Pčelarstvo Finske: Uljana repica najveći izvor polena

Pčelarstvo Finske: Uljana repica najveći izvor polena

SHARE

Najveći pčelar Finske ima više od 1.000 košnica. Ukupan broj pčelinjih kolonija u Finskoj iznosi oko 50 hiljada sa kojima pčelari 3,5 hiljade pčelara. Pčelarstvo je hobi za većinu pčelara. Za dobro zimovanje, za svaku košnicu treba od 22 do 25 kilograma šećerne prihrane

Finska, poznata je i kao “zemlja vode i kopna”. Ono što ne prekriva šuma, “zauzela” su jezera, njih čak 60 hiljada. Šume su uglavnom četinarske dok se na jugu ove nordijske države mogu naći jasen, javor i brijest. Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje za ovaj dio Evrope. Prosječna julska temperatura na obali je oko 16°C a zimi se spušta ispod nule.

Poljoprivreda je uglavnom ograničena na plodnu priobalnu regiju. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Najviše se proizvodi ječam te korjenasto povrće kao krompir i šećerna repa. U zemlji koja ima preko pet miliona stanovnika, tek 3,5 hiljade su profesionalni pčelari koji pčelare sa pedesetak hiljada košnica. Po košnici, prosječna proizvodnja meda iznosi 40-ak kilograma. Nema podataka o izvozu, ali u toku jedne godine u Finsku se uveze 1150 tona meda.

Historijat pčelarstva

Nema autohtonih vrsta pčela u ovo zemlji. Prvi pisani podaci pokazuju da su crne pčele (Apis mellifera mellifera) prvi put uvezene iz Estonije i Švedske u 18. stoljeću. Druga uvezena pčela bila je Italijanski pčela (A. m. ligustica) koja je u Finsku “došla” 1866. godine. Nakon toga, sredinom prošlog stoljeća, uvezena je i Kavkaska pčela (A. m. caucasica). Prva košnica pokretnog okvira uvezena je 1867. dok se LR počeo koristiti 1906. godine. Prvi pčelinjaci postavljeni su u jugozapadnom dijelu Finske, a kasnije i u južnom odnosno središnjem dijelu ove zemlje. Tokom posljednjeg desetljeća, pčelarstvo se proširilo na sjeveroistok Finske. Oko 50% pčela još uvijek se nalazi u južnom dijelu. Međutim, pčelarstvo u Finskoj proteže se i na sjever, sve do polarnog kruga.

Ukupan broj pčelinjih kolonija u Finskoj iznosi oko 50 hiljada sa kojima pčelari 3,5 hiljade pčelara. Pčelarstvo je hobi za za većinu pčelara. Tek 6% njih ima više od 50 društava dok profesionalnih pčelara  ima oko 2%. Oko 85% košnica su Langstroth, 10% Zander, a ostatak su različite vrste.

Broj profesionalnih pčelara je porastao u toku posljednjih pet godina. Trenutno postoji oko 400 poluprofesionalnih i stručnih pčelara. Pčelar se smatra profesionalnim ako ima više od 100 pčelinjih društava.

Glavni izvor polena

Najveći pčelar Finske ima više od 1.000 košnica. Dvije trećine pčelinjih zajednica zasnovane su na italijanskoj vrsti pčele, 25% su hibridi, 5% čini Kranjska pčela, 2% Buckfastova i 3% crna pčela. Ostale vrste su vrlo rijetke, ali Kranjska pčela sve je popularnija u posljednjih nekoliko godina.

Klima je umjerena i vrlo promjenjiva zbog utjecaja Golfske struje. Česte promjene vremenskih uslova pčelarima otežavaju bavljenje ovim poslom.

Pčelari nikada ne mogu biti sigurni kada i da li će uopće doći do glavne ispaše. Normalno, juli je najtopliji mjesec dok je februar najhladniji. Zima za pčele počinje krajem septembra, a završava krajem aprila. Razdoblje zimovanja kreće se od 6 do 7 mjeseci.

Za dobro zimovanje, za svaku košnicu treba od 22 do 25 kilograma šećerne prihrane. Sezona traje od dva do tri mjeseca, a glavna ispaša obično traje od 15. juna do 30. jula.

Jedina medonosna biljka koja se naveliko sadi i od koje pčelari imaju veliku korist je uljana repica koja cvjeta u proljeće. Početkom maja pčele sakupljaju polen i sa vrbe. Ipak, glavne medonosne biljke u ovoj zemlji su maslačak, malina, uljana repica, djetelina, korov, a u nekim područjima cvjeta i vrijesak. Medljika je od malog značaja za pčelare Finske. U posljednjih nekoliko godina, mnoge biljke poput facelije, lucerna i suncokreta uzgajaju se u velikim količinama.

Prodaja

Pčelari Finske godišnje proizvedu oko 1800 tona meda. Prosječna proizvodnja po košnici iznosi oko 40 kilograma. Prodaja meda jasno je podijeljena na tri tržišta. Oko trećine meda pčelari direktno prodaju svojim potrošačima. Drugu trećinu prodaje pokrivaju mali trgovci dok ostatak meda ide velikim zadrugama koje preprodaju med i pčelinje proizvode.

Jedinstven savez

Savez udruženja pčelara Finske je jedinstven na državnom nivou. U ovaj savez uključeno je 38 lokalnih pčelarskih udruženja. Savez je osnovan davne 1918. godine nakon čega je podijeljen na dvije zasebne organzacije. Tek 1983. godine ponovo je ujedinjen i pčelari ove nordijske zemlje uživaju sva prava i olakšice koje im daje zakon o poljoprivredi ove zemlje.

Časopis, istraživanja, analize

Najčešće bolesti sa kojima se susreću finski pčelari su nozemoza, krečno leglo,  evropska i američka gnjiloća. Više od 25 godina bore se sa pčelinjim “rakom”, varoom.

Resursi za pčelinja istraživanja u Finskoj su vrlo ograničena. Stalna pčelinja istraživanja rade se u Poljoprivrednom istraživačkom centru koji je počeo sa svojim radom 1974. godine. U ovom centru istražuju se bolesti pčela, oprašivanje i uzgoj matica. Također, pčele su predmetom istraživanja i na Univerzitetu u Helsinkiju, glavnom gradu Finske.

Savez pčelara organizuje redovne skupštine i predavanja. U svom časopisu “Mehilainen” koji izlazi sedam puta godišnje, objavljuju tekstove o napretku finskog pčelarstva, pčelarskim dostignućima, bolestima pčela i mnogim drugim temama interesantnim za pčelare. (Arhiva Bh pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY