Elvir Šehić o suzbijanju rojenja na većim pčelinjacima: Slaba društva su ključ...

Elvir Šehić o suzbijanju rojenja na većim pčelinjacima: Slaba društva su ključ u suzbijanju rojenja!

SHARE

Rojenje je jedan od najvećih problema u savremenom pčelarstvu. Zbog te činjenice pored svih metoda suzbijanja rojenja najvažnije je voditi računa o zajednicama koje su genetski sklone rojenju, te zajednice koje imaju previše izražen nagon za rojenje treba isključivati iz uzgoja i što prije mijenjati matice. Na taj način imat ćemo puno manje posla oko suzbijanja rojenja .

U ovom tekstu Elvir Šehić, pčelar praktičar iz Bihaća i predsjednik Udruženja pčelara „Bihać“ objašnjava kako on suzbija rojenje; možda nekome bude od koristi, posebno onima koji nemaju puno vremena za preglede košnica.

Pošto pčelarim sa većim brojem košnica i na više lokacija, sve radnje na pčelinjacima pokušavam pojednostaviti i što je moguće manje vremena utrošiti. Davno sam shvatio da klasične metode detaljnih pregleda svakog okvira i kidanje matičnjaka, oduzimaju previše vremena i ne sprječavaju rojenje nego ga samo odgađaju.

Traženje matice u zarojenoj zajednici je mukotrpan posao na koji se troši dragocjeno vrijeme; to sve me usporavalo i spriječavalo u mojim namjerama da širim broj košnica i pčelinjaka. Ja sam jednostavno morao ubrzati rješavanje tog problema ali pored brzine rješavanja bilo je potrebno naći rješenje da se rojenje zaustavi, a ne samo odgodi.

Čitajući literaturu, primjenjujći svoje iskustvo, koristeći se logikom …razradio sam tri načina suzbijanja rojevog nagona. U proljeće svjesno jedan dio društava slabim oduzimajući leglo ili pčele za punjenje oplodnjaka i na taj način imam određeni broj slabih zajednica, a kod prve ture matica formiram rojeve na 6-7 ramova i ta slaba društva i novoformirani rojevi su ključ mog načina suzbijanja rojenja.

U aprilu razdvojiti nastavke

Nakon skoro 30 godina provedenih sa pčelama, sa velikom preciznošću mogu na letu prepoznati zarojenu zajednicu ali i to zahtjeva promatranje leta par minuta a toliko vremena nemam. Zbog toga primjenjujem bržu metodu. Naime, u normalnim godinama pred kraj mjeseca aprila uglavnom počinje rojevni nagon. Ja jednostavnim razdvajanjem nastavaka odnosno podizanjem gornjeg nastavka (ako je plodište na dva nastavka) uz par blagih mlazova dima rastjeram pčele sa donjih letvica i vrlo lako uočim da li ima matičnjaka u bilo kojem stadiju. Ako uočim matičnjake, spuštam nazad nastavak i na poleđini košnice kredom obilježim košnicu i idem dalje – znači oko minut po košnici se zadržim.

Nakon pregleda cijelog pčelinjaka, na ovaj način prebrojim zabilježene košnice i u sumrak izvršim zamjenu mjesta tih zarojenih košnica sa onim namjerno oslabljenim zajednicama ili novoformiranim rojevima (s tim da novoformirani rojevi  moraju biti najmanje desetak dana formirani prije zamjene mijesta).

Ujutro pčele nastavljaju normalno raditi, izletnice se vraćaju svaka na svoje staro mjesto i na taj način slabe košnice dobijaju puno veći broj pčela i ubrzano se razvijaju zbog toga, a one jače gube svoje izletnice, a dobijaju malo izletnica od slabih zajednica. Nakon toga, zarojene zajednice zbog gubitka izletnica poruše sve matičnjake i proces rojenja se zaustavlja.

Pčelinje zajednice se za kratko vrijeme ujednače i na paši daju solidne prinose, ako uzmemo u obzir da je jaka zajednica trebala dati 20 kg, a slaba zajednica 5-10kg,  na ovaj način će obje dati po 15 kg u prosjeku pa imamo istu količinu meda ali nismo rizikovali da nam pobjegne roj, a tad znamo da od te zajednice ne bi ništa vrcali.

Gubljenje izletnica

Relativno vrlo malo vremena se utroši, a korist je višestruka. Ako nekim slučajem nemam slabih zajednica koje bih iskoristio za zamjenu mjesta, jednostavno zarojenu košnicu izmjestim na prazno mjesto na pčelinjaku i na taj način ona gubi sve izletnice i prekida rojenje u tom slučaju obavezno u hranilicu nasuti vode jer par dana će biti bez izletnica.

Ako paša kreće, kroz par dan košnica se može vratiti na svoje mjesto pošto je rojevni nagon suzbijen gubitkom izletnica i matičnjaci porušeni, a paša krenula, izletnice će se većim dijelom vratiti u svoju košnicu nakon vraćanja na staro mjesto i iskoristit će pašu.

I još jedna metoda mada je rijetko primjenjujem je ta da u slučaju zarojenosti ne mogu iz nekog razloga primijeniti prethodne dvije metode, izmještam zarojenu košnicu i na njeno mjesto postavljam identičnu košnicu u kojoj su novi okviri sa satnom osnovom i na taj nastavak postavim jedan prazan i sve pčele stresam u tu košnicu; na taj način pčelinja zajednica ima osjećaj da se prirodno izrojila i nastavlja graditi vosak i normalno se razvijati.

Leglo i ostale ramove rasporedim na druge košnice. Ova zadnja metoda se preporučuje ako uskoro ili je već počela glavna paša, za samo dan ili dva pčele će izgraditi sve okvire, prednost je kod tog izrojavanja što ne remetimo starosnu strukturu pčelinje zajednice, a ako je paša krenula dodamo matičnu rešetku i iznad nastavak sa izgrađenim saćem, i sigurno ćemo imati izvanredan prinos od takve zajednice jer neće imati puno legla za njegovanje, i stoga će svoju energiju iskoristiti maksimalno za sakupljanje nektara.

Ujedno smo izmijenili kompletno plodišno saće, pored toga uz primjenu nekog antivaroznog sredstva u prvih 5-6 dana zajednicu možemo uspješno očistiti i do 99% od varoe jer nema zatvorenog legla i sva varoa se nalazi na pčelama.

Napominjem, rojenje je jedan od najvećih problema u savremenom pčelarstvu. Zbog te činjenice pored svih metoda suzbijanja rojenja najvažnije je voditi računa o zajednicama koje su genetski sklone rojenju, te zajednice koje imaju previše izražen nagon za rojenje treba isključivati iz uzgoja i što prije mijenjati matice. Na taj način imat ćemo puno manje posla oko suzbijanja rojenja .

(bhpčelar)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY