Branko Nikolić o korištenju dimilice: DROŽDINA IZ VOSKA KAO ZAMJENA ZA GLJIVU TRUD

Branko Nikolić o korištenju dimilice: DROŽDINA IZ VOSKA KAO ZAMJENA ZA GLJIVU TRUD

SHARE

Prilikom topljenja voska droždinu koja ostane nakon cijeđenja pomiješam sa šuškom od abrihtera pri obradi nekog mekog drveta od kojeg i, inače, pravimo košnice i ramove (jela, smrča, bijeli bor, lipa, topola, vrba…) Rukom oblikujem (dok je još topla smjesa) grudve, upakujem u kesicu od tanjeg papira i ostavim da se suši.

Nema pčelara koji nije iskusio koliko može da bude neprijatno, pa i bolno kada ga “izda” dimilica. Tradicionalno gorivo za dimilicu, gljiva trud sve teže se pronalazi. Prilično dobra zamjena, ali ipak surogat, može da bude natrulo drvo, suhe borove iglice ili čak korneti za pakovanje jaja.

Međutim, svi ti materijali, iako ispunjavaju osnovne uslove da su prirodni, da ne škode pčelama i  da sagorijevaju dimeći bez plamena, imaju i nedostatke: kratko traju i jako zagrijavaju dimilicu.

Posljednjih nekoliko godina, koristeći 50 – godišnje pčelarsko iskustvo svoga oca došao sam do jeftinog, ali veoma korisnog punjenja dimilice. Prilikom topljenja voska droždinu koja ostane nakon cijeđenja pomiješam sa šuškom od abrihtera pri obradi nekog mekog drveta od kojeg i, inače, pravimo košnice i ramove (jela, smrča, bijeli bor, lipa, topola, vrba…) Rukom oblikujem (dok je još topla smjesa) grudve, upakujem u kesicu od tanjeg papira i ostavim da se suši.

Da bi se to punjenje zapalilo, potrebno je malo plamena u dimilici i nešto što će narednih desetak minuta držati žar. Uskoro će se pojaviti gust, bijeli dim, težak, koji ne žuri da nestane na povjetarcu, mirišući na vosak. Što se više koristi, bolje dimi i može da traje satima.

Jedino, prilikom pauze, potrebno je povremeno duvati dimilicu da se ne ugasi. Kad se lijepo raspali, dovoljno je da dimilica stoji na satonošama ili da bude okačena o stranicu, a miris rastopljenog voska će ih smirivati i tjerati da pune medne voljke (plaše se instinktivno požara pa se spremaju za evakuaciju, a svi znamo da pčela sa punom mednom bodljom ne ubada (kao tokom rojenja, sve dok ne bude životno ugrožena).

Ovo sredstvo sam isprobao u raznim uslovima i najzadovoljniji efektima bio sam na velikim vrućinama u bespašno vrijeme pri oduzimanjju nastavaka sa medom (tada su pčele, inače, najagresivnije, ali ih ova mješavina lako smiruje)

Nekoliko kratkih dimova kroz leto pred otvaranje, obezbijedit će desetak minuta bezbrižnog rada nad tom košnicom (BHPČELAR)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY