GM kulture i pčele: Polen genetski modificiranih kultura vodi ka istrjebljenju pčela?!

GM kulture i pčele: Polen genetski modificiranih kultura vodi ka istrjebljenju pčela?!

SHARE

GM tehnologije nastavljaju se ubrzano primjenjivati u poljoprivredi uz slabo vođenje računa o utjecajima na zdravlje i okoliš, pa bi čak mogle biti povezane s raspadom kolonija pčela medarica širom svijeta…Šta kažu doc. dr. Šemso Pašić, profesor na katedri na mikrobiologiju i imunologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, Doc. dr. Adaleta Durmić-Pašić, a kako je govorio pokojni zagrebački stručnjak dr. sc. Janko Križanić

Ironija: GM kulturama, tj. kulturama otpornijim i izdržljivijim od onih ekološki uzgojenih, želimo povećati prinose i iznaći rješenje za sve teže prehranjivanje rastućeg broja stanovnika na Zemlji.

Ali: njima trujemo, između ostalog, i pčele, kao najznačanije oprašivače, bez kojih bi kulture poput krstavaca, borovnica, jabuka, teško mogle opstati. Ili ne bi opstale nikako. Trovanjem pčela, trujemo med. Trovanjem meda, trujemo sami sebe…

GM biljke – manje opterećenje za okoliš?

Krenimo od početka: GM organizam je biljka ili životinja čiji je genski kod modificiran. To znači da naučnici primjenjuju tehnike molekularne biologije, kao što su upotreba vektorskih virusa i genskog pištolja za ubacivanje željenog gena u gene ciljanog organizma, čime se mijenja njegov genom.

U većini slučajeva genske manipulacije su usmjerene na poboljšanje željenih svojstava organizma, a povezane su s potrebom čovječanstva da proizvodi više hrane, uz niže troškove i manje gubitke prinosa uzrokovane štetočinama, kako bi se prehranili silni milioni stanovnika. U tom kontekstu, zagovornici genetskog inžinjeringa tvrde da će omogućavanjem izoliranja i ubacivanja poželjnih gena, poput otpornosti na sušu ili slanost tla, ta metoda dati biljke koje će se moći uzgajati u krajevima, dotad negostoljubivim za poljoprivredu.

Očekuje se da će GM biljke, biti manje opterećenje za okoliš jer, budući da će poljoprivrednicima (navodno!) trebati manje količine herbicida, pesticida i gnojiva za zaštitu tih kultura od korova i štetočina, manje je vjerovatno da će otpadne tekućine tih kultura zagađivati nadzemne vodotoke i podzemne vodonosne slojeve. Međutim, istina je sasvim drugačija, te pokazuje neminovnost upotrebe pesticida u značajnim količinama. Naime, istraživanja o prinosima GM kultura i njihovoj potrebi za pesticidima već pokazuju da većina genetski izmijenjenih kultura koje se trenutno uzgajaju niti daju više prinose, niti zahtijevaju manje količine pesticida za rast.

Transfer gena drugim vrstama

Kao jedna od vjerojatnih ekoloških posljedica GM kultura navodi se nanošenje neželjenih šteta drugim organizmima, smanjena djelotvornost pesticida i transfer gena drugim vrstama. Treba posebno istaknuti ove neželjene štete nanesene pčelama medaricama ispred mogućih štetnih učinaka GM kultura na druge vrste, zbog neprocjenjive važnosti pčela za oplodnju ništa manje nego četvrt miliona vrsta biljaka cvjetnica, od kojih su mnoge ključne za svjetsku poljoprivredu.

Kao da to nije dovoljno, pčele do 30 posto povećavaju prinose 90-ak kultura kao što su jabuke, borovnice i krastavci, tako da će doći do nestašica i visokih, za mnoge nedostižnih cijena mnogih vrsta voća i povrća ako pčele izumru. Osim toga, mnogi od naših lijekova, kako konvencionalnih tako i alternativnih, dobivaju se od biljaka cvjetnica. Štoviše, ne bi trpio samo ljudski rod. Ptice i mali sisavci koji se hrane bobicama i sjemenkama koje ovise o oprašivanju pčela uginuli bi od gladi, a onda bi i njihovi predatori također gladovali.

Istina je da bismo mogli preživjeti na biljkama koje oprašuje vjetar, ali bilo bi ratova za kontrolu nad sve oskudnijim izvorima hrane. Zaista, poljoprivreda, a možda čak i nastavak postojanja ljudske vrste kakvu poznajemo, biće ugroženi izumru li pčele. Zasad se, međutim, samo pčelari sve više brinu i bore se sa sve većom učestalošću poremećaja raspada kolonija pčela (CCD) ili sindromom depopulacije pčela medarica (HBDS). S druge strane imamo sve raširenije prihvaćanje GM kultura. I šta nam je činiti?

Doc. dr. Šemso Pašić, profesor na katedri na mikrobiologiju i imunologiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu: Više promjena iz generacije u generaciju

Teza da polen genetski modificiranih biljaka vodi ka smanjenju broja pčela medarica (ali i drugih insekata) ili ka promjeni njihovog ponašanja, u najblažem slučaju, po mom mišljenju je opravdana. Pčele i ostali (ekonomski isplativi) insekti unose u svoj organizam sve ono što im je ponudi u prirodi, pa tako i polen genetski modificiranih kultura. Promjene na prvoj generaciji pčela možda i neće biti evidentne, ali kroz naredne generacije sigurno da će se ispoljiti. A uzimajući u obzir činjenicu da se jako brzo razmnožavaju, promjene usljed konzumiranja GM polena će vrlo brzo biti vidljive.

Dr. Sc. Janko Križanić: GMO polen – koban u zimskoj prehrani pčela

Dr. sc. Janko Križanić, u knjizi “Narodna, prirodna, medicina”: Kao što znamo, genom pčela nije se mijenjao milione godina, jer za to nije bilo razloga! Ali, od druge polovice 20. st., kada dolazi do „eksplozije“ korištenja zaštitnih sredstava (pesticida i inih kemikalija), naše su pčele ostale zatečene. Njihov metabolizam nije se mogao prilagoditi na nove otrove. Nema „ alata“ u borbi protiv onečišćenog okoliša, zaštitnih sredstava – pesticida, a čovjek ih bespoštedno izrabljuje i otima im hranu! Dakle, geni pčele ne prepoznaju GMO-lektine, koje crpe iz nektara GMO-cvjetova, a ovi lektini prave „ dar-mar“ u matabolizmu pčela.

Koliko su GMO-lectini pogubni za pčele, najbolje se vidi kod korištenja polena u zimskoj prehrani. Dakle, polenska zrnca GMO-bilja pčele teže probavljuju, pa stradava njihov imuni sistem od utjecaja invazionih karakteristika GMO. Nadalje, GMO-lektini i GMO-polenska zrnca ostaju u GMO-medu koji je neprirodna (u najmanju ruku) namirnica za čovjeka! Alergije na med sve su učestalije, što nije samo posljedica epidemije alergija, općenito!

(Dr. Janko Križanić premino je prošle godine. Doktorirao je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu, a od 1970. godine bio je zaposlenik Podravke i Belupa. Bio je zagovaratelj prirodnih lijekova s ciljem preventive, pa je napisao više knjiga na tu temu. Posebno je promovirao pčelinje proizvode i njihovo ljekovito djelovanje.)

Doc. dr. Adaleta Durmić-Pašić, šefica Laboratorija za GMO i biosigurnost hrane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju u Sarajevu: U naučnoj literaturi nisu predočeni dokazi da GM usjevi predstavljaju opasnost za pčele!?

Istraživanje provedeno u periodu 2001 – 2004 u Federal Biological Centre for Agriculture and Forestry, Institute for Integral Plant Protection, Kleinmachnow, Njemačka.
Ciljevi istraživanja bili su ustanoviti udio transgenog polena u ishrani larvi pčela i bumbara, te da li konvencionalni usjevi na neki način utječu na taj udio i ustanoviti da li u digestivnom traktu bumbara, pčela i njihovih larvi dolazi do horizontalnog transfera gena između transgenog polena i intestinalne mikroflore (bakterija crijeva).

Istraživanje je provedeno na oglednim poljima uljane repice rezistentne na herbicid glufosinat. Rezultati su pokazali da udio transgenog polena varira u ovisnosti o udaljenosti košenice od polja sa GM usjevom i o fazi cvjetanja, ali i o posmatranoj vrsti. Bumbari su generalno prikupljali više GM polena u odnosu na pčele koje su u znatno manjoj mjeri prikupljale transgeni polen čak i kada im je bilo bliže polje sa GM usjevom.

Federal Agricultural Research Centre, Institute of Agroecology, Braunschweig, Njemačka, proveo je drugi dio istraživanja koji se odnosi na horizontalni transfer gena. Analizom mikroflore digestivnog trakta odraslih i larvi bumbara i pčela nisu konstatovane promjene u prisutnosti bakterija prirodno rezistentnih na glifosat, tj. nije konstatovan horizontalni transfer gena iz polena u mikroorganizme koji prirodno naseljavaju digestivni trakt insekata.

Vezano za CCD (colony collapse disorder) koja je 2007 doslovno desetkovala pčelinja društva širom svijeta – istraživanje pod nazivom “Efekti polena Bt kukuruza na pčele” proveo je Univerzitet Jena, ali istraživanje nije dovedeno do kraja i rezultati nisu objavljeni u relevantnim časopisima. Naime, zdrave pčele nisu pokazivale ni akutne, ni hronične efekte toksičnosti Bt kukuruza. Međutim, jedna eksperimentalna grupa je inficirana parazitima (mikrosporidijama), što je i bio uzrok obustave eksperimenta, a ishrana Bt polenom je dovela do pogoršanja zdravstvenog stanja košnice.

Veći broj eksperimenata je proveden širom svijeta u kojima su pčele hranjene ili samostalno Bt polenom ili sirupom u koji je dodata visoka koncentracija purificiranog insekticidnog proteina koji produkuju Bt biljke (Cry1Ab, Cry3A, Cry3B) – nisu ustanovljene promjene u stopi preživljavanja larvi, brzini razvića, incidenci anomalija i sl.

ZAKLJUČAK: Do danas u naučnoj literaturi nisu predočeni dokazi da GM usjevi koji su prošli procjenu rizika predstavljaju opasnost za pčele. Provedeni su brojni eksperimenti u laboratoriji i na oglednim poljima i to u uslovima prenaglašene izloženosti GM usjevima. (BHPČELAR/ D.Z. pprema tekstu “GM hrana: Inženjering katastrofe “, indijske autorice, slobodnog pisca Charu Bahri koja povremeno radi za jednu humanitarnu organizaciju iz zdravstvenog sektora i zagovara zdrav i jednostavan životni stil) 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY