Elvir Šehić, jedan od najvećih pčelara u BiH savjetuje: ŠTA UČINITI DA...

Elvir Šehić, jedan od najvećih pčelara u BiH savjetuje: ŠTA UČINITI DA PČELE PREŽIVE ZIMU, ZAŠTO VJEŠATI MRTVU PTICU U PČELINJAKU?

SHARE

Ima više razloga zimskog uginuća kod pčela ali neki su vrlo česti a to su: varoa, nozemoza, glad, vlaga u košnici, i napad glodara i ptica . Svaki je od navedenih uzroka moguće preventivnim djelovanjem spriječiti.

Pčelar u proljeće može biti jako motivisan ali isto tako možda i više demotivisan. Motivacija dolazi kad pčele dobro prezime i nema gubitaka, a demotivacija nastaje kad pčelar mora sa pčelinjaka uklanjati prazne košnice pčela koje su uginule u toku zime.

Nekoliko je redovnih uzroka zimskog stradanja pčela, a pčelar uglavnom može preventivnim djelovanjem spriječiti ili barem ublažiti posljedice ugibanja pčela.
Ima više razloga zimskog uginuća kod pčela ali neki su vrlo česti a to su: varoa, nozemoza, glad, vlaga u košnici, i napad glodara i ptica . Svaki je od navedenih uzroka moguće preventivnim djelovanjem spriječiti.

Uginuće pčela zimi nažalost česta je pojava u većini pčelinjaka; rijetko je koji drugi uzrok stradanja pčelinjih zajednica pored ovih nabrojanih uzroka. Ali pčelari u praksi nisu nikad samokritični i skoro nikad neće priznati da su baš oni krivci za stradavanje pčelinjih zajednica u ovom najkritičnijem periodu života pčela. Priprema pčelinjih zajednica za zimovanje se mora uraditi pedantno i na vrijeme, ne smije se štedjeti na hrani i lijekovima, ne smije se odlagati prihrana, a pogotovo tretmani protiv varoe.

VAROA

Pčelari uglavnom potcjenjuju ovu opasnu i otpornu napast. Uglavnom tretmane počinju kasno i često neefikasnim sredstvima. Pčelare ne prate nadležne institucije sa savjetima i uputstvima kako i čime tretirati pčelinje zajednice. Pčelari su uglavnom prepušteni crnom tržištu neregistriranih preparata za suzbijanje varoe. Pored preparata koji nisu registrirani i odobreni za korištenje, problem pravi i pčelarevo eksperimentisanje u doziranju preparata. Svako pretjerano i preko preporučene doze apliciranje bilo kojeg preparata ostavlja posljedice u vidu stvaranja rezistencije varoe na primijenjeni preparat.

Varoa je vrlo prilagodljiva i brzo stvara otpornost tako da svaka varoa koja preživi tretman određenim preparatom kasnije daje potomke koji su svakom narednom generacijom otporniji na isti preparat od svojih predaka. Pčelar koji tokom cijele godine vodi borbu protiv varoe biološkim metodama u jesen neće imati puno muke da se riješi ove napasti i pčelinju zajednicu uvede u zimu sa minimalnim brojem varoa.

Takve pčele ulaze u zimu vitalnije i otpornije, a ono malo varoa što je ostalo na njima pčelar skine sa oksalnom kiselinom početkom zime. Pčelinje zajednice koje su na vrijeme očišćene od varoe sigurno će prezimiti bez problema. Ne treba zaboraviti da je varoa često okidač za pojavu drugih bolesti, pa je neophodno držati pod kontrolom količinu varoe u košnici.

GLAD

Stara pčelarska poslovica kaže „med na medu rodi“ali sve je manje onih koji ovaj savjet primjenjuju u praksi. Kažu da nije sramota ako pčele uginu zbog bolesti ali ako uginu od gladi za to nema oprosta za pčelara. Pčelareva pohlepa vrlo često dovede pčele do ugibanja, a to je najgora stvar koju pčelar može uzrokovati svojim ponašanjem.

Pored nedostatka hrane smrt pčelinje zajednice može uzrokovati i nekvalitetna hrana što je ponovo pčelarev nemar jer je trebao na vrijeme takvu hranu ukloniti iz košnice i zamijeniti istu. Pored količine i kvalitete hrane bitnu ulogu ima i pravilan raspored hrane. Pčelari koji smatraju da su pametniji od pčela raspoređuju gdje će koji okvir stajati pokušavajući tako prisiliti pčele gdje da formiraju klube.

Sve to i ne bi bilo pogubno da se te aktivnosti obave na vrijeme i da se eventualne greške ostave pčelama na korekciju. Pčele često ne formiraju klube na poziciji koju pčelar priželjkuje pa zbog toga često ostanu udaljene od hrane, još ako temperature budu duži period u minusu pčele mogu uginuti iako je u košnici dovoljna količina hrane ali nije im dostupna.

NOZEMOZA

Najčešći problemi sa nozemozom se javljaju tokom zime i u rano proljeće, to je bolest odraslih pčela. Doktori veterinarske medicine, specijalisti za pčelinje bolesti, tvrde da se posmatranjem golim okom samo može postaviti i to vrlo nesigurna sumnja da su pčele oboljele od nozemoze. To se može utvrditi samo u laboratorijama, pod specijalnim elektronskim mikroskopima.

Znaci prisustva nozemoze nisu kao što to pčelari u početku misle izmet na satonošama okvira i na vanjskom dijelu košnice koji se javlja uslijed duge zime i nemogućnosti da pčele izađu na pročisne lzlete. Često ti znaci potvrđuju da se pčelinja zajednica već dugo bori sa tom bolešću. Pčelar treba preventivno djelovati u toku cijele godine protiv nozemoze.

Na pčelinjaku je neophodno imati higijenske pojilice jer nozemoza se najčešće prenosi preko pojila za pčele, u prihranu pčela za zimu dodati neki od preparata za suzbijanje nozemoze, na pčelinjaku držati samo jaka pčelinja društva, redovno mijenjati saće u košnici, saće koje se zimi čuva van košnica tretirati sirćetnom kiselinom.

VLAGA U KOŠNICI

Pojedini pčelari ne žele da priznaju da su pčele milionima godina opstajale i preživljavale bez pčelara u nemilosrdnoj prirodi. Pčele su preživljavale bez zaštite i utopljavanja raznim materijalima poput; ter papira, folije, najlona, kartona i sl. Takvi pčelari smatraju da treba pčele utopliti, pa svojim postupcima oko utopljavanja nanesu više štete nego koristi. Obezbijede idealne uvjete za stvaranje kondenza u košnici, koji kasnije uzrokuje pojavu plijesni po saću a vrlo često i smrt pčelinje zajednice.

Buđ po saću koje ne pokrivaju pčele kasnije stvara problem jer se pčelinja zajednica ne može razvijati i koristi samo ono saće na kojem je bilo klube. Pojava buđi u košnici uzrokuje i pojavu krečnog legla.Vlaga u košnici može uništiti zalihe hrane jer otklopljeni med je higroskopan i upija vlagu iz zraka pa se zbog toga ukiseli.

Polen koji je izložen velikoj vlazi također propada i postaje neupotrebljiv pčelama. Ukiseljeni med, pokvareni polen, ubuđale okvire pčele pokušavaju očistiti a na taj način samo raznose spore buđi po košnici. Ovakva društva i ako prezime nisu sposobna za medobranje i samo su teret pčelaru i izvor bolesti za ostale pčelinje zajednice.

GLODAVCI I PTICE

Poznato je da pojavom zimskih dana glodavci i ptice oskudijevaju sa hranom jer u prirodi se smanjuju izvori njihove ishrane. Priroda se pobrinula da samo otporni, snažni i snalažljivi prežive surove zimske dane. Stoga glodavci i ptice će iskoristiti bilo kakvu priliku da dođu do hrane, a košnice koje su pune pčela, meda i perge su primamljive za ove kategorije životinja. Česti su slučajevi da su djetlići u potrazi za hranom izbušili i uništili mnoge košnice. Miševi i rovčice ne prežu od toga da se u toku zime usele u košnice pa čak i cijelu zimu tu provedu. Miševi koriste priliku kad je niska temperatura i pčele se ne mogu braniti pa jedu pčele sa vanjskog omotača klubeta. Svojim prisustvom u košnici miševi uznemiruju pčele koje se odvajaju od klubeta i redovno ugibaju.

Ako je više košnica smješteno na jedno postolje miševi će se premještati iz jedne u drugu i tako u toku zime vjerovatno uništiti sve košnice na tom postolju. Pčelar treba u jesen da postavi češljeve na leta i da postavi otrov za miševe u i oko pčelinjaka. Za ptice je obavezno postavljanje strašila, a najbolje se pokazalo vješanje na vidno mjesto mrtve ptice u pčelinjaku. (BHPČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY