Fehim Kafadarević Mimo: Pčelarska bajka iz Džaninog sokaka

Fehim Kafadarević Mimo: Pčelarska bajka iz Džaninog sokaka

SHARE

Priča o Kafadarevićima, jednoj od najstarijih sarajevskih pčelarskih prodica počinje davne 1924. godine, kada je Asimagi Kafadareviću njegov brat Fehim poklonio dva roja. Od tada ovi vrijedni ljudi žive, i uživaju sa pčelama

Ni u 82. godini života pčelar Fehim Kafadarević Mimo ne razmišlja da proda svoj pčelinjak. Prije nekoliko godina ukućani su ga pokušali nagovoriti da malo odmori. Danima je nakon toga bio ljut. Sa tom pričom više niko i ne ide pred Mimu.

Najstariji sarajevski pčelar se ne predaje. Pčele mu, kaže, daju snagu i smiraj u duši.

  • I danas, kao i prije sedamdeset i više godine, s jednakom željom i ljubavi sjedim ispred košnice i posmatram kako pčele rade. Mogu tako provesti cijeli dan a da i ne trepnem – kaže nam.

  • A šta bi drugo i radio. Nekako mi je najbolje u pčelinjaku – pravda se.

Moda nije uvijek dobra

Modernizacija pčelarstva nije mnogo utjecala na Mimu Kafadarevića. I danas pčelari na dadanblatovim košnicama. Moderne LR košnice za njega nisu dobro rješenje za bh. prilike. Šta su, kaže, tanki zidovi ove američke košnice za hladne sarajevske zime i vrela ljeta. Pčelari u BiH, kaže, više ganjaju modu. Za njega je bitniji rezultat.

Avliju u Džaninom sokaku na Vratniku, odakle posljednjih tridesetak godina Mimine pčele posmatraju Sarajevo i Sarajlije, još uvijek krase i četiri originalne Jugoslovenske košnice – posljednje ovog tipa u cijeloj zemlji.

U jednom ramu ovakve košnice, prisjeća se pčelar, znalo je biti i po 11,5 kilograma meda. Zlatnih vremena više nema.

Bila je davna 1924. godina kada je Asimaga Kafadarević, Mimin otac, od brata Fehima dobio dva roja. Kada je Mimo stasao u osmogodišnjeg dječaka, počeo je pomagati ocu oko pčela. Uz Fočake i Foče, važili su za jedne od najpoznatijih pčelara u gradu na Miljacki. Sedam decenija kasnije, iako je broj pčelara povećan za nekoliko puta, Mimino ime se izgovara sa jednakim poštovanjem.

Medene rijeke

Evo šta Mimo priča o pčelarima i pčelarenju iz vremena kada su Bosnom i Hercegovinom tekle medne rijeke.

  • Ranije godine bile su mnogo medonosnije, i med je bio kvalitetniji. Mada, i tada je bilo godina kada su prinosi bili izrazito dobri, ali i onih godina kada meda nije bilo ni za lijeka. Pčelari su i tada selili pčele kako bi dobili više meda. I to je bilo dosta teško. Sa Vratnika sam košnice na leđima nosio do željezničke stanice, pa odatle vozom u Trebinje i dalje.

Mimo se sjeća i vremena kada je kilogram meda bio 12 jugoslovenskih dinara, a kilogram šećera 14 i kocke 18 dinara. Šećer je sredinom prošlog vijeka bio cijenjena roba, trebalo je tek izgraditi fabrike i postrojenja. Pčelinja košnica imala je vrijednost kao jedna ovca.

  • Med se nije previše koristio. Kupovalo se po pola kilograma, samo u slučajevima bolesti. Danas ljudi puno više znaju o medu, puno ga više koriste.

Miminim tabijatima teško ko da može udovoljiti, pa u pčelinjaku najradije radi sam. Pustit će tek suprugu Muhibu i prijatelja Aliju Dolovca.

Pčele pod granatama

Fehim Kafadarević Mimo preživio je Drugi svjetski rat, kao i posljednja stradanja koja su zahvatila BiH. U Drugom svjetskom ratu pčele je, kaže, morao kriti od partizana, jer su uzimali med za potrebe vojske. Za vrijeme opsade Sarajeva od ‘92. do ‘95. godine sakrivao ih je od granata koje su zasipale njegov grad.

  • Godine 1992., kada je u Sarajevu bila velika nestašića, iz dvadesetak košnica sam izvrcao 1450 kilograma meda. Onda sam se sa komšijama često trampio, ja sam njima davao med a oni meni druge namirnice. Jedne prilike pala je granata posred košnice, ali se nije aktivirala. Kada sam otvorio košnicu, bio sam zaprepašten. Srednji ramovi su bili polomljeni, a na krajnjim je matica nesmetano polagala jaja. Kasnije mi je ta košnica dala fin roj – prisjeća se Mimo.

Tajne pčelarenje

Evo nekoliko pravila kojih se Kafadarevići pridžavaju već skoro cijelo stoljeće, i zbog kojih tokom dugih zima mogu izgubiti tek jednu, ili nijednu košnicu.

  • Ranije se sirup pčelama davao samo kada su se davali lijekovi. Danas su pašne prilike slabije pa pčelari češće prihranjuju pčele, ali u košnici nikada ne bi smjelo biti manje od polovice prirodnog meda, jer je on pčelinja hrana. U jesen nikad ne vrcam sav med. Po jedan ram poklopljenog saća ostavljam u garažu, pa kada dođe proljeće, umjesto pogače pčelama dajem ram sa medom. Tako imam dobar proljetni razvoj. Treba paziti da pčele nisu gladne, da su zdrave i da je u košnici uvijek čisto.

/Arhiv BH pčelara/

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY