Bolesti pčela: PREHLAĐENO LEGLO, PREHLADA MATICE – KADA SE JAVLJA, KAKO GA...

Bolesti pčela: PREHLAĐENO LEGLO, PREHLADA MATICE – KADA SE JAVLJA, KAKO GA LIJEČITI?

SHARE

Varljivo proljeće i česte temperaturne inverzije mogu biti uzročnik ugibanja ličinki i pojavi bolesti. Ukoliko pehlađeno leglo nije posljedica neke druge bolesti kao npr. nozemoze, američke truleži, čim otopli stanje u pčelinjem društvu se normalizuje. Da bi se opravak ubrzao preporučuje se sužavanje plodišta i prihranjivanje

Svako rano proljeće zbuni pčele. Uobičajeni kalendarski aprilski i majski život i aktivnosti, neočekivanim zovom prirode, one ubrzaju. Zbog visokih vanjskih temperatura u februaru i martu u košnici je stvorena lažna slika da je stiglo proljeće te pčele počinju obavljati svoje životne funkcije kao da su proljetni radovi u pitanju.

“Tada pčele dosta rano počinju praviti leglo, a to nije dobro. Jer zbog naglog padanja vanjske temperature život u košnici postaje nedovoljno siguran za mlade ličinke. U toj situaciji leglo ostaje nedovoljno pokriveno i dolazi do pojave oboljenja s određenim posljedicama. Najčešće se javlja nezarazna bolest prehlađeno leglo. Ova bolest može biti uzročnik i nekih drugih težih, zaraznih infekcija – kaže Behija Dukić, docentica na sarajevskom Veterinarskom fakultetu, Odjeljenje za dijagnostiku zaraznih bolesti pčela.

Periferno leglo

Prehlađeno leglo najčešće se javlja u rano proljeće kada vanjska temperatura naglo padne. Pčele su prisiljene ponovo se stisnuti u klupko kako bi održale potrebnu temperaturu. Zbog smanjenog broja pčela u ovo doba godine dio legla koji je smješten prema periferiji može ostati nepokriven i nezaštićen od niskih temperatura.

Isto tako, pčele na tim perifernim područjima nisu u mogućnosti hraniti leglo jer ne smiju napustiti klupko. Zbog hladnoće i nedostatka hrane nezaštićene ličinke ugibaju. U tim slučajevima nalazimo karakterističnu sliku na saću. U središnjem dijelu gdje se nalazilo pčelinje klupko nalazimo normalno razvijeno leglo, dok je ono koje je ostalo nezaštićeno na periferiji uginulo.

U takvim slučajevima na letu košnice pčele izbacuju ličinke bijele boje (cjelokupne i polovične). Iskusni pčelari znaju šta im je činiti, a oni mlađi su u panici. Pčele su ove godine krenule ranije s aktivnostima.

O tome Blažo Vujović, iskusni pčelar iz Bileće, koji posjeduje oko 200 košnica, kaže:

„Ljudi iz neiskustva proizvedu ovaj problem. Kao pčelar praktičar koji dosta i eksperimentiše, tvrdim da pčele imaju bolje mjere zaštite i senzore od čovjeka. One se same izbore sa čudima prirode i prilagođavaju vremenskim (ne)pogodama. Zato ne treba dirati košnicu, jer ako se ne remeti klube na bilo koji način, siguran sam, da neće doći do prehlade. Dobra i jaka društva se izbore i sa ovim opasnostima.

Izgled legla

Do prehlade legla i do njegove slabije prehrane može doći iz više razloga. Jedan od tipičnih slučajeva može se zbiti u ranom proljeću kada vanjska temperatura naglo padne, pa su pčele prisiljene da se ponovo stisnu u klupko da bi održale potrebnu temperaturu. Leglo koje se nalazi više prema periferiji saća ostaje zbog toga nepokriveno i izloženo djelovanju niske temperature. Na tim područjima pčele ne hrane ličinke jer ne mogu napustiti klupko. Stoga na tim mjestima ličinke ugibaju zbog nedostatka topline i hrane.

U takvim slučajevima nalazimo na saću karakterističnu sliku. U sredini saća, gdje se nalazilo pčelinje klupko, nalazimo normalno zdravo leglo, a na perifernim dijelovima saća leglo je uginulo.

Uginulo leglo je po pravilu bez mirisa. Kad se pogleda ram, u sredini se vidi nepromijenjeno i dobro razvijeno leglo, a na krajevima uginule larve. Do prehlađenog legla dolazi se onda kada strada veliki broj pčela. Mali broj njih ne može dovoljno da hrani i zagrijeva leglo pa ono zbog toga strada.

Prilikom razvoja jajašca, niske temperature djeluju štetnije ukoliko je jaje starije jer je razvoj embriona u njemu dalje napredovao, dok kod ličinke djeluje štetnije što je leglo mlađe. Znači, najugroženije je mlado nepokriveno leglo.

Prehlada matice

Kolike će biti negativne posljedice hladnoće, zavisi od stepena i dužine trajanja hladnog ciklusa. Ukoliko pehlađeno leglo nije posljedica neke druge bolesti kao npr. nozemoze, američke truleži, čim otopli stanje se u pčelinjem društvu normalizuje.

Da bi se oporavak ubrzao preporučuje se sužavanje plodišta i prihranjivanje.

No, ako dođe do prehlade matice, tada mogu uginuti spermije matice, koje se saviju ukrug i nisu više ispružene pa jajovodi postanu neprohodni ili može doći do poremaćaja u radu žlijezda koje hrane sjemenske ćelije u sjemenskom mjehuru.

Događa se i to da dođe do uginuća zametka matice koji se stisne i osuši, ali njega pčele uklone iz matičnjaka. Prilikom razvoja jajašca, niske temperature djeluju štetnije ukoliko je jaje starije (razvoj embrija u njemu je dalje napredovao), dok kod ličinaka djeluju štetnije što je leglo mlađe.

Znači, najopasnije su za mlado, nepoklopljeno leglo. Kod temperature između 18 i 20° C ličinke počinju ugibati nakon dva dana. Kada je temperatura oko 26° C najveći dio legla uginut će već u stadiju ličinke, a mali broj kukuljica koje su se uspjele zaviti imat će zakržljale pojedine dijelove tijela.

Faktori koji dovode do snižavanja temperature, dovest će i do poremećaja u ishrani ličinke, a svaka takva promjena izaziva usporeni razvoj. Ukoliko dođe do jačih prehrambenih poremećaja možemo očekivati uginuće čitavog legla. Jačina negativnih posljedica hladnoće zavisi i od stepena i dužine izloženosti. Kod slabijeg djelovanja ne moramo uočiti znakove prehla đenog legla, ali dolazi do smanjenja opće otpornosti i ličinke su podložnije nekim drugim bolestima.

Faktori koji u pčelinjoj zajednici dovode do sniženja temperature dovode često istovremeno i do poremećaja u ishrani ličinki. Čim ličinka izađe iz jajeta, treba je hraniti. Pčele hraniteljice donose ličinki hranu neprekidno cijelog dana. Tvrdi se da one mladu ličinku u prvih 6 dana, dok je stanica otvorena, pohode oko 8.000 puta. Ličinke, hranjene dobrom i obilnom hranom, rastu veoma brzo.

Suziti plodište

Stoga je lako razumljivo da će već i manji poremećaji u ishrani ličinki izazvati zastoj u njihovom razvoju, a jači poremećaji i njihovo uginuće.

Do takvih pojava u pčelinjoj zajednici dolazi i kada naglo ugiba veliki broj pčela, pa preostale pčele ne mogu u dovoljnoj mjeri grijati i hraniti ličinke. To se često događa prilikom raznih otrovanja pčela i kad pčele obole od nozemoze.

Poremećaj u razvoju legla može uzrokovati i sam pčelar koji, otvarajući košnicu za hladnog vremena, izlaže saće s leglom utjecaju nepovoljne temperature.

U lakšim slučajevima stanje u pčelinjoj zajednici brzo se normalizira. Pčele iščiste uginule ličinke, a nove neće ugibati ako su prestali djelovati nepovoljni uzroci. U težim slučajevima valja da sam pčelar pripomogne. U prvom redu valja suziti plodište da pčele mogu pokriti cijelo saće i grijati leglo. Za hladnog vremena valja košnicu utopliti, a ako je potrebno, valja pčelama dodati hrane.

Naši sagovornici smatraju, a i iskusni pčelari tvrde da samo pčelari koji su adekvatno zazimili pčele i koji su osigurali dovoljne količine hrane nemaju problema s uginućem pčelinjih društava. Navode da su se temperaturne inverzije javljale i ranijih godina, ali da na adekvatno zazimljenim pčelinjacima, nisu zabilježeni gubici. Ovoproljetne preuranjene visoke vanjske temperature mogle su izazvati pčele da počnu formirati leglo, ali i da se usljed pojave zahlađenja vrate u zimsko klupko.

Pogodne i opasne temperature

Za pravilan razvoj legla najpogodnija je temperatura od 34 do 35 °C. Da bi pčele tu temperaturu leglu i osigurale, one ga za hladnijeg vremena, gusto poredane, pokrivaju svojim tijelima, a za vrućih dana živo lepezaju krilima da pretopli zrak izmijene hladnijim. Na jaje djeluje niža temperatura i to štetnije, što je jaje starije, tj. što je razvoj embrija u njemu dalje napredovao, dok su nepoklopljene ličinke mnogo osjetljivije od kukuljica.

Sniženje temperature usporava razvitak embrija u jajetu. Na temperaturi od 30 do 31 °C razvitak embrija produžuje se za 12 i više sati. Ličinke koje se izlegu iz takvih jaja razvijaju se polaganije, te cjelokupni razvoj do gotove pčele radilice traje duže no obično. Mali pad temperature (do 32 °C) ne djeluje štetno na ličinke i one se normalno razvijaju.

Na nešto nižoj temperaturi (28 – 30 °C) leglo se doduše još razvija, ali su pojedini dijelovi tijela izleženih pčela zakržljali. Na stalnoj temperaturi od 26 °C veći dio legla ugiba već u stadiju ličinke. Držimo li ličinke na sobnoj temperaturi (18 – 20 °C), one počinju ugibati već iza dva dana.

Izgled uginulih ličinki

Promjene na uginulim ličinkama nisu posebno karakteristične. One se rastvaraju, gube bijelu boju i sedefast sjaj, i poprimaju najprije žućkastu boju. Kasnije mlađe ličinke postaju crnosmeđe do crne, a starije ličinke sivosmeđe do izrazito smeđe.

Neke se ličinke odmah osuše i postaju mrvičaste, a neke se rastvaraju u kašastu gnjecavu masu, što je većinom u vezi s razmnožavanjem nekih bakterija u njima. Kukuljice rjeđe ugibaju. Ako uginu, osuše se i požute.

Kako ga prepoznati?

Prehlađeno leglo se može uočiti golim okom. Uginulo leglo većinom je bez mirisa, a katkad zaudara kiselo. Pogađa samo najmanje kolonije prilikom naglog pada temperature u proljeće. (BHPČELAR/arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY