Bekir Mujagić: PRISILNI MATIČNJACI KAO SPAS ZA DRUŠTVA S LAŽNIM MATICAMA

Bekir Mujagić: PRISILNI MATIČNJACI KAO SPAS ZA DRUŠTVA S LAŽNIM MATICAMA

SHARE

Da bi spasili pčelinje društvo u kojem su se pojavile lažne matice ili trutuša, nije potrebno imati rezervnu maticu, dovoljno je društvo „natjerati“ da izgradi prisilne matičnjake

Problem lažnih matica i trutuša posebno je izražen u ranim proljetnim mjesecima, kada većina pčelara nema rezervnih matica, a ni matičnjaci nisu na pomolu. Također, uz sve se javlja i drugi problem: ako je riječ o trutuši, nju bi i mogli pronaći i odstraniti, ali ako su u pitanju lažne matice, njih praktično nije moguće pronaći.

Naravno, spašavanje društva sa trutušom, ili lažnim maticama opravdano je ukoliko se govori o jakim društvima, nikako o slabim jer spašavanje nije opravdano.

Pošto će ovaj problem biti aktuelan tokom marta i aprila, želim podijeliti svoja iskustva s drugim pčelarima.

Pometnja među pčelama

Nauka je dokazala da lažne matice nisu u mogućnosti da luče feromon. Zbog nedostatka tog feromona, pčele osjećaju da s maticom nešto nije u redu i počinju izgradnju prisilnih matičnjaka. Ovu osobinu pčela možemo iskoristiti prilikom spašavanja zajednica sa lažnom ili maticama trutuša. Iz društva, u kojem imamo, recimo, trutušu, vadimo okvir sa trutovskim leglom, a na njegovo mjesto stavljamo okvir sa najmlađim leglom i pčelama iz drugog društva (naravno da ćemo izjednačiti mirise pčela). Ram sa trutovskim ćelijama možemo pretopiti.

Šta se sada dešava sa društvom sa lažnom maticom kome smo dodali ram sa leglom iz druge zajednice? Nastaje „uzbuna“, „pometnja“, jer su pčele primijetile veliki broj ispravnih radiličnih jaja. Javlja se kolebanje – da li hraniti lažne matice? Pošto pčele ignorišu lažne matice, prestaju ih hraniti mliječom, naglo slabi aktivnost tih lažnih matica. Poslije dva dana u sredini društva sa lažnim maticama ponovo dodajemo novi okvir sa radiličkim jajima i pripadajućim pčelama iz druge zajednice. Sada pčele definitivno napuštaju lažne matice, a pošto ne osjećaju feromon, počinju sa izgradnjom prisilnih matičnjaka.

Rađanje nove matice

Nakon dva do tri dana kontrolišemo započete matičnjake. Ostavit ćemo samo dva do tri matičnjaka koja su najbolje hranjena (sa najviše mliječa), a ostale poništiti.

Do zatvaranja preostali matičnjaci će biti bolje hranjeni, a time i buduće matice kvalitetnije. Do izlijeganja matice, u jačim društvima će se pojaviti trutovi (kraj marta – početak aprila), te će biti stvoreni uslovi za oplodnju.

U aktivnoj sezoni nestanak matice pčelinja društva sama rješavaju. Treba samo slijediti njihov instinkt. Svaki iole iskusan pčelar za ovu metodu zna ili bi trebao znati. Prvi put sam je primijenio davne 1982. godine (u aprilu). Imao sam samo tri društva. Primijetio sam u jednom od njih previše trutova. To sam ispričao kolegi i prijatelju koji mi je prethodne godine poklonio roj. Rekao mi je da je rješenje jednostavno.

„Uzmi dva okvira iz drugog društva sa što mlađim leglom i stavi u društvo s trutovima“, bez ikakvih drugih detalja. Uradio sam po uputstvu i za „čudo“, uspjelo je. Nisam znao je li bila lažna matica ili trutuša i šta je sa njom bilo. Od tog momenta sam počeo tragati za literaturom i više se interesovati za matice. Prva knjiga do koje sam došao bila je „Kurs iz praktičnog pčelarstva“ B. Veskovića (Beograd, 1977). Tokom proteklih godina, uz pomoć literature, savjet kolege i prijatelja sam oplemenjivao. Opisana metoda, sve osim „uzmi dva okvira i…“, je ustvari moj dodatak. Metoda se zasniva na izgradnji prisilnih – spasilačkih matičnjaka.

Uslovi za sparivanje

Svaki pčelar treba da prema vlastitim prilikama i klimatskim uslovima procijeni hoće li u periodu koje nadolazi biti stvoreni uslovi za sparivanje matice iz prisilnog matičnjaka i tek onda pristupiti primjeni postupka. Ako se nova matica ne spari za 25 – 35 dana, izgubit će sposobnost oplodnje i opet će polagati samo trutovska jaja („Kurs iz praktičnog pčelarstva“). Kad je riječ o matici trutuši, nju obavezno treba odstraniti. Tokom proteklih godina, ovu metodu sam primjenjivao po potrebi i uvijek je bila uspješna, dok nisam stvorio uslove za držanje rezervnih matica. Zadnji put sam ovu metodu primijenio u julu 2012. godine kao eksperiment za Školu pčelarstva za početnike u Udruženju pčelara „Lipa“ Bosanska Krupa. Postupio sam onako kako sam opisao.

Matičnjaci koje su pčele izgradile bili su izuzetno kvalitetno hranjeni. Dobio sam kvalitetnu maticu. U avgustu i septembru, po količini i kompaktnosti legla, pokazala se čak boljom od jedne selekcionisane matice.

O saniranju društava sa lažnim maticama i trutušama dosta je pisano u pčelarskoj literaturi.
Međutim, mnogi od tih postupaka podrazumijevaju posjedovanje rezervne matice ili zrelog matičnjaka. Ali šta ako nemamo rezervnu maticu ili matičnjak?

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY