Dr.Philip Chandler Održavamo li pčelinjak na najbolji način?

Dr.Philip Chandler Održavamo li pčelinjak na najbolji način?

SHARE

Čini mi je kako pčelarstvo u sadašnjoj formi nije održivo. Ponovo moramo razmisliti o našim upravljačkim metodama od početka do kraja ili se suočiti sa konstantnim nedostacima u zdravlju i jačini pčelinje populacije. Svi ovi faktori utječu na kvalitet meda, kao čiste i zdrave hrane

Intenzivno pčelarstvo, pogotovo ono komercijalno, oduzima mnogo vremena i energije u zamjenu za promjenjivu i nepredviženju količinu izvrcanog meda. Ogromne količine snage i vode utrošene su u proizvodnji, čišćenju i sterilizaciji opreme, u topljenju voska, u održavanju košnica i utrošku goriva prilikom selidbe košnica.

Potrebni su nam mnogi objekti, velike količine daske, mašine, vrcaljke, spremnici za med i mnoga druga pomoćna oprema koju korisitmo u poslu sa pčelama. Košnice, okvirovi, hranilice, pojilice i poklopci napravljene su uz velike utroške pila, električne energije, drvenih površina, dok ljudska energija odlazi na zakucavanje i spajanje drvenih i popravljenje slomljenih dijelova.

Šta koristite za zaštitu?

U međuvremenu, “naučni” hemijski tretmani rezultirali su otpornijim parazitima i žilavijim bakterijama. Punimo pčele umjetnim stvarima, nekim  antitijelima kako bi se borili sa svakojakim infekcijama  i zagađenostima, bez obzira što su se predaci pčela sa tim istim štetočinama borili preko 100 miliona godina. Bez ikakve ljudske pomoći. Neki pčelari rutinski upotrebljavaju potencijalno opasne i nezakonite hemikalije – uključujući i antibiotike i organofosfate.

Uz njihovu upotrebu, pčelari rizikuju da dobiju tužbu, izgube ugled ili poremete svoje zdravlje i zdravlje kupaca njihovih pčelinjih proizvoda. A sve to zbog  malog ili nikakvog učinka na parazite i bakterije koje su našle svoje mjesto u njihovom pčelinjaku. Mnoge od ovih kemikalija su hemikalija su lipofilne i opstaju u vosku koji će opet koristiti pčele kako bi na njemu ostavile svoj med. Eh, zamislite kakav je utjecaj takvog voska na zdravlje pčele i naše zdravlje. Vrcanje meda će uvijek ovisiti o vremenu više nego o bilo kojem faktoru, i dok pišem ovaj članak, naše pčele trpe besprimjernu zagađenos varoom i endemskim infekcijama raznimh virusa.

Zahvaljujući onima koji opstaju u svom poslu tako što brodovima prevoze pčelinja društa, umjesto da uzgajaju za svoje tržište, ne sumnjam kako ćemo u vrlo skorijoj budućnosti u Velikoj Britaniji imati i druga pčelinja oboljenja koja nisu karakteristična za Evropu. Ni takozvane afričke pčele ne zaostaju mnogo.

Mi smo krivci

U našem modernom, zapadnom svijetu, gdje žive ljudi koji vrlo rijetko imaju bilo kakvu komunikaciju sa prirodom, izgubljeno je i mišljenje a i razumijevanje javnosti o izuzetnom značaju pčele u sveukupnom životnom ciklusu. Nažalost, pčele su opisane kao štetočine a ne kao vitalni i prirodni faktor za milone života širom svijeta. Mnogo ljudi ne zna razliku između osa i pčela.

Naše vlade će radije prekriti hiljade hektara prirodnog zemljišta sa netestiranim, genetskim modificiranim usjevima nego taj novac upotrijebiti za održivu organsku poljoprivrednu proizvodnju ili za istraživanje pčelinjih bolesti. Čak i naša (Britanska) pčelarska asocijacija uzima novac od agrohemijskih kompanija, a zauzvrat dobijaju pokroviteljstvo na promociji otrovnih sprejeva i pasivnog prihvatanja genetski modificiranih usjeva. U prevodu, održivost znači manju produkciju meda po pčelinjem društvu ali i zdravije pčele.

Takođe, može značiti i prihvatanje većih gubitaka tokom zime ali i snažnije i zdravije pčele koje prezime. Odživo pčelarstvo sigurno znači i oprezno pregledavanje košnica s ciljem ocjenjivanja stanja. Ali, da biste ovo uradili morate biti dovoljno edukovani, a ne imati osnovno zanje o tome kako pčele rade i žive. Krivca možemo tražiti u nama samima. Moramo imati više komunikacije između pčelara ali dugoročan odgovor leži u pčelama. Mi im moramo osigurati najbolje uslove u kojima će one rješavati svoje probleme, kao što uvijek i jesu. (bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY