Kako spasiti otrovano pčelinje društvo?

Kako spasiti otrovano pčelinje društvo?

SHARE

  Ono što se u ovakvim slučajevima pokazalo kao najbolje rješenje jeste uvođenje nove matice u društvo, zaprašivanje pčela šećerom u prahu, te dodavanje poklopljenog legla o kojem će se brinuti pčele njegovateljice. Ovo su najvažniji koraci koji bi vam mogli pomoći na putu ka spasu svoje pčelinje zajednice

Za pčelare sigurno nema veće tragedije od dolaska na pčelinjak i saznanja da su mu pčele otrovane. Prvobitni šok pčelara u tim situacijama teško je opisati. Posebno kada ga umjesto glasnog zujanja na pčelinjaku dočeka zlokobni muk i scene mrtvih ili umirućih pčela kako se grče na zemlji.

Iako su pesticidi najčešći uzročnici trovanja pčela, u zadnje vrijeme sve je veći broj slučajeva kada pčelari i pčele postaju žrtvama pakosti i zlobe nesavjesnih ljudi koji namjerno truju pčelinje zajednice različitim otrovima. Istina, otrovanu zajednicu je veoma teško opet podići na noge, ali postoje nekoliko koraka koje je potrebno poduzeti i koji će vam pomoći u tom cilju, čak i kada izgleda stvari izgledaju nepopravljive.

 Znakovi trovanja pesticidima

Budući da pčele znaju preći i do nekoliko kilometara tokom prikupljanja hrane, košnice koje se nalaze u urbanim sredinama su u većoj opasnosti od trovanja pesticidima. Za razliku od seoskih sredina, većina urbanih i prigradskih vlasnika kuća pesticide smiju koristiti bez ograničenja i dozvole.

Za uništenje pčelinje zajednice dovoljno je da samo jedna osoba koja živi u blizini košnica nepravilno koristi pesticide, a nepravilna upotreba pesticida između ostalog uključuje; prekomjerno korištenje, prskanje biljaka koje je u fazi cvjetanja ili korištenje pesticida u pogrešno doba dana, odnosno u vremenu kada su pčele najaktivnije u potrazi za hranom. Bitno je napomenuti da se većina ovih incidenata događa iz neznanja, a ne iz zlobe. Veliki broj ljudi jednostavno ne čita uputstva za korištenje prije aplikacije ovakvih proizvoda, niti razmišljaju o katastrofalnim posljedicama koje bi njihovo ponašanje moglo uzrokovati.

Iako će znakovi trovanja pčela biti očigledni, postoji nekoliko pokazatelja na koje trebate obratiti pažnju. Otrovana pčela najprije postaje aktivnija, zatim se tijelo grči, noge se pokreću nekoordinisano, pčela se prevrne na leđa i brzo ugine.

Broj sakupljačica će drastično opasti, a na podu ispred košnice će vas dočekati užasan prizor mrtvih i umirućih pčela. Kada podignete ram, sa njega će sasvim sigurno početi padati otrovane pčele.

 Brza reakcija povećava šanse za spas društva

Nažalost, većina otrovanih košnica se nikada ne oporavi, ali u velikom broju slučajeva se pokazalo da što je veći broj zajednice, to su izglednije šanse za spas društva. Nakon što pesticidi pogode pčele sakupljačice, broj cjelokupne populacije će drastično opasti. Košnica sa smanjenom populacijom će biti izložena dodatnim problemima jer neće imati dovoljnu radnu snagu koja joj je potrebna da se izbori sa dnevnim zadacima.

Još jedan veliki problem je i higijena. Otrovana zajednica će biti zatrpana „kućnim obavezama“ u vidu izbacivanja mrtvih i otrovanih pčela i larvi iz košnice. Zbog osjetljivosti situacije, malo je toga što možete učiniti za otrovane larve i to je gubitak sa kojim ćete se morati pomiriti.

U slučaju da uočite prazan ram na kojem se nalaze mrtve larve, takav ram trebate odmah izvući iz košnice. Ukoliko na donjoj dasci pronađete mrtve pčele, uklonite ih kako biste spriječili seknudarne infekcije bakterijama. Narednih dana svakako trebate provjeravati donju dasku košnice kako biste se uvjerili da pčele nisu preopterećene izbacivanjem uginulih pčela.

S obzirom da je trovanje problem koji katastrofalno djeluje na sve aspekte pčelinjeg života, pitanje snabdjevanja hranom je još jedan važan faktor na kojeg pčelar mora obratiti pažnju ukoliko misli spasiti ostatak svojih pčelinjih zajednica. Kako pesticidi prije svega ubijaju pčele sakupljačice, vaše pčele će se morati snalaziti i preživljavati na bilo kakvoj zalihi hrane koju imaju na raspolaganju.

Ukoliko su te zalihe oskudne, pčele će početi umirati od gladi, pa svojim pčelama svakako trebate osigurati dovoljne zalihe polena i meda, i vršiti prihranu dok ne budu dovoljno snažne i zdrave da počnu da ponovnom izgradnjom svoje zajednice i povećanjem populacije.

 Ključni koraci

Otrovane kolonije u većini slučajeva ostaju bez matice, iako se ova promjena ne mora nužno desiti odmah nakon trovanja. Posebnu pažnju trebate usmjeriti na znakove koji ukazuju na to da je društvo ostalo bez matice. Prvi znak je pad brojnosti zajednice, zatim neorganizovano kretanje pčela u košnici, a lepezanje krilima je najvidljiviji znak, koji zavisi od vremenskog perioda kojeg pčele provedu bez matice.Velike su šanse da je vaša matica uginula tokom izloženosti pesticidima.

U većini slučajeva kolonija će imati veće šanse za preživljavanjem ako uvedete novu maticu. Neki američki pčelarski stručnjaci savjetuju da se sa tim sačeka i do nekoliko sedmica od dana trovanja, kako bi se pčelama dala šansa da ojačaju i barem malo oporave. Također, ulaz u košnicma bi se trebao smanjiti kako bi bile zaštićene od predatora, i to još za vrijeme njihovog oporavka od trovanja, jer će tada biti najranjivije.

Naravno, ovako desektovana kolonija će biti izuzetno osjetljiva na napade grinja, moljaca i drugih buba, pa dobro pratite njihovu prisutnost u sedmicama nakon trovanja. Oslabljeno društvo sigurno neće imati dovoljno snage da odbrani ramove na kojima su se nekada nalazili, jer kada grinje krene u napad veoma teško je odlučiti kako pomoći pčelama. Odluka da ne poduzimate ništa, sasvim sigurno će značiti pad čitave kolonije, a korištenje preparata protiv grinja bi se moglo pokazati kao loša odluka za društvo koje je svakako oslabljeno pesticidima.

Ono što se u ovakvim slučajevima pokazalo kao najbolje rješenje jeste uvođenje nove matice u društvo, zaprašivanje pčela šećerom u prahu, te dodavanje poklopljenog legla o kojem će se brinuti pčele njegovateljice. Ovo su najvažniji koraci koji bi vam mogli pomoći na putu ka spasu svoje pčelinje zajednice.

Na kraju, morate se naoružati strpljenjem. Može proći i do nekoliko mjeseci prije nego što se košnica oporavi od trovanja, i to u slučaju da ne umru odmah nakon izlaganja pesticidima. Iako postoje stvari koje možete poduzeti kako biste pomogli svojim pčelama, vrijeme je ipak najbolji iscjelitelj.

U ovom ključnom periodu, košnica se ne smije prečesto otvarati kako se pčele ne bi bespotrebno uznemiravale.

 Oporavak je spor, ali itekako moguć

Mlada američka pčelarka i stručnjakinja Hilari Kearni (27) iz San Dijega sa svojim učenicima je prošla kroz sve sa čim se prosječan pčelar može susresti. Jedna od njenih učenica 2016. godine na teži način morala je naučiti koliko pčelarstvo može biti gorak posao.

  • – U julu 2016. godine javila mi se uspaničena učenica kojoj je društvo pokazivalo klasične simptome trovanja. Imala je dvije kolonije koje su dobro napredovale, i taman su počele sa izgradnjom drugog rama sa leglom, kada se desila katastrofa – skoro sve sakupljačice su bile otrovane, a mnoge od njih se nikada nisu uspjele vratiti u košnice. Nekoliko stotina njih je ipak uspjelo doći kući, i prenijele su otrov ostalim domaćim pčelama – kaže Hilari.

Kada se ovo desi, objašnjava Hilari, u košnici ćete pronaći mrtve pčele, a one mlađe će bukvalno spadati sa ramova koje izvučete. U ovoj fazi trovanja, šanse za preživljavanje kolonije su minimalne, a u ovom slučaju Hilari je uspjela pomoći svojoj učenici da obje kolonije održi u životu, ali bilo je potrebno puno vremena da se pčele u potpunosti oporave.

  • – U prvim sedmicama oporavka, pčele iz obje kolonije uopšte nisu izlazile kako bi sakupljale hranu, i teško su obavljale poslove u košnici zbog smanjenog broja populacije, koja je bukvalno bila prepolovljena. Brzo smo reagovali, smanjili smo ulaze na košnicama i izdvojili ramove koje su pčele same napustile. Počeli smo sa prihranom i – čekali.
  • Nakon nekoliko sedmica, prisutnost grinja u košnicama dosegla je opasnu razinu. Vršili smo zaprašivanje pčela šećerom u prahu kako bismo smanjili broj napasnika i odlučili smo da u jednu od košnica uvedemo novu maticu.
  • – U drugim slučajevima, novu maticu bih uvela u oba društva, ali sam odlučila da napravim jedan eksperiment. Košnica „A“ bez problema je prihvatila novu maticu, ali i populacija i dalje nije imala dovoljno snage za potpun oporavak. Na kraju smo odlučili da smanjimo njihovu populaciju dodavanjem okvira sa zatvorenim leglom i pčelama njegovateljicama koje smo uzeli iz jedne od mojih jačih kolonija.
  • – Istu stvar smo napravili i sa košnicom „B“, kojoj nismo dodavali novu maticu. Košnica „A“ se polako počela oporavljati, dok je košnica „B“ i dalje mučila. Nekoliko mjeseci nakon trovanja, društvo iz košnice „B“ je uspjelo samo da uvede novu maticu, i krene ka potpunom oporvaku – kazala je Hilari, koja je na kraju dodala da su se oba društva nakon skoro godinu dana uspjela u potpunosti vratiti u život.

(bhpcelar.com)

 

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY