Mitar Tripković, pčelar iz Prebilovaca u Parku prirode „Hutovo Blato“: Mehaničarsku plaću...

Mitar Tripković, pčelar iz Prebilovaca u Parku prirode „Hutovo Blato“: Mehaničarsku plaću nadopunjujem pčelarenjem

SHARE

Mušterija ima, samo kad bi se to sistematski radilo. Turisti su ludi za našim medom. Da smo prošle godine imali deset tona, čini mi se da bismo ga prodali za dan. Jer, ovdje su obilne paše zanovata, kadulje, divlje draće i livade. Med od takvih biljaka, a sa ovih krajeva je pun joda. Zbog toga je ljekovit. Dobar je za sve stomačne probleme”Brat-bratu, barem šeteročlana porodica može fino živjeti od sto košnica u Hutovom Blatu. Stranci polude kad im ponudimo teglu našeg meda – kaže Mitar Trpković, povratnik u Prebilovce, malo pravoslavno selo smješteno s lijeve sterane puta nacionalnog parka Hutovo Blatu prema Karaotoku.

Kuća pokraj puta

U kući Mitra Tripokovića, udaljene oko dva kilometra od table dobrodišlice u nacionalni park, u zraku se neprestano izmjenjuje miris motornog ulja i meda. Mitar je automehaničar i pčelar. Automehanika mu je osnovno, a pčelarenje dopunska djelatnost, no, svakako solidan izvor dodatnih prihoda.

Početkom 1992. godine zbog sukoba Bošnjaka i Hrvata u Hutovom Blatu, sa porodicom je izbjegao u Nikšić, a odatle u Bileću. U Prebilovce se vratio svršetkom ratnih previranja. Tad je sa ocem Tomom počo pčelariti. Prvo sa jednom košnicom, da bi vremenom podigao brojno pčelinje carstvo.

– Otac vodi glavnu riječ, a ja sam mu desna ruka – kaže Mitar kroz šalu.

Povratnici u Prebilovcima još uvijek imaju problema sa zapošljavanjem pa je vlastiti biznis želja svakog od njih. U pčelarstvu i turizmu vide svoju budućnost. Primjerice, Mitar je ove godine, kaže, izvrcao 400 kilograma meda. Nešto je uspio prodati stalnim mušterijama i prijateljima. Ostatak je otkupila mostarska bolnica „Južni logor“. I tako je svake godine.

Med bogat jodom

– Mušterija ima, samo kad bi se to sistematski radilo. Turisti ali i domaći kupci su ludi za našim medom. Da smo prošle godine imali deset tona, čini mi se sve bi prodali za dan. Jer, ovdje su obilne paše zanovata, kadulje, divlje draće i livade. Med od takvih biljaka, a sa ovih krajeva je pun joda pa je zbog toga ljekovit. Dobar je za stomačne probleme. Ja znam, ljudi dođu preko bijela svijeta i traže naš med – kaže Mitar

On i otac danas drže oko 50 pčelinjih društava. Razmišljaju o povećanju pčelinjaka. No, nisu zadovoljni odnosom vlati prema njima. Jedni su od tek desetak pčelara u ovom nacionalnom parku. Po njihovom, to je sramotno mali broj. Prirodna bogatstva propadaju, narod gladan, država u deficitu. Da se, kažu, općina hoće uključiti, ljudi u ovom kraju mogli bi živjeti samo od meda i turizma. I to je, kažu, odmah manje ljudi na birou.

– Mi se borimo koliko možemo. Al’ je sve to kratkog daha. Imaju ti neki podsticaji, ali ništa od toga. Slabo Boga mi. Grad, Federacija, Država… oni trebaju uzeti stvari u svoje ruke i iskoristiti nas koji hoćemo da radimo. Ne znam! Došao je novi načelnik. Neki dr. Smiljan Vidić. Hoće li šta biti bolje, vidjet ćemo. Do sada nije bilo. (bhpčelar/arhiva/

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY