Neobična pojava u košnicama turskih i mediteranskih pčelara: Otrovni med od rododendrona,...

Neobična pojava u košnicama turskih i mediteranskih pčelara: Otrovni med od rododendrona, poznat i kao “LUDI MED”

SHARE

Smatra se da je između pet i trideset grama meda dovoljno da izazove trovanje koje se, istina, samo u vrlo rijetkim slučajevima završava fatalno. No, kašičica ili dvije rododendronovog meda često ipak dovode do teškog trovanja, nerijetko praćenog i halucinacijama…

Da boja i okus meda zavise o nektaru koji pčele konzumiraju, dio je osnovne lekcije o pčelarstvu. Sastav nektara uvjetuje i hemijski sastav meda. Tako, ukoliko pčele konzumiraju nektar iz otrovnog cvijeta rododendrona, na koncu ćemo i dobiti – otrovni med.

Taj med je prije mnogo stoljeća prozvan “ludi med”, a negdje ćete pročitati i nadimak “čudesni med”. Ovi nazivi, posebno prvi, zadržali su se sve do danas, a efekti koje konzumiranje meda od rododendrona proizvodi, vrijedno te nazive i opravdavaju.

Biološko oružje

Područja gdje rododendron raste na divlje su Turska (obala Crnog mora gdje raste naročito otrovna vrsta rododendrona lokalno prozvana “planinska ruža” ili “crni otrov”), Srednji istok i Mediteran. Nije poznato da ova vrsta rododendrona na divlje raste na Jadranu, u susjednoj Hrvatskoj ili Crnoj Gori.

Postoje mnogi pisani tragovi koji govore da je praksa vrcanja zaraženih satova meda bila dobro poznata i često korištena vojna taktika u dalekoj prošlosti, prošlosti koja seže čak i do Rimljana. Med od rododendrona je bio prozvan i biološkim oružjem.

Inače, treba znati da med od rododendrona “ludim” čini otrov zvani grajanotoksin. To je hemikalija koja se veže na natrijeve kanale u ćelijskoj membrani. Ovaj proces onemogućava zatvaranje natrijevih kanala, a što dalje onemogućava deaktivaciju same ćelije.

To proizvodi razne efekte koji mogu trajati od nekoliko minuta do tri sata. Najčešći su prekomjerno lučenje pljuvačke, znojenje, povraćanje, vrtoglavica, slabost, otežan govor i nizak krvni pritisak. Ukoliko se neko predozira “ludim medom”, simptomi koji se mogu pojaviti su i gubitak koordinacije, izražena mišićna slabost i bradikardija, tj. usporen puls.

Afrodizijak?

Smatra se da je između pet i trideset grama meda dovoljno da izazove trovanje koje se, istina, samo u vrlo rijetkim slučajevima završava fatalno. No, kašičica ili dvije rododendronovog meda često ipak dovode do teškog trovanja, nerijetko praćenog i halucinacijama.

No, bez obzira na to, ludi med se u Turskoj, naprimjer, još uvijek koristi – namjerno. Turci ga, naime, koriste za liječenje čira na dvanaestopalačnom crijevu i za poboljšanje varenja. No, posebno je zanimljivo da ga preporučuju kao – afrodizijak.

Tako je jedan par nedavno bio primljen u lokalnu tursku bolnicu žaleći se na bol u grudima. Kroz pregled, doktori su ustanovili da su oni imali i simptome konfuzije, niskog krvnog pritiska, usporenog pulsa. Također, ustanovljeno je da su oboje pretrpjeli blaže srčane udare.

Par je kasnije priznao da su redovno konzumirali “ludi med” tokom jedne cijele sedmice. I do čitavu supenu kašiku odjednom, sa ciljem da dodaju “ugođaja” vođenju ljubavi. Srčani udar od samo jedne kašike! Oboje su se na kraju oporavili, ali će ubuduće morati raspirivati strasti na neki staromodni način.

Pripremila Dajana ZEČIĆ prema tekstu “How to kill with honey” (Kako ubiti medom?) autora Andrewa Tarantole

Prvi slučaj trovanja “ludim medom” u EU

Prvi slučaj trovanja medom u EU je upravo turskog porijekla. Naime, postoje podaci da je jedan sedamdesetogodišnji muškarac (turskog porijekla) u oktobru 2007. godine bio dovezen u hitnu pomoć državne bolnice u Beču. Bio je bez svijesti i sa teškim oštećenjem srca. Ljekari nisu odmah mogli objasniti šta je uzrok ovakvog stanja. Misterija je bila riješena kad su slijedećeg dana rođaci oboljelog u bolnicu donijeli teglu meda, a koji je potjecao iz crnomorske priobalne regije Pontus na istoku Turske. Na tom području otrovni rododendron je česta pojava, kao i taj čuveni “ludi med”. Nakon ovog slučaja, tema “bolest ludog meda” (mad honey disease) sve je češće zastupljena u naučnim radovima i medicinskim časopisima.

Kako razlikovati “ludi” od “normalnog” meda?

“Ludi med” neki opisuju kao med crvenkaste boje i kiselo-gorkog okusa, te da se po tome može razlikovati od običnog meda. No, postoji i druga strana koja kaže da se ludi med ni na koji način – ni po boji, ni po ukusu, ni po mirisu, ne može razlikovati od bilo kojeg običnog, tj. ispravnog meda. Postoje i tvrdnje da na se istom saću mogu naći i “ludi” i “normalni” med.

(arhiv BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY