JOHN KEFUSS: Proizvodite pčele otporne na varou, kao što i ja radim!

JOHN KEFUSS: Proizvodite pčele otporne na varou, kao što i ja radim!

SHARE

Džon Kefas, američko-francuski naučnik i istraživač pčela, od 1999. godine ne koristi nikakva hemijska sredstva protiv suzbijanja varoe na svom pčelinjaku. Jednostavno je, kaže, pustio pčele da se same bore protiv ovog krpelja?! I ne samo da su se njegove pčele uspjele izboriti protiv varoe, već ima i najmanje gubitke otkako se bavi pčelarstvom – najviše 15 % za razliku od pro-sječnih 23 posto gubitaka koliko bilježe pčelari koji svoje pčele tretiraju hemikalijama, a čiji se pčelinjaci i danas nalaze u istoj oblasti kao i dr. Kefasa.

Svoj pečlinjak, smatra ovaj duhoviti doktor, doveo je u stanje u kojem se pčelarstvo nalazilo prije najezde varoe.

– U jednom trenutku hemijski tretmani su predstavljali jedino rješenje protiv varoe. Ali, to je ujedno i jedan veliki začarani krug. Stalno idete, a nigdje ne stignete. Zahvaljujući odgajivačkim projektima u različitim dijelovima svijeta, danas znamo da je moguće selekcionisati pčele koje bez hemijskih sredstava mogu uspješno da izađu nakraj sa varoom – kaže dr. Kefas.

Ovaj naočiti naučnik porijeklom je iz Amerike, ali se početkom sedamdesetih godina preselio na jug Francuske zbog supruge koju je upoznao na Api-mondiji u Merilendu 1967. godine.
Sa pčelama se druži od svoje 11. godine. U svijet profesionalnih pčelara-istraživača, uplovio je u Pčelarskoj labora-toriji na Državnom Univerzitetu Ohajo (SAD) gdje je sarađivao sa čuvenim naučnikom Valterom Rotenbjulerom (Walter Rothe-nbuhler). Nakon završenih osnovnih studija iz entomologije i hemije, otišao je na odsluženje vojske gdje je nastavio istraži-vanja u USDA laboratoriji u Loganu u Juti. Prvi naučni rad objavio je u čuvenom pčelarskom naučnom časopisu Journal of Apicultural Research kada mu je bilo svega 24 godine. No, nedugo zatim počele su pristizati molbe i drugih časopisa. Profesor Rotenbjuler preporučio ga je za doktorske studije kod čuvenog njemačkog naučnika Frederika Rutnera (Frederick Ruttner) u Frankfurtu. Nekoliko godina kasnije stekao je doktorat iz biohemije na Univerzitetu J. V. Gete.

Program selekcije pčela na otpornost varoe dr. Kefas i njegovi saradnici započeli su 1993. godine uz pomoć takozvanog „Bond testa“. Kefas će objasinti da se radi o testu koji pčeli pruža tek dvije mogućnosti: da se sama izbori sa varoom, ili da – umre!

Kako bi ubrzao selekciju svojih pčela i dokazao da se pčele same mogu izboriti protiv ovog nametnika, 1999. godine Kefas je prestao sa korištenjem svih hemijskih tretmana.

– Nije bilo nimalo lako da donesem ovakvu odluku. Bile su mi potrebne tri godine da se odlučim na taj potez – kaže Kefas.

– I sam sam vjerovao da bih mogao da izgubim sve pčelinje zajednice, jer sam mislio čim nema tretmana… nema ni pčela. Na kraju sam prelomio i preuzeo rizik, umjesto da i dalje svoje pčele, i što je još važnije, sebe, izlažem hemikalijama za suzbijanje varoe.

Nekoliko godina kasnije dr. Kefas ipak nije izgubio svoje pčele. I ne samo to, one su bile jače nego ikada, i davale su prinose više nego ikada. Njegov eksperiment očito je imao perspektivu.

Selekcija pčelinjih zajednica na prirodnu otpornost protiv varoe, koju zagovara dr. Kefas, veoma je jednostavna i zanimljiva.

– Potrebno je prepoznati zajednice koje imaju u svojim genima usađenu prirodnu otpornost na varou, i od njih razviti nove pčelinje zajednice, a ukinuti one koje se ne mogu same boriti protiv varoe – kaže dr. Kefas.

– Ako se pitate kako otkriti ovakve pčelinje zajednice, reći ću ću vam i to. Postavite hvatače polena, i na kraju dana vagate koliko je koja zajednica donijela. Bilježite samo one zajednice koje donose dosta polena. Sljedeći korak je iz zajednica koje imaju dobre osobine na prikupljanje polena, odabrati one koje imaju izražene dobre higijenske osobine. To ćete provjeriti tako što izrežete komad iz zatvorenog legla veličine oko 10 X 10 centimetara. Zatim taj komad sa leglom odnesete u zamrzivač na 24 sata, i sutradan ga ponovo vraćate u istu košnicu. Ukoliko u naredna 24 sata pčele počiste smrznute ćelije, ta zajednica ima dobre higijenske osobine. Ukoliko ostanu neke ćelije neočišćene, ta zajednica ispada iz daljnje selekcije. Nema smisla razvijati pčelinjak od zajednica koje nemaju dobre higijenske osobine.

Svake godine, kaže dr. Kefas, iz onih zajednica koje nije tretirao nikakvim hemijskim sredstvima, i koje su imale najmanje varoe, i koje su dale najveće prinose, prirodnim sparivanjem matica razvija nove zajednice. U ovom procesu ne koristi nikavu vještačku oplodnju matica. Drugim riječima, prirodnim putem je razvio nova društva od onih društava koja su imala „gene-tiku pećinskog čovjeka“, odnosno urođenu otpornost prema varoi. Matice koje proizvode pčele otporne na varou, ujedno ga snadbijevaju i sa trutovima tolerantnim na varou, koji su neophodni za sparivanje budućih matica.

Na ovakvu metodu pčelarenja dr. Kefas se odlučio iz razloga što nije mogao da kupi matice selekcionisane na tolerantnost prema varoi. Onda je shvatio da je najbolje sam da ih selekcioniše, pa je tako razvio i mnoge nove metode selekcionisanja.

– Raču-nao sam da ću moći da nastavim odgajivački program u kojem je akcenat na otpornost protiv varoe ako mi barem 10 posto zajednica preživi. Onda sam shvatio da, čak ako mi sve zajednice uginu uvjek ću moći da kupim paketne rojeve i da se na taj način brzo vratim u posao proizvodnje matica. Nakon nekoliko go-dina izgubio sam dvije trećine svojih za-jednica i da budem iskren, bio sam zadovoljan rezultatima – kaže dr. Kefas.

Na pitanja koliko danas traži novca za jednu svoju maticu koja je otpornu na varou, Kefas je rekao da bi takva matica na tržištu koštala preko 600 eura. No, čak i da je neko i želi kupiti sa prostora jugoistčne Evrope, pitanje je koliko bi ona opravdala očekivanja.

– Jednu stvar ne treba nikada izgubiti iz vida. A to su različiti klimatski uslovi. Zbog toga je važno da matice na rezistentnost selekcionišete u vašim klimatskim uslovima.

Da li pčelinje zajednice napreduju, odnosno da li tokom naše selekcije stječu prirodnu otpornost prema varoi, potrebno je kontrolisati s vremena na vrijeme. To se radi na način da se svake godine kontroliše prisustvo varoe u leglu ali i na pčelama.

– Broj varoe u leglu kontrolišete na način da iz selekcionisanih društava izrezujete uzorak lega, i pobrojite broj varoe koje nađete na larvama. Prije početka traženja varoe, dobro je da se uzorak legla zamrzne, na taj način se larva lakše vadi iz ćelije – kaže dr. Kefas.

– Ako brojite varou na pčelama, onda to radite na način da u vrećicu istresete pčele sa okvira, i odnesete u zamrzivač. Sutradan pčele stavite u flašu s vodom u koju naspete jednu kapljicu deterdženta. Protresete tridesetak puta. Sadržaj isresete u cjediljku za med. Pčele nakon toga istresete na bijeli papir i izvršite kontrolu jedne po jedne pčele – tražite varou. Trebate znati da će dio varoe ostati i u cjediljki. Podatke o broju pregledanih pčela i broju pronađenih varoa upisujete na papir. Procenat zaraženosti varoom izračunava se na način da se broj varoe koju pčelar pronađe, podijeli sa brojem pčela iz testa, a zatim taj broj pomnoži sa sto. Jednostavno i zabavno je raditi ovakve testove.

Kada pčelinju zajednicu dovedete u stanje da u njoj ima pet posto ili manje varoe, onda ste napravili dobar posao.

Za tesitranje prisustva varoe na pčelama, kaže dr. Kefas, pčelari u Turskoj koriste šećer u prahu.

– Jednostavno, uzmu uzorak pčela, stave ih u cjediljku za med, pospu ih šećerom u prahu i protresu. Nakon nekog vremena pčele će odletjeti, a varoe će ostati na dnu sita. Ovo možete raditi i sami na pčelinjaku, bez neke posebne opreme – kaže Kefas.

Iako neki pčelari misle da nisu dovoljno sposobni da samostalno sprovedu jedan ovakav projekt, Kefas kaže da svaki pčelar, ukoliko prati njegove upute, može dovesti do toga da njegove pčele budu otporne na varou.

– Moja asistentica Marija Bolt (Maria Bolt) rekla mi je da je „selekcionisanje na rezi-stentnost slično putovanju avionom. Ne mora-te da znate kako motor radi, najvažnije je da stignete na odredište.

Plaća 1 cent za svaku pronađenu varou

– Uzgajivači pčela neće vršiti selekciju pčela na rezistentnost na varou ukoliko ne mogu jasno da se „uvjere svojim očima“ ili, što je možda još važnije, „svojim novčanicima“. Zbog toga smo pronašli efikasan način kako pojedine ljude uvjeriti u ono što mi radimo. Organizovali smo „Svjetski Varroa Kup“ koji se održao u blizini Tuluza, u Francuskoj. Više od 600 košnica, razmještenih na lokaciji ši-rokoj 40 i dugoj 150 kilometara, od sjevera prema jugu, izloženo utjecajima iz pčelinjaka iz okruže-nja koji su zaraženi varoom. Takmičari su nasumično birali košnice i vrijeme koje žele da utroše na pro-nalaženje odraslih jedinki varoe na pčelama i u leglu.

Kako bismo podstakli maksimalan mogući odziv pčelara i naučnika, odlučili smo da jedan cent  bude plaćen za svaku pronađenu, živu ili mrtvu, jedinku varoe.

Odziv je bio fantastičan. Iz Francuske, Njemačke, Kine, Engleske, Velsa, Poljske, SAD, Škotske, Ma-roka, Švajcarske, Švedske i Španije pristiglo je 55 učesnika. Takmičarima je bilo potrebno više od 100 sati da tragaju i pronašli su tek 109 varoa.

(BHPCELAR)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY