Elvir Šehić: SAKUPLJANJE POLENA MOŽE DONIJETI PRIHOD I DO 100 KM PO...

Elvir Šehić: SAKUPLJANJE POLENA MOŽE DONIJETI PRIHOD I DO 100 KM PO KOŠNICI

SHARE

U sakupljanju polena mogu učestvovati samo jaka i zdrava pčelinja društva. Bolesna i slaba društva se ne smiju angažovati na sakupljanju zbog mogućnosti prenosa pčelinjih bolesti bilo opremom ili sakupljenim polenom (opremom možemo prenijeti zarazna oboljenja prenošenjem hvatača na ostala društava a polen najčešće prenese zaraze dodavanjem u prihranu).

Pčelarstvo se iz godine u godinu nalazi u sve težoj i težoj poziciji i sve je teže osigurati egzistenciju samo proizvodnjom i prodajom meda kao osnovnog pčelinjeg proizvoda. Stoga je nužno da pčelari počnu prikupljati i ostale pčelinje proizvode kako bi povećali isplativost pčelarenja, a jedan od tih proizvoda je polen.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da samo oko 2-5% pčelara sakuplja polen za prodaju, dolazimo do zaključka da je taj segment pčelarenja jako zapostavljen. Zapostavljanjem ovog jako unosnog posla, pčelari savake godine gube ogromna finansijska sredstva.
Intenzivno sakupljanje polena može obogatiti pčelarev budžet do nevjerovatnih 100 KM po jednoj košnici u toku jedne pčelarske sezone. Ako pomnožimo tih 100 KM sa brojem košnica koje posjedujemo lako dođemo do izračuna koliko smo izgubili novca za vrijeme svog pčelarskog staža. Prinosi polena su kao i kod meda promjenjivi od godine do godine ali puno stabilniji nego kad je riječ o medu. Prosjek prikupljenog polena po jednoj pčelinjoj zajednici se kreće od 3-5 kg.

U ove dvije tabele je objašnjeno koliko se ostvari dobiti na 100 pčelinjih zajednica u donjoj granici prinosa, u maloprodaji i veleprodaji.

U svakom slučaju nije zanemariva dobit od prikupljanja polena jer polen prodan i po veleprodajnoj cijeni može pokriti cjelogodišnje troškove liječenja, selenja, obilaska i prihrane pčelinjaka. Ako uzmemo u obzir da prinosi mogu biti veći od prikazanih u tabelama pa čak i za 100%, možemo zaključiti da i pored pokrivanja godišnjih troškova na pčelinjaku možemo ostvariti i višak prihoda od sakupljanja polena.

Šta je polen i za šta služi
• Polen predstavlja muško sjeme jedne biljke u kojem su sadržane najbolje genetske osobine jedne porodice biljaka. Polen su sitna zrnca, okom nevidljiva, koja pčele lijepe na svoje nožice stvarajući granule i na taj način ih unose u košnicu.
• Polen je prirodni resurs koji je potreban pčelama u radnom razdoblju kada su u funkciji mliječne i voštane žlijezde.
• Pčele ga koriste kao izvor minerala, vitamina i masti dok med koriste kao izvor energije.
• U nedostatku polena pčele gube na težini, matica prestaje polagati jaja i pčele izbacuju larve iz saća.
• U toku zimskog mirovanja kad nema legla pčele polen ne koriste.
• Nauka je potvrdila da jakoj pčelinjoj zajednici godišnje treba najmanje 30 kg polena.
• Neizmjerna je korist za ljudsko zdravlje od polena, pa zbog toga ga još i zovu hranom budućnosti.

SASTAV POLENA
Polen sadrži:
 svaki od 22 elementa u ljudskom organizmu
 Nema holesterola
 Vitamine A, B komplex, C, D, E, K i rutin
 Sve esencijalne aminokiseline i kompletnu paletu proteina
 28 minerala i mikroelemenata, barijum, kalcijum, bakar, željezo, magnezijum, fosfor, selen, jod, mangan, kalij, kalcij, cink i ostalih 59 elemenata u tragovima
 Polen je 15% prirodni lecitin
 Enzime i koenzime potrebne za dobru probavu
 Monosaharidi, polisaharidi i disaharidi 25-40%
 Bjelančevine (u svježem polenu 26,88% a u sušenom 10-13%)

Šta nam je potrebno za sakupljanje polena
1.Jaka i zdrava pčelinja zajednica:
U sakupljanju polena mogu učestvovati samo jaka i zdrava pčelinja društva. Bolesna i slaba društva se ne smiju angažovati na sakupljanju zbog mogućnosti prenosa pčelinjih bolesti bilo opremom ili sakupljenim polenom (opremom možemo prenijeti zarazna oboljenja prenošenjem hvatača na ostala društava a polen najčešće prenese zaraze dodavanjem u prihranu).

Posebno su u prenosu zaraze izloženi unutarnji sakupljači polena jer pčele u pokušaju čišćenja saća od zaraznih tvari mogu kontaminiriati polen u podnici sitnim otpatcima koji padnu na polen. A sa druge strane oduzimanje polena takvim društvima znatno otežava i usporava ozdravljenje takvih društava jer sve prijeko potrebne hranjive i ljekovite materije pčele pronalaze upravo u polenu.

2.Polenska paša
Poznato je da postoje biljke koje luče intenzivnije polen, stoga ako na području gdje pčelarimo nema takvih biljaka, moramo seliti pčele na bolju polensku pašu. Za dugoročno planiranje prikupljanja polena moramo u okruženju stacioniranog pčelinjaka zasaditi bilje koje daje dobru polensku pašu.

Poželjno je da polenska paša bude što različitija jer kupci više vole polen koji je različitijih boja od jednobojnog polena. Ako u toku godine imamo različite jednolične paše polena, možemo na kraju izmiješati polen i dobiti šareni polen, koji ima bolju potražnju na tržištu.

Hvatači (skidači) polena:
Hvatači polena mogu biti vanjski i unutarnji. Mogu biti izrađeni od raznih materijala kao što su: drvo, lim, plastika. Osnova koja povezuje sve hvatače je promjer rupice kroz koju se pčele moraju provući prilikom čega se skida polen, širina ili Ø rupice je 4,8 do 5mm.

VANJSKI HVATAČI
Vanjski hvatači su više zastupljeni i prvi su našli primjenu u pčelarstvu. Vanjski hvatači imaju samo jednu prednost nad unutrašnjim a to je da se sa njima dobija relativno čišći polen. Primjena vanjskih sakupljača na manjem broju košnica je opravdana ali za prikupljanje polena na većim i udaljenim pčelinjacima nije.

UNUTARNJI HVATAČI

Sve više modela i različitih konstrukcijskih riješenja je u ponudi kako da se olakša i ubrza sakupljanje polena u podnici košnice. Unutrašnji hvatači polena pružaju puno više olakšica u sakupljanju polena od vanjskih, jer stavljanje hvatača u funkciju i njegovo isključivanje ne remeti orijentaciju pčelama i ne zbunjuje ih.

Prikupljanje se uglavnom radi sa zadnje strane košnice bez uznemiravanja pčela; na letu košnice nema uobičajenih „brada“ pčela; nema mogućnosti da se sakupljeni polen skvasi u slučaju iznenadnog pljuska; u prihvatnu ladicu može stati nekoliko puta više polena nego kod vanjiskih hvatača; polen može i prenoćiti u unutrašnjem hvataču bez da ga rosa skvasi; dugotrajniji su jer nisu direktno izloženi vremenskim uvjetima kao vanjski hvatači.

Ambalaža za prihvat polena
Za prihvatanje polena iz hvatača potrebno je imati adekvatnu ambalažu. Poželjno je da su to kante koje su u gornjem dijelu što šire jer na taj način prosipanje polena svest ćemo na minimum a uz malo pažnje i eliminisati takav problem u potpunosti.

Istrešen polen poželjno je ostaviti u otvorenim posudama da bi mravi i ostali insekti mogli izići . Nakon toga polen je potrebno spakovati u posude koje imaju poklopac da bi se spriječilo eventualno prosipanje i ulazak insekata, glodavaca i razne prljavštine.

Postupanje sa prikupljenim polenom
Glavna je svrha čuvanja polena zadržati i sačuvati hranidbenu vrijednost, koja će se kasnije iskoristiti za pčelinju ili ljudsku ishranu. Polen nakon sakupljanja moramo pregledati i odstraniti krupnije nečistoće, zatim polen moramo upakovati u prikladnu ambalažu i staviti u zamrzivač na -18c minimalno 48h. Na taj način uništimo sve razvojne stadije voskovog moljca.

Polen se može čuvati u zamrzivaču i do godinu dana. Nakon 48h od zamrzavanja možemo polen koristiti kao svježi polen ili možemo pristupiti sušenju polena. Polen sadrži značajnu količinu vode (30-40 %), te je zbog toga idealan za razvoj plijesni i voskovog moljca. Zbog tih činjenica potrebno je sakupljeni polen osušiti. Sušiti se može jednostavnim sušenjem na zraku, kao što se suši i ljekovito bilje ili u za to modificiranim sušionicima.

Sušenje polena u sušioniku predstavlja brži i sigurniji način sušenja. U sušioniku se polen rasprostre u sloju debelom 1 cm, a kruženje toplog zraka pospješuje oslobađanje vlage iz polena. Tokom prvog sata sušenja potrebno je postići temperaturu od 49 C, kako bi uništili spore gljivica i nakon toga 24-48h sušiti na temperaturi od 35-36 C.

Pridržavanje ovih temperatura je bitno, jer su neke aminokiseline osjetljive na visoke temperature i zbog toga mogu preći u toksične tvari. Sušenje u sušionicima na ovaj način završava za najviše 48 h. Prilikom sušenja polen izgubi veliki dio svoje prvobitne mase (do 15 %), a sušenje se provodi toliko dugo dok se ne postigne vlažnost polena od 5-8 %.

Prikupljanje polena ne šteti pčelama
Pojedini pčelari izbjegavaju sakupljanje polena objašnjenjem da na taj način slabe pčelinje zajednice. Praksa je potvrdila upravo suprotno, dokazano je da pčelinje zajednice sa kojih se skida polen imaju veće radno raspoloženje i da sakupe do 30% više meda od onih zajednica na kojima se polen ne oduzima. I pored uključenih hvatača polena pčele unesu sebi potrebnu količinu polena, jer se pčele kroz određeno vrijeme izvježbaju da jednu granulu polena uvuku kroz hvatač.

Isto tako pčele koje nose manje granule polena provlače se bez problema kroz hvatač. Pčelinja zajednica kad osjeti potrebu za većom količinom polena aktivira više pčela na sakupljanju polena i na taj način nadomjesti oduzetu količinu.

Ako uzmemo u obzir sve nabrojano, dolazimo do zaključka da je polen potrebno sakupljati, da nije komplikovano sakupljati te da ne treba neka posebna obuka pčelara za osposobljavanje, ne trebaju velika financijska ulaganja za početak sakupljanja polena, postoji tržište i potražnja za polenom. No, iako postoji tržište, pčelari trebaju navikavati mušterije na ovu visoko vrijednu prehrambenu namirnicu, jer maloprodaja donosi veću ekonomsku korist.(bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY