Ivan Umeljić: Radilice i trutovi se rađaju iz jaja koje matica polaže...

Ivan Umeljić: Radilice i trutovi se rađaju iz jaja koje matica polaže , ali odakle se rađaju matice, zbog čega, se one rađaju, kada se rađaju?

SHARE

Na onovu matičnjaka možemo saznati mnogo toga o matici. Naprimjer, njihova pozicija jasno nam oslikava u kojoj situaciji se zajednica nalazi: da li je u rojevom nagonu, ili je nedavno ostala bez matice, ili u košnici imamo maticu koja ima neki nedostatak

Kako je moguće da dva jajeta, položena na saću u košnici jedno do drugog, daju različite sudbine – jedno radilicu, drugo maticu?! Otkud ogromne razlike imeđu radilica i matice ako se radi o dvije genetski identične sestre, rođene od istih roditelja, u iskoj košnici?

Ivan Umeljić, srbijanski stručnjak za pčele i publicista, u jednom svom radu objavljenom u Pčelarskom žurnalu na ova pitanja daje sljedeći odgovor:

„Ono što daje pečat (da li će nešto biti matica ili radilica. op. a.) jeste različita ishrana i njega larve. Larva matice hrani se matičnim mliječom, doduše i radilična, ali znatno manjim količinama i tokom kračeg perioda. Kako radilična larvica postaje sve starija, njegovateljice, pored mliječa u njenu ishranu postepeno ukjučuju med i polen, da bi u poodmaklom razvojnom stadijumu lutke, u potpunosti prestale da ih hrane mliječu.

S druge strane, matična larva kupa se u mliječi tokom čitavog larvenog perioda ali i kada odraste. I to nije sve. Sastav mliječi se razlikuje, njegovateljice deset puta češće posjećuju matičnu larvu od radilične.

Ako se pitate ko je taj ko odlučuje da li će jaje postati matica ili radilica i kako se donosi takva odluka, Umeljić je i na takvo pitanje dao odgovor

„Radilice su te koje odlučuju o tome – kaže Umeljić.

Da bi zajednica funkcionisala normalno, u njoj mora biti zdrava, oplođena matica, te određen broj radilica i trutova. Radilice i trutovi, jasno je, rađaju se iz jaja koje matica polaže u radiličke odnosno trutovske ćelije. Ali, odakle se rađaju matice? Zbog čega, se one rađaju? Kada se rađaju?

E ovdje počinje priča o matičnjacima.

U prirodnim okolnostima, ali i u komercijalnom pčelarstvu, matičnjaci u pčelinjoj zajednici se mogu pojaviti u tri karakteristične situacije. Jedna situacija je kada iz nekog razloga pčelinja zajednica ostane bez matice (pčelar je slučajno prignjeći, prilikom pregleda zajednice matica spadne sa rama u travu a pčelar to ne primjeti…).

U pokušaju da dobiju novu maticu, pčele će tada iz nužde na postojećim radiličnim larvicama početi da izgrađuju matičnjak. Takve matičnjake nazivamo prinudnim, ili prisilnim.

U drugom slučaju, pčele će izgraditi matičnjake, iako se stara matica još uvijek nalazi u zajednici, onda kada iz određenog razloga žele da zamjene postojeću maticu. Ovdje se radi o matičnjacima tihe smjene.

I u trećem slučaju, odnosno posljednjem, pčele će izgraditi veći broj matičnjaka, čak do 30, ili više, usljed pojave nagona za rojenjem. Ovdje se radi o rojevim matičnjacima.

Dakle, u pčelinjoj zajednici možemo imati tri vrste matičnjaka: prisilne, matičnjake tihe smjene i rojeve matičnjake.

Rojevi matičnjaci

Rojevi maričnjaci nalaze se na donjoj ivici saća, i sa jedne i sa druge strane rama, te na bočnim ivicama saća, također sa obje strane rama.

Pa kako uopšte dođe do toga da pčele izrade rojeve matičnjake?

Svake godine kasno u proljeće ili početkom ljeta, kada je broj pčela u zajednici dostigao maksimumu, i kada legla i hrane ima u izobilju, snažne pčelinje zajednice podijelit će se rojenjem – procesom u kome će stara matica i približno polovina pčela napustiti košnicu i osnovati novu zajednicu, na nekom drugom mjestu.

Da se zajednica priprema za rojenje može se vidjeti petnaest do dvadeset dana prije samog čina rojenja, po tome što su pčele izgradile veliki broj matičnjaka koji vise kao otvoreni zvončići.

Osnove matičnjaka mogu tokom dužeg perioda da budu prisutne na ivicama saća, ali oni će biti prazni. Ali, kada u njima primjetimo jaja, znači da se zajednica priprema za rojenje. Tada se može pronaći i po trideset zaleženih matičnjaka u jednoj zajednici. Dakle, trideset potencijalnih matica.

Nepogrješiv znak da se opasno približio trenutak kada će roj sa starom maticom napustiti zajednicu jeste kada radilice krenu da zatvaraju prvu od ukupno tri generacije rojevih matičnjaka (matica u rojeve matičnjaka polaže jaja u tri etape u razmaku od po nekoliko dana).

Matičnjak će pčele potpuno zatvoriti devetog dana od trenutka kada je matica položila jaje u njihovu osnovu. Samo par dana nakon toga stara matica će sa polovinom pčela napustiti košnicu. Nekoliko dana nakon odlaska prvog roj, šesnaestog dana od zalijeganja prve generacje matičnjaka, izvešće se nove mlade matice koje će nekoliko dana nakon puštanja prvog roja otići iz košnice sa drugim rojem.

Zatim će, samo par dana od puštanja drugog roja, iz matičnjaka druge genaracije da se izvede još jedan broj matica koje će sa trećim rojem napustiti košnicu. I, konačno, nakon približno istog perioda koji je protekao između izvođenja matica prve i druge generacije, izvest će se i matice iz matičnjaka treće generacije, od kojih će poslije međusobne borbe preostati samo jedna – najvitalnija.

Matičnjaci tihe smjene

Za razliku od rojevih matičnjaka, koji se nalaze po ivicama saća, matičnjaci tihe smjene nalaze se u neposrednoj blizini zone legla, najčešće na licu saća, ili na njegovim bočnim stranama.

Ova vrsta matičnjaka pojavljuju se kada je pčelinja zajednica iz neog razloga odlučila da zamjeni postojeću maticu. Tada će radilice da izrade samo nekoliko osnova matičnjaka – najčešće dva ili tri, a ponekad i samo jednu, u koje će matica da položi jaja. Matičnjaci tihe smjene su veoma masivni, često dugi oko 2,5 cm i presvučeni debelim slojem voska, a spoljni zidovi su im naborani, tako da se na njima naziru osnove ćelija.

Kao i kod rojevih matičnjaka, i ovdje matica polaže jaja u već pripremljenu osnovu matičnjaka koje će pčele nakon izvođenja matice porušiti.

Tokom procesa tihe smjene buduća matica se razvija u matičnjaku dok stara matica polaže jaja. Pčele ne ubijaju staru maticu sve dok se nova ne izvede, spari i počne da polaže jaja. Zbog toga se ovaj način prirodne zamjene matica naziva „tihim“. Razlog tolerisanja stare matice vjerovano leži u bezbjedosnim razlozima. Odosno, sve dok zajednica ne bude sigurna da će likvidacijom stare matice jaja nastaviti polagati mlada matica, pčele ne diraju staru maticu.

U rijetkim prilikama se može desiti da stara i mlada matica neko vrijeme žive u hramoniji, mada se proces tihe smjene generalno završava smrću stare matice.

Kod tihe smjene nije potrebna nikakva intervencija pčelara. Treba pustiti pčelama da same urade započeti posao. One jednostavno znaju da sa njihovom maticom nešto nije u redu i tu grešku žele da isprave.

Razlozi za tihu smjenu mogu biti različiti: od onih fizičkih, uočljivi okom pčelara kao što je neki fizički nedostak (matica nema noge, krila…), do onih manje vidljivih kao što je slabije lučanje feromona, manjak spermatozoida u spermateci, zaraženost matice nozemozom ili činjenica da se matica izvela iz prinudnog matičnjaka izrađenog na staroj larvici i da zbog toga ne može da odgovori zahtjevima pčelinje zajednice.

Kada je u pitanju kvaliteta matica iz matičnjaka tihe smjene one su jako kvalitetne, rame uz rame sa maticama dobivenim iz rojevih matičnjaka, jer jaje koje je matica položila u matičnjak tihe smjene od samog početka ima kraljevki tretman.

Međutim uvijek se postavlja pitanje, šta ako maticu izvedenu iz matičnjaka tihe smjene pčele požele da zamjene, kao što su to učinile sa njezinom majkom?! Jer, matica uvijek u sebi nosi i gene matice (majke) koje su pčele iz nekog razloga zamjenile. Ivan Umeljić u svojim radovima navodi da ovo pitanje samo donekle može imati smisla, jer razlog tihe zamjene matica ne mora da budu genetske prirode, već, rekli smo, oni mogu da budu i fizičke prirode.

Dakle, iz ovoga možemo zaključiti da već na osnovu pozicije matičnjaka možemo znati o kojoj vrsti matičnjaka se radi: rojevim, prinudnim ili matičnjacima tihe smjene.
I, dalje, pozicija matičnjaka jasno nam oslikava u kojoj situaciji se zajednica nalazi: da li je u rojevom nagonu, ili je nedavno ostala bez matice, ili u košnici imamo maticu koja ima neki nedostatak.

Za razliku od rojevih matičnjaka, iz kojih se matice izvode u tri etape, matičnjaci tihe smjene su približno iste starosti.

Prinudni matičnjaci

Prinudne matičnjake pčele izgrađuju tek kada pčelinja zajednica iz nekog razloga ostane bez matice. Može se desiti da je pčelar prilikom pregleda slučajno zgnjeći, ili da ona padne na zemlju a da pčelar to ne primjeti. Osim toga, ako podjelimo neku zajednicu, u želji da je razrojimo, pčele će u onom dijelu koji je ostao bez matice izvuči prinudne matičnjake, ukoliko u njemu bude radiličkog legla odgovarajuće starosti.

U želji da što prije dobije maticu, obezmatičena zajednica će požuriti da preuredi radiličke ćelije sa mladim larvicama u prinudne matičnjake. Broj prinudnih matičnjaka zavisi od slučaja do slučaja, a zavisi prije svega od snage pčelinje zajednice. One snažnije mogu izgraditi i do 20 matičnjaka, pa čak i više, dok će one slabije izgraditi tek nekoliko.

Prinudne matičnjake pčele grade nad radiličkim ćelijama u kojima se nalaze mlade radličke larvice, ili jaja – što je veoma rijedak slučaj. Početak matičnjaka je osnova radilične ćelije čiji gornji dio pčele roširuju i nadograđuju nadole, prilagođavajući je dalje gabaritu matice. Zidovi prinudnih matičnjaka su više glatki, za zarliku od reljefnih matičnjk tihe smjene. Nešto su manjih dimenzija od rojevih i matičnjaka tihe smjene. Pčele ih grade svuda, zapravo tamo gdje ima jaja ili larvica odgovarajuće starsoti, mada se najčešće nalaze na centralom dijelu saća.

Pčele neće izgraditi sve prisilne matičnjake u isto vrijeme. Iz težnje da što prije dođu do nove matice najčešće su to larvice starosti dva do tri dana. Iz ovoliko starih larvica ne mogu se izleči dobre matice, iako su nam one ponekad neophodne, odnono mogu spasiti pčelinju zajednicu od propadanja. Ako nema drugog načina da se pčelinja zajednica spasi od propadanja nego se to mora uraditi sa prislinim matičnjacima, onda treba tri dana poslije dodavanja rama sa mladim larvicama porušiti zatvorene i matičnjake pred zatvaranja, jer su oni izgrađeni na najstarijim larvicama, a ostaviti one koji su još uvijek nedovršteni, jer su oni izgrađeni na relativno mladim larvicama.

Nezaležene osnove

U pčelinjoj zajednici, gotovo čitave godine, nalazi se po nekoliko nezaleženih osnova matičnjaka. Matice će u njih, ukoliko dođe do rojevog nagona ili tihe smjene, možda da polože jaja, ali ako se to i ne dogodi, pčele u ove ćelije neće smještati ni polen ni nekatar, niti će matica u njih polagati trutovska niti radilička jaja.

U isti matičnjak matica se ne vraća dva puta

Zanimljivo je spomenuti da su osnove matičnjaka jedine ćelije u pčelinjoj zajednici koje imaju jednokratnu upotrebu. Naime, matica će položiti oplođeno jaje u radiličku ćelije iz kojih su se već izvodile pčele, a pčele u istu ćeliju prije ili kasnije mogu da smještaju nektar ili polen. Međutim, kada matica jednom položi jaje u matičnjak, to je i prvi i posljednju put da je u njemu bilo jaje, jer će nakon izvođenja matica on biti uništen.(bhpčelar)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY