Pčelarstvo Filipina: Kokos i himalajska medarica

Pčelarstvo Filipina: Kokos i himalajska medarica

SHARE

Filipini su otočna država, smještena na jugoistoku Azije, odnosno zapadnom dijelu Tihog okeana. Smatraju se dijelom Indonezijskog arhipelaga. Sa svojih oko 300.000 km 2, peta su po veličini otočna država na svijetu. Od ukupno 7.107 filipinskih otoka, stalno je nastanjeno njih oko 860. Na jedanaest najvećih, živi većina stanovništva.

Filipini su zemlja u razvoju, pa njeni stanovnici uglavnom zarađuju radeći u lakoj industriji, baveći se uslužnim djelatnostima, poljoprivredom, ali i – pčelarstvom. Iako broj pčelara na Filipinima i nije tako velik, o pčelarstvu ove tropske zemlje ipak vrijedi pisati i čitati – pčelari se sa nekoliko vrsta pčela, vrca se med od kokosa, nema mnogo varoe…

Četiri vrste pčela

Na filipinskom otočju prisutne su četiri vrste pčela, i to Apis cerana (istočna, azijska ili himalajska medarica), zatim Apis dorsata (divovska pčela), Trigona spp. (pčela bez žaoke), te dobro nam poznata Apis mellifera (tamna evropska pčela medarica). Prve tri pobrojane vrste su autohtone, dok je A. mellifera „doseljenik“, a koji na Filipine stiže iz Amerike, i to, kako neki podaci kažu, 1913. godine, tj. u vrijeme kada je ova zemlja i bila američka kolonija.

Mellifera je posebno značajna u historiji pčelarstva Filipina. Naime, sa njom otpočinje era modernog pčelarstva na ovom otočju. Međutim, vrlo brzo nakon dolaska A. mellifera, pojavljuje se varoa, koja je i uništava. Ovaj nametnik se nije mogao kontrolisati sve do 60-ih godina prošlog stoljeća i otkrića miticida. Od tada, pa do danas, broj košnica sa A. mellifera na Filipinima se povećao sa nekoliko stotina, na nekoliko hiljada.

No, u košnicama filipinskih pčelara odavno se nalaze i autohtone vrste pčela, u prvom redu Apis cerana i Trigona spp. pčele. Divovske pčele, tj. A. dorsata, koje su također domicilno „stanovništvo“ Filipina, nisu nikad pripitomljene, te i danas svoja gnijezda grade isključivo u divljini. Pčele A. cerana i Trigona, uzgajaju uglavnom farmeri na seoskim područjima. Koriste ih za oprašivanje kultura koje uzgajaju, ali i kao dodatni zvor prihoda.

Procjenjuje se da danas na Filipinima obitava oko 3.000 košnica sa A. cerana, isto toliko košnica sa A. mellifera, te nekoliko stotina košnica sa malenim pčelama bez žaoka. U odnosu na susjedne zemlje Vijetnam, Tajland i Tajvan, koje imaju oko 300.000 košnica ponaosob, Filipini se smatraju azijskom zemljom sa skromnom populacijom pčela, odnosno košnica.

Ah, taj kokos…

Bez obzira na mali broj košnica, Filipini su nesumnjivo zemlja sa velikim potencijalom za razvoj pčelarstva. Taj potencijal se ogleda uglavnom u odsustvu industrije, odnosno čistoj, te dosta raznolikoj prirodi. No, taj potencijal isto tako se može ogledati i u – proizvodnji kokosa, a po kojoj su Filipini i poznati. Naime, više od tri miliona hektara zemlje posvećeno je uzgoju kokosa, a koji, cvjetajući tokom cijele godine, nudi izobilje hrane baš za pčele.

Zbog toga ne čudi što divlje A. cerana vrlo rado grade gnijezda u blizi plantaža kokosa. Osim toga, i sami pčelari planski pčelare u blizini kokosa – sa A. cerana, a u novije vrijeme i sa A. mellifera. Pčelareći uz plantaže, pčelari sebi obezbjeđuju značajne prinose meda, polena, voska, itd., ali i pomažu uzgajivačima kokosa – zahvaljujući pčelinjem oprašivanju, zarada farmera može biti bolja za oko 2000 dolara po godini!

Insekticidi

Osim uzgajivačima kokosa, pčelari Filipina na isti način pomažu i uzgajivačima suncokreta, kukuruza, kikirikija, kafe, kakaa, banana, manga, paradajza i patlidžana! Međutim, u novije vrijeme pojavljuje je jedan problem – pretjerana upotreba insekticida na poljoprivrednim usjevima! Insekticidi tako polako postaju ozbiljna prijetnja pčelama na Filipinima.

To se naročito odnosi na autohtone filipinske pčele A. cerana. Interesantno je da je ova vrsta dosta otporna na pčelinje bolesti i nametnike (u prvom redu varou), ali eto – neprijatelje ipak ima, i to u ljudima!A, osim insekticida, ovim pčelama prijeti i obijesna sječa šuma i kokosovih stabala. Mnogi filipinski pčelari će se složiti da su davno prošli oni dani kada su filipinske šume bile siguran izvor prihoda za svakog lovca na divlji med.

Cijene i mogućnosti

Trenutno su na filipinskom tržištu med i drugi pčelinji proizvodi dosta skupi. Med se prodaje uglavnom po cijeni od 350 Php (filipinskih pezosa) po kilogramu, odnosno oko 8 američkih dolara, vosak košta oko 12 dolara, matična mliječ oko 3,5 dolara po 10 grama, polen oko 50 dolara po kilogramu. Cijena nukelusa A. mellifera iznosi oko 95 dolara, a A. cerana oko 60.

Lokalni filipinski pčelari koji uzgajaju bilo domicilne ili uvezene pčele, nemaju problema pri reklamiranju i promovisanju svojih proizvoda. Potražnja za medom na Filipinima je velika. No, obično samo ljudi iz viših slojeva društva mogu si priuštiti pčelinje proizvode. Ostatak populacije, i pored drage volje i sušte potrebe, domaći med ne kupuje.

Med, energetska pića i kozmetika

Med se na Filipinima uglavnom koristi u zdravstvene svrhe. Farmaceutske kompanije ga koriste kao osnov za sirup protiv kašnja, ali i za energetska pića. Polen i matična mliječ su komponente energetskih pilula i kapsula, također. Pčelinji proizvodi na Filipinima se koriste i u sredstvima za njegu tijela, odnosno u kompanijama koje se bave proizvodnjom kozmetike.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY