U posjeti manastiru Lelić: 50 GODINA U LJUBAVI MONAHA I PČELA

U posjeti manastiru Lelić: 50 GODINA U LJUBAVI MONAHA I PČELA

SHARE

Za med manastira Lelić mnogi tvrde da je najukusniji u Srbiji. U ovoj zadužbini vladike Nikolaja Velimirovića, nedaleko od Valjeva, koju godišnje posjeti do 100.000 vjernika i turista, na teglama sa medom vidno je istaknuto: „Proizvod pčela u saradnji sa manastirom Lelić“, što svjedoči o posebnoj brizi monaha prema pčelama.

Zlatne ruke marljivih monaha

Čuvajući bogatu tradiciju, manastir Lelić, koji se nalazi nedaleko od Valjeva (Srbija) danas raspolaže sa velikim brojem košnica koje se nalaze u predivnoj, netaknutoj prirodi, ušuškanoj podno vijenca valjevskih planina. Šume i livade kojima je manastir okružen bogate su raznovrsnim i rijetkim biljem i idealne su za pčelarenje.

Za dobar kvalitet meda, pored vrijednih pčela i zelenog okruženja, zaslužan je i jedan od najstarijih i najiskusnijih pčelara danas u Srbiji – iguman Avakum, nastojatelj manastira, ili kako on voli da naglasi, čuvar moštiju svetog Nikolaja.

– Već pedeset godina družim se sa pčelama. Ovaj plemenit posao naučio sam od svog oca. I dok sam bio u manastiru Tronoši, i evo već godinama u Leliću, moje druženje sa pčelama traje. Volim da provodim vrijeme sa njima, nije mi toliko bitno koliko će meda da naprave, šta će da donesu. Ali, vrijedne pčelice uvijek iznenade, uvijek darove nude. Njihova je tajna velika. Ni istaživači ne mogu potpuno da uđu u njihovu tajnu – konstatuje iguman Avakum.

Med u manastiru Lelić proizvodi se na organski način, a prinos po košnici, kažu monasi, često bude i do 70 kg. godišnje.

– Naš med je prirodan, čist i bez aditiva. Činjenica da je on u cjelosti proizveden u okviru manastirske ekonomije ima poseban značaj. Naime, slobodnim izborom da se zamonaši, monah dobija poslušanje koje obavlja, tako da bratstvo, rasterećeno materijalnih briga, proizvodi najkvalitetnije proizvode. Takav odnos prema samom stvaralaštvu, u nekom smislu, mogao bi se nazvati posebnim, naročito u kontekstu današnjeg svijeta koji se isključivo rukovodi profitom. U tom smislu, i ovaj med bi mogao da se smatra posebnim – ističu monasi.

Pčele u Leliću sakupljaju tri vrste meda: bagremov, livadski i šumski, a monasi prave i mješavinu meda sa koprivom.

– Med sa koprivom koristi se kao dodatak ishrani. Preporučuje se za poboljšanje opšteg stanja organizma, za podizanje nivoa hemoglobina u krvi, potiv zamora i iscrpljenosti – dodaje iguman.

Upravo je u toku bagremova paša i monasi sa radošću posmatraju kako vrijedne pčele lete unaokolo i donose darove. Po svemu sudeći, biće ovo još jedna od bogatih, medenih sezona u manastiru Lelić.

Pravoslavna legenda o nastanku najvrijednijih insekata: AKO SI S ČELA, BUDI PČELA

Ima jedna lijepa anegdota kako su nastale pčele. naime, prema legendi, išao je Gospod po selima pripovjedajući narodu. Kad je jednom prilikom sa svitom ušao u kuću izvjesnog domaćina, zatekao je domaćicu kako stavlja hljeb da se peče.

Kada je Gospod zatražio od domaćice da ga posluži hljebom, ona je ćutala. Ne znajući s kim razgovara, u ljutnji ga je udarila lopatom u glavu. Kada su kapi krvi počele da kaplju, Gospod je rekao:

– Ako si s čela, budi pčela.“ I kapi krvi su se pretvorile u pčele koje su odmah počele da lete… – priča iguman Avakum.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY