Savjeti Ekrema Karahodžića: OBOLJELE PČELINJE JEDINKE NERADO UMIRU U SVOM STANIŠTU!

Savjeti Ekrema Karahodžića: OBOLJELE PČELINJE JEDINKE NERADO UMIRU U SVOM STANIŠTU!

SHARE

U našim klimatskim i pašnim prilikama sve do kraja februara nije potrebno i nije dobro da pčelar obavlja bilo kakve radnje na pčelinjim zajednicama

Kada se dan pođe duljiti u prvoj polovini januara “bude” se i naše pčele. U gnijezdu (klubetu) pčelinje zajednice uspostavlja se novi toplotni i radni režim. Matica oprezno pođe polagati prva jaja. Dan se duži i zanavljanje pčela mora da krene, ali lagano, oprezno i odmjereno. Pčelinja zajednica kao jedinstven i savršen organizam to nepogrješivo zna. Ona zna da će hladna, neizvjesna i teška zima još dugo trajati. Njoj je ovom periodu potreban samo mir.

Pčelar joj to može i treba obezbijediti i samo tako joj može biti od pomoći. Sve druge pčelarske aktivnosti, a naročito osluškivanje života pčela kucanjem u njihovo stanište, dodatno utopljavanje i dodavanje pčelinjih pogača pčelinjim zajednicama, u ovom periodu nisu od pomoći. Naprotiv!

Da je bespotrebna pčelarska radoznalost kuckati po pčelinjem staništu, pčelari se u načelu slažu, ali radoznali rade po svom. Dodavanje pčelinjih pogača i dodatno utopljavanje pčelinjeg staništa u ovom peridu je velika pčelarska zabluda i neka druga tema.

Pčelari ovdje imaju suprotstavljena mišljenja. Ipak se mora znati da ovim preuranjenim radnjama, pored uznemiravanja pčela, dovodimo i pčelinju zajednicu u zabludu pa ona preuranjeno intenzivira proširivanje svoga legla. To za pčelinju zajednicu često biva kobno, što obično rezultira krajem februara i početkom marta ili se tada uoče posljedice pčelarskih zabluda.

Pčelar tokom januara i februara treba da nadzire svoj pčelinjak i da ga održava urednim, da sprječava uznemiravanje pčela od životinja i ljudi, te da sanira eventualne štete pričinjene od nepoželjnih gostiju i prirodnih utjecaja.

Posebnu pažnju pčelar treba da usmjeri na stabilnost postolja jer u ovom periodu, uslijed vremenskih utjecaja, može doći do njihovog pomjeranja i tako do prevrtanja pčelinjih staništa.

Ukoliko je pčelinjak pravilno lociran tada čišćenje snijega ispred pčelinjih staništa i njegovo uklanjanje sa krovova je nepotrebna, nekorisna, a često i štetna radnja.

U ovom periodu pčelar u svoju bilježnicu, pored vremenskih prilika, treba da evidentira datume pročisnih izleta pčela (naročito prvi pročisni let), unos polena, nektara, vode i druga svoja zapažanja. Povremeno, svakih par dana, (u jutarnjim satima), pčelar treba da obiđe svoj pčelinjak i da na svakoj pčelinjoj zajednici utvrdi i evidentira brojnost mrtvih pčela na poletaljci i ispred – na zemlji.

Kada pčele opće s prirodom pčelar svoju pažnju treba usmjeriti na ponašanje pčela na letu svake pčelinje zajednice, ali i ispred, na zemlji, treba provjeriti da li ima pčela “pješaka”.

Pčelar treba da zna da oboljele pčelinje jedinke nerado umiru u svom staništu, pa ako im vremenske prilike dozvoljavaju one će, bolesne, sa nogama izaći van i tako se udaljiti od svog staništa. U jutarnjim satima možemo ih uočiti odmah ispred leta ili u neposrednoj blizini (korak – dva) kako po zemlji gmižu udaljavajući se u pravcu istoka. Tako bolesne one se udalje i do 20 metara gdje je i najgušći oreol njihovog umiranja.

Na osnovu ovih zapažanja i evidencija te pregledom ladice u podnici i eventualno malog zadizanja zadnje ili prednje strane pčelinjeg staništa, pčelar sa velikom preciznošću, bez otvaranja, određuje kako je zimovala svaka pčelinja zajednica. On pouzdano utvrđuje koliko pčelinja zajednica ima hrane, ima li maticu, ima li i kada se pojavilo leglo, kolika je njena brojnost, u kojem dijelu je klube ili njeno leglo locirano i koji je pravac njihovog kretanja.

Pored toga, on može da utvrdi da li je pčelinja zajednica uznemiravana izvana ili iznutra i kakvo je njeno opće zdravstveno stanje. Na osnovu ovih zapažanja pčelar može procijeniti i donijeti odluku da i u ovom periodu otvori pčelinje stanište kako bi nužno i neodložno intervenisao u cilju spašavanja pčelinje zajednice.

U našim klimatskim i pašnim prilikama sve do kraja februara nije potrebno i nije dobro da pčelar obavlja bilo kakve radnje na pčelinjim zajednicama, a koje zahtijevaju otvaranje njihovog staništa. Tek krajem februara ili početkom marta potrebno je izvršiti prvi vizualni pregled pčela otvaranjem njihovog staništa te obaviti više istovjetnih radnji na svakoj pčelinjoj zajednici.

Prilikom ovog vizualnog pregleda ponekad se nametne potreba da se na pojedinim pčelinjim zajednicama obave i posebne radnje koje bude zahtijevala svaka pčelinja zajednica ponaosob.

Ovo je period kada u većini godina izresa lijeska i cvjetaju mnoge proljetne cvijetnice. Često u ovom periodu cvjeta drijen i vrba iva. Pčelinje zajednice u prosjeku imaju na 3 rama legla.

Kada i kako manipulisati s ramovima u košnici?

Ovim prvim vizualnim pregledom pčelar otvara pčelinje stanište pa bez vađenja ramova brzo i precizno utvrđuje ima li pčelinja zajednica maticu, broj ulica pčela i njihov položaj, položaj i količinu meda – hrane, vlažnost pčelinjeg staništa i utvrđuje opću sliku zdravstvenog stanja pčela.

Ako pčelar utvrdi da su ramovi s medom (hranom) pčelama u nepovoljnom položaju, odnosno da su pčele sa svojim leglom krenule u pravcu gdje se nalazi manje meda primaknut će ramova s medom ka leglu, a najčešće će situacija zahtijevati prenošenje takvih ramova na suprotnu stranu. U tom slučaju se ramovi na kojima nema ili je manje meda izmještaju na bočne strane.

Ovo manipulisanje ramovima u ovom periodu je iz nužde, a u pravilu se ni tada ne manipulira s ramovima koji su uz leglo, ali se oni sa ramovima na kojima jeste leglo mogu zajedno pomijerati. Uz leglo se nikada ne stavljaju puni ramovi zatvorenog meda.

Na satonoše se sada mogu postaviti prve pčelinje pogače, a obavezno se dodaju pčelinjim zajednicama za koje se utvrdi da imaju malo hrane. Ovdje je potrebno naglasiti da postavljanjem pčelinje pogače na satonoše pčelinja zajednica izgubi moć procjene raspoloživih količina hrane, pa uslijed toga može relativno brzo potrošiti i med i pogaču i tako umrijeti od gladi.

Ukupnu raspoloživu hranu (sada raspoloživi med i šećernu pogaču) ona, kada su joj pčelinje pogače na satonošama, više i ne štedi već konzumira sve veće količine prvenstveno meda hraneći svoje leglo koje se u ovim okolnostima rapidno povećava.

Ovom prilikom i podnicu zamijenimo drugom čistom i dezinfikovanom, a njenu očistimo i obavezno pomoću plinskog plamenika (brenera) termički dezinfikujemo.

Kada početi stimulativnu prihranu pčela?

Podnice, kao dio pčelinjeg staništa najviše su izložene i podložne mnogim izazivačima zaraznih bolesti pčela pa je upravo njih potrebno posebno tretirati. Na novopostavljenoj podnici se potpuno zatvori njen uložak (ladica).

Nakon ovog prvog vizualnog pregleda, postavljanja pogače i zamjene ili dezinfekcije podnice, pčelinju zajednicu treba dodatno utopliti – suprotno od prethodnog stanja kada smo imali i suprotan cilj (usporavanje buđenja i razvoja pčela). Ovim radnjama obezbijedili smo pčelinjim zajednicama uslove za ubrzani razvoj.

U drugoj polovini marta kada se izvrši glavni pregled pčela, a koji zahtijeva manipulisanje određenim ramovima i tijelima, stvorit će se i uslovi za stimulativno prihranjivanje pčela.

Pored toga pčele će svakodnevno općiti s prirodom. Dan će se osjetno produžiti, a priroda će pčelama ponuditi izobilje polena i nektara. Sve će to rezultirati intenzivnim i eksplozivnim razvojem naših pčelinjih zajednica.

Do tada na pčelinjaku, a na prikladnom mjestu, trebamo postaviti i higijenske pojilice. To su takve pojilice gdje su pčele prilikom uzimanja vode ispod nje pa u takvom položaju ne mogu onečistiti vodu. Higijenske pojilice nisu i ne mogu biti pojilice za piliće ili slične bare koje pčele nadlijeću i na njih slijeću. Ukoliko pojilice nisu higijenske i ako ih pčelar ne može redovno održavati onda je bolje da se i ne postavljaju. Izvor: Pčelarstvo Karahodžić 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY