELARI ĆE...

Klimatske promjene mijenjaju medonsonu floru i otvaraju vrata novim štetočinama: PČELARI ĆE OSTATI BEZ BAGREMOVE PAŠE?

SHARE

  Prema nekim predviđanjima, pustinjske regije će postati još više suhe, što će dovesti do nestanka oaza i pčela koje tu žive. U nekim područjima u podnožju Kalifornije, primjećeno je da domaće vrste cvijeća uslijed klimatskih promjena više ne opskrbljuju pčele hranom tokom jesenje paše. Ukoliko se ekstremni klimatski trendovi nastave, nije isključeno da će se sličan scenariji uskoro moći vidjeti i širom Evrope

Klima je jedna od najvažnijih komponenti životnog okoliša kojoj se treba prilagoditi, znati iskoristiti njene prednosti, ali i zaštititi od mogućih štetnih utjecaja, kojih je posljednih godina zaista mnogo.

S obzirom da uveliko određuje način života više od sedam milijardi ljudi na planeti, klima igra veliku ulogu kada je riječ o poljoprivredi od koje, između ostalog, zavisi ekonomska snaga jedne zemlje, a samim tim i kvalitet života ljudi u njoj.

Više nema nikakve sumnje – klimatske promjene su odavno prisutne: temperature rastu vrtoglavom brzinom, tope se ledenjaci, a nivo mora raste iz godine u godinu. Dok neki stručnjaci vjeruju da smo već prešli tačku bez povrtaka, postoje i oni koji smatraju da još uvijek nije prekasno da se situacija stavi pod kontrolu.

I dok u naučnim krugovima traju rasprave, jedna stvar je sasvim sigurna: živimo u ekstremnim klimatskim uslovima, a to potvrđuje i podatak da je mjesec juni 2019. godine bio najtopliji mjesec ikad zabilježen na planeti Zemlji. Ovakvi klimatski ekstremi ne djeluju negativno samo na ljude, već i na pčele, te marljive kukce od kojih zavisti budućnost čitavog ljudskog roda.

Pčele sasvim sigurno nestaju, pčelari širom svijeta bilježe masovne gubitke svojih kolonija, ali i sve manju zastupljenost medonosnog bilja. Lanac koji je nekada povezivao čitav ekosistem samo što nije pukao.

Čitave regije bez cvijeća

Klimatske promjene djeluju na ponašanje pčela kao i na njihovu fiziologiju. Ekstremne zime ili vrućine isto tako će uzrokovati promjene u kvalitetu medonosnog bilja, a samim tim i meda.

Razvoj pčelinje kolonije kao i njena sposobnost da sakuplja nektar i polen također zavisi od klimatskih uslova. Pčelari koji su odavno natjerani da se prilagođavaju ovim nepovoljnim uslovima, moraju mijenjati metode pčelarenja, a to se uglavnom odnosi na sve češće i skupe selidbe u potrazi za novim i bogatijim medonosnim pašama.

Znamo da klima direktno djeluje na proizvodnju polena i nektara od kojih zavisi opstanak pčelinjih kolonija. Na primjer; manjak polena izazvan sušom tokom jesenjih mjeseci, osudit će pčele na gladovanje kada dođe zima. Njihova tijela će oslabiti što će ih učiniti lakim plijenom za parazite.

Evo nekoliko negativnih posljedica po pčele koje dolaze u kontakt sa izmijenjenom florom:

 NEPOŽELJNO CVIJEĆE: Nagle temperaturne promjene poput čestih i iznenadnih kiša, mogle bi uzrokovati pojavu „odbojnog“ cvijeća. Ovo se posebno odnosi na bagrem, čiji nektar nakon kiše postaje previše razrijeđen, i kao takav uopšte nije privlačan pčelama. Logična posljedica ovog problema je velika nestašica hrane za pčele.

 SUHA KLIMA MOŽE ONEMOGUĆITI CVIJEĆU DA PROIZVODI NEKTAR:  Ekstremno suha klima će smanjiti proizvodnju nektara koji je od ključne važnosti za opstanak svake pčelinje zajednice. Isto važi i za duge sušne periode uzrokovane klimatskim promjenama.

Na primjer, cvijeće lavande ne proizvodi nektar kada je vrijeme previše suho, čime se pčelama dodatno otežava iskorištavanje ove, ionako nepredviljdive paše.

 ČITAVE REGIJE BEZ CVIJEĆA:  Prema nekim predviđanjima, pustinjske regije će postati još više suhe, što će dovesti do nestanka oaza i pčela koje tu žive. U nekim područjima u podnožju Kalifornije, primjećeno je da uobičajene vrste cvijeće uslijed klimatskih promjena više ne opskrbljuju pčele hranom tokom jesenje paše. Ukoliko se ekstremni klimatski trendovi nastave, nije isključeno da će se sličan scenariji uskoro moći vidjeti i širom Evrope.

 Gladovat ćemo zajedno sa pčelama

Prije pedesetak godina svijet je izgledao potpuno drugačije. Pčele su imale obilje cvjetova na kojima su se gostile, a ujedno je bilo manje štetočina i bolesti koje su prijetile njihovom prehrambenom lancu.

Ovih dana priroda je morala ustuknuti pred industrijalizacijom i naše pčele sada sve teže mogu pronaći dobar pelud i nektar.

Poljoprivrednici se sve više koriste herbicidima i insekticidima.

To je dovelo do fenomena nazvanog Poremećaj kolapsa kolonija koji desektuje pčelinja društva.

  • – Poremećaj kolapsa kolonije najvjerovatnije proizilazi iz nekoliko problema povezanih sa lošim poljoprivrednim praksama, patogenima, nedostatkom raznovrsne prehrane, izloženosti pesticidima i neonikotinoidima, gubitku staništa te stresu kojim su pčele izložene tokom transporta. Pesticidi, stres i nedostatak hrane samo pogoršavaju ranjivost pčela na patogene – navodi se u jednom istraživanju sa državnog univerziteta u Oregonu.

Gubitak staništa, nedostatak hrane i raznovrsne ishrane direktno su povezani s klimatskim promjenama koje nepovoljno djeluju na normalan rast biljaka i cvijeća.

Zbog nenormalne klime, cvijeće svake godine raste za pola dana ranije, što znači da biljke sada cvjetaju mjesec dana ranije nego prije 45 godina. Kao rezultat, takve biljke se ne oprašuju na vrijeme, a pčele ostaju bez hrane.

I dok CCD uništava pčelinje kolonije, čovjek će efekte ovog poremećaja i dalje viđati na svojim usjevima. Trećina svjetskih usjeva ovisi o pčelama i oprašivaju i ukoliko se crni trend nastavi, čovječanstvo će se suočiti sa ozbiljnim nestašicama hrane i nesagledivim ekonomskim posljedicima. A da ne spominjemo tragediju pčela koje će izumrijeti.

 Invazija predatora

Kada ne umiru od nedostatka hrane, pčele sve više postaju žrtve starih neprijatelja poput varoe, američke i evropske gnjiloće legla, nozemoze, virusa i grinja.

Neki od ovih parazita bolje bolje napreduju u određenim uslovima. Bez obzira da li određeno područje doživljala promjene u vidu suše ili obilnih padavina, ovi patogeni se mogu razvijati brže i zahvatiti veće područje.

Na primjer, krečno leglo koje uzrokuje gljivica Ascosphera apis razvija može se proširiti tamo gdje ekosistemi pod utjecajem klimatskih promjena postaju vlažniji. Stručnjaci predviđaju da će nepredviljvo vrijeme uzrokovati i dolazak novih predatora s kojima će se ionako oslabljene pčele morati boriti za opstanak.

I dok u nekim evropskim zemljama azijski stršljeni prave već prave haos na pčelinjacima, predviđa se prava invazija žutih pčelarica u regijama gdje su prije bile prava rijetkost.

Još jedan napasnik koji prije nije bio prevelika prijetnja za pčele je mali kornjaš košnice, koji bi klimatskim promjenama dobio vjetar u leđa za pravljenje velikih šteta. Kornjaš koji potječe iz Južne Afrike razvija se u najslabijim pčelinjim košnicama. Parazit je, najvjerovatnije u SAD uvezen preko agruma i pravi velike štete američkim pčelarima, posebno u vrućim i vlažnim regijama.

Do sada je hladna klima kočila širenje ovog napasnika, ali klimatske promjene koje uzrokuju porast temperature mogle bi uzrokovati nekontrolisano širenje još jednog neprijatelja pčela širom svijeta.

 Bubmari već bježe na sjever

Pčelarski stručnjak iz Velike Britanije Norman Carreck sa Univerziteta Sussexs i Laboratorije za pčelarstvo i socijalne insekte, smatra da će pčele, kako temperatura bude rasla, vremenom tražiti utočišta na sjeveru.

  • – Medonosne pčele su prilično otporne na klimatske promjene i još uvijek se dobro snalaze sa svim izazovima. Kao takve, mislim da će se ova vrsta pčela relativno dobro nositi sa klimatskim promjenama, što se ne mora odnositi na neke druge vrste iz porodice pčela.

  • – Na primjer, bumbari su stvorenja koja ne podnose dobro velike vrućine. Neka istraživanja su potvrdila da se određene vrste bumbara već kreću prema sjeveru, kao i da su zabilježena izumiranja bumbarskih vrsta na mjestima koja su postala prevuća i suha.
  • Norman Carreck
  • – Ne mora značiti da će se isti slučaj ponoviti i sa pčelama, ali veliki broj njih je uginuo na područjima gdje je postalo previše toplo, što znači da, ukoliko se i kreću prema sjeveru, to ne čine dovoljno brzo. Mislim da još uvijek imamo dovoljno vremena i pameti da spriječimo masovni egzodus pčela sa svojih prirodnih staništa, ali potrebna je daleko veća uključenost vlada svih država kako bi se ovaj problem na vrijeme riješio – smatra Norman Carreck.

  U Francuskoj pčele nemaju šta da pokupe!

Francuski pčelari su u panici jer njihove pčele umiru alarmantnom brzinom, a proizvodnja meda je u velikoj opasnosti.

  • Naše pčele nemaju šta da pokupe! Prvi dio sezone je bio katastrofalan, a potrošači će ove godine teško doći do francuskog meda – upozorio je predsjednik poljoprivrednog udruženja MODEF Robert Aigoin.

Katastrofalna proizvodnja meda, nažalost, nije nikakva novost. Još 2017. godine medijski naslovi upozoravali su na “katastrofalnu” proizvodnju meda.

I to nakon 2016. koja je bila najlošija u historiji, s proizvedenih samo devet hiljada tona, u odnosu na uobičajenih 18 do 20 hiljada tona meda. Francuska je peti proizvođač meda u EU.

I drugi veliki proizvođači, poput Španije, Rumunije, Poljske, Mađarske, Grčke i Italije, bilježe velike fluktuacije u proizvodnji meda. Samo su Francuska i Mađarska u Evropi zabilježile nagli pad proizvodnje meda u razdoblju od 2017. do 2018. godine, za po oko pet hiljada tona.

–        Nije u pitanju samo Francuska. Moj prijatelj, pčelar u Italiji, rekao mi je da je u 43 godine, koliko se profesionalno bavi pčelarstvom, ova godina najgora – rekao je glavni sekretar Nacionalnog sindikata francuskih pčelara (UNAF) Henri Clement.

Henri Clement

Mnogi pripisuju pomor klimatskim promjenama.

–        Već smo neko vrijeme uznemireni zbog utjecaja klimatskih promjena. To je najveća briga pčelara. Ove smo godine već na kraju zime imali mraz i sjeverne vjetrove koji su isušivali cvijeće pa se nije stvarao nektar – rekao je Clement.

–        Zima je bila tako blaga da pčele nisu imale problema s reprodukcijom, ali bez cvijeća i nektara kolonije brzo propadaju. Naime, u košnicama nema hrane, pčelari moraju hraniti pčele sirupom jer bi mogle uginuti od gladi – pojašnjavaju u MODEF-u.

D.K.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY