Mr. sci. med. Merica Milavić-Vujković: PČELE OSJEĆAJU, PAMTE, RAZMIŠLJAJU, UČE I USAVRŠAVAJU...

Mr. sci. med. Merica Milavić-Vujković: PČELE OSJEĆAJU, PAMTE, RAZMIŠLJAJU, UČE I USAVRŠAVAJU SE!

SHARE

Mr. sci. med. Merica Milavić-Vujković je specijalista kliničke psihologije na Vojnoj medicinskoj akademiji u Srbiji. Osim toga, dr. Milavić-Vujković je i certificirani apiterapeut i član pčelarske asocijacije Api Beo iz Beograda. Do sada je uradila niz radova o pčelama, apiterapiji i sličnim pčelarskim temama, a mi vam u nastavku donosimo njeno zanimljivo izlaganje o pčelama i njihovom psihičkom statusu…

Proizvodi medonosne pčele imaju pozitivan efekat na psihičko zdravlje čovjeka. Nije opštepoznata ali je dobro utvrđena činjenica da med ima pozitivan uticaj na neurone, stimuliše umne i fizičke sposobnosti, utiče na raspoloženje i poboljšava pamćenje. Med ima okrepljujuće dejstvo na nervne ćelije, popravlja njihovu ishranu i proces oksidacije i neutralizacije otrova, uz to održava i jonsku ravnotežu, što utiče na popravljanje funkcija nervnih ćelija. Sa druge strane, učenje je moguće poboljšati zahvaljujući pčelinjem otrovu, dok polen ima dragocjene uticaje na koncentraciju i pamćenje.

Dakle, pčelinji proizvodi mogu biti od nevjerovatne pomoći psihičkim funkcijama čovjeka, ali sa aspekta psihologije, podjednako zanimljivo je i pitanje ”psihičkih” funkcija kod pčela. Moguće je da ovo pitanje laicima djeluje zbunjujuće, jer je među njima uvriježeno mišljenje da psihologija kao nauka, a onda i psiha kao fenomen pripada i odnosi se isključivo na ljude.

Definicija psihologije, međutim, govori o proučavanju psihičkog života ljudi i životinja, te je tako potpuno legitimno postaviti pitanje kojim se ovde bavimo, a odnosi se na inteligenciju, emocije, pamćenje i druge psihičke funkcije pčela.

Nalaz i mišljenje psihologa

Apis mellifera/medonosna pčela, nađena prije oko 40 miliona godina u jugoistočnoj Aziji, vjerovatno potiče iz Afrike, odakle se širila prema Evropi i Aziji. Svoju prvu društvenu zajednicu razvila je prije oko 30 miliona godina, i od tada živi skladno u porodici koja ravnopravno raspodjeljuje poslove. Živi sa desetinama hiljada radilica, jednom maticom i nekoliko hiljada trutova. Sav rad u zajednici podređen je društvu i nesposobna je za samostalan život.

Percepcija, koja predstavlja obaviještenost o pojedinačnim kvalitetima okoline i nas samih preko receptora i puteva za senzitivne i senzorne draži, kod pčele je zasnovana na velikom broju čula, koja su većinom smještena na glavi. Čulo vida pčela djeluje kao da je zasnovano na dva velika oka, međutim to nije sasvim tačno. Naime, oko pčele je mozaik stvoren od oko 5500 šestougaonih očiju. Uz to, na tjemenu postoje još tri pojedinačna oka koja najvjerovatnije služe razlikovanju svjetlosti i tame i pomažu u orijentaciji.

Pomoću svog čula vida pčele su u stanju da opažaju i boje, UV i polarizovanu svjetlost, pokret, veličine i udaljenost objekata. Između složenih očiju nalaze se antene, koje su višečulni organ na kom se nalaze receptori čula mirisa, čula dodira, ukusa, sluha, termoreceptori, čula za određivanje koncentracije ugljen-dioksida u vazduhu (detektuju razliku od 1% u koncentraciji ovog gasa u košnici), pčelin brzinometar i senzori za vlagu u vazduhu, koji otkrivaju razliku od 5% vlage u vazduhu.

Čulo mirisa pčele zasniva se na pločastim senzorima elipsastog oblika kojih ima oko 3000 na jednoj anteni radilice. Slično je čulu mirisa čovjeka, s tim što je 10 do 100 puta osjetljivije na mirise cvijeća i voska. Ovo čulo je trodimenzionalno i kada se informacije povežu sa mozgom pčela može da stvori mirisnu ”sliku”.

Čulo sluha pčele, koje se nalazi na antenama, zasniva se na oscilacijama molekula u vazduhu a detektori su dlačice, te je slično čulu dodira. Ovim čulom opažaju zvuke koji se prostiru kroz vazduh, čuju samo na razdaljini od nekoliko centimetara i registruje samo određene frekvencije. Međutim, pčela na nogama ima još jedan organ zadužen za sluh kojim registruje zvuk koji se prostire kroz saće. Senzori na dodir se nalaze svuda po tijelu, ali su najosjetljiviji na antenama i usnom aparatu.

Interesantno je i magnetno čulo pčele kojim osjeća magnetno polje Zemlje. Pčela posjeduje i sposobnost za precizno određivanje doba dana, što je posljedica posjedovanja unutrašnjeg časovnika ili čula protoka vremena. Ono nije bukvalno senzorni aparat ali je od životnog značaja za pčelu jer pomaže određivanju vremena kada se otvara cvijeće na kojim livadama.

Čulo temperature pčela registruje kako temperaturu tijela same pčele tako i temperaturu u košnici, pa u skladu sa tim reaguje na pregrijavanje ili hlađenje. Ovaj termometar je nevjerovatno precizan i registruje razliku od 0.250C. Čulo ukusa pčele je slično čovječijem i nalazi se na vrhu surlice, stopalima i antenama, a u stanju je da razlikuje slano, slatko, gorko i kiselo. Još jedno neobično, moglo bi se reći, čulo je brzinometar, odnosno Džonstonov organ u zglobu antene koji putem krivljenja antene mjeri brzinu letenja. Čulo ravnoteže daje pčeli sposobnost da uvijek orijentiše svoje tijelo u prostoru tako da su joj leđa uvijek okrenuta na gore, a noge na dole, bez čega se ne bi mogla uopšte kretati.

Zahvajujući svom senzornom aparatu koji obiluje različitim čulima, od kojih smo neke spomenuli, dok druge ni nauka još nije adekvatno ispitala, pčela posjeduje još jednu važnu psihičku funkciju, funkciju pažnje. Pažnja je sposobnost usredsređivanja psihičke aktivnosti na određene sadržaje, predstavlja osnovnu psihičku aktivnost koja omogućava efikasnost svih dugih psihičkih funkcija. Upravo veliki broj čula pčele pomaže održavanje i premještanje pažnje na objekte od značaja: ostatak pčelinjeg društva, izvori polena i nektara, topološke karakteristike terena itd. Brojni su pokazatelji preciznosti i vigilnosti pčelinje pažnje (tokom orijentacionih letova mijenjaju uglove doleta i lete sporije kako bi što bolje zapazile detalje terena i naučile okolinu iz različitih perspektiva).

Kako pčele pamte

Pamćenje je psihička funkcija koja nam omogućava da ono što smo nekad opazili, doživjeli, osjetili jednom ponovo dovedemo u svijest. Kao takva, funkcija pamćenja je veoma bitna za pčelu. Ona uči i pamti tokom svog djetinjstva, baš kao i čovjek, a ono što u tom periodu nauči ima psihološki uticaj na nju tokom cijelog života. Tako ako se mlada pčela, koja ne izlazi iz košnice, izlaže mirisu određenog cvijeća ona će u zrelom dobu birati upravo one ciljeve koji tako mirišu.

Još jedan dokaz za odlično pamćenje pčele je sposobnost povezivanja mirisa sa mjestom na kom je taj miris ranije osjetila. Naime, kada u košnici osjeti poznati miris cvijeća ona odlazi na staro mjesto da sakuplja nektar. Fantastično pamćenje pčele je sasvim slučajno otkriveno i to tako što je sprovođen eksperiment o jeziku pčela (Fon Frišov student) od 24. oktobra do 1. novembra 1957. godine. Pčele su letjele na hranilicu i po povratku u košnicu plesale, međutim zahladnjelo je i košnica je prenesena u zatvoreni prostor. Nakon mjesec i po dana, kada su pčele nahranjene zaslađenom vodom, neke pčele su plesale po sjećanju iz perioda prije preseljenja, pokazujući da su u stanju da u sjećanju zadrže lokaciju hrane tj. položaj Sunca i do mjesec i po dana, ukoliko nisu izložene novim iskustvima.

Zanimljivo je i da pčela ima razdvojeno kratkoročno i dugoročno pamćenje, kao i sisari. Ako se tek dresirana pčela izloži različitim vrstama šoka, kratkoročna memorija se gubi, zato što nema dovoljno vremena da se pamćenje konsoliduje. Ukoliko se prije šoka ostavi dovoljno vremena za konsolidaciju, pčele će i dalje na pojavu stimulusa asociranog sa nagradom ispružiti surlicu očekujući nagradu. Neki ekspermenti ukazuju da pčela pamte slike u niskoj rezoluciji. Vjerovatno je da se sjećaju oblika cvjetova i rasporeda šara na njima. Pčela pamte u kom smjeru u odnosu na Zemljino magnetno polje tj. strane svijeta je prethodna košnica bila postavljena i novu košnicu grade u istom smjeru. Takva orijentacija se održava kroz nekoliko generacija.

Usvajanje novih informacija, odnosno učenje je još jedna od sposobnosti koja je kod pčela dobro razvijena. Ona je čak sposobna da uči kao pas, što je dokazano u eksperimentu sličnom Pavlovljevom. Pčeli je izlagan miris koji nema veze sa hranom a pratilo ga je hranjenje zaslađenom vodom. Nakon nekoliko ponavljanja, pčela je počela da pruža surlu čim bi osjetila miris na koji se uslovila, očekujući hranu. Ovo je dokaz da pčele mogu učiti klasičnim uslovljavanje, oblikom učenja kojim se služi i čovjek.

I još po nečemu je pčela slična sisarima. Naime, ona veliki dio svog vremena posvećuje učenju i usavršavanju. Tako je sposobnost asocijativnog učenja kod mladih pčela slabija od sposobnosti starijih pčela. Sposobnost da uče pčele dobijaju tek poslije šestog dana života, a efikasnost u učenju se povećava nakon desetog dana. One pčele koje odrastaju u košnici mentalno kasnije sazrijevaju, jer slično čovjeku, njihov mozak nije sposoban za učenje neposredno poslije rođenja, odnosno u ranom djetinjstvu.

Interesentano je da opet kao kod čovjeka, sposobnost učenja sa starenjem opada. O učenju pčele možemo saznati nešto i iz njihovih “letova memorisanja” putem kojih samoinicijativno uči orijentire i topološke karakteristike lokacije, koje će joj pomoći da je ponovo pronađe. Ukoliko je okruženje komplikovano, sadrži mnogo detalja, trebat će joj više vremena za učenje. Odluka koliko će biti istrajna u učenju zavisi i od veličine nagrade. Kada je na hranilici veća koncentracija šećera pčela će više vremena potrošite učeći karateristike te lokacije, bez obzira na kompleksnot okruženja.

O sposobnosti asocijativnog učenja govori eksperiment o povezivanju boje i mirisa. Pčele su u stanju da povežu miris limuna ili mangoa iz prve komore sa plavom ili žutom bojom ulaza u komoru u kojoj ih je čekala hrana. Ukoliko bi u prvoj komori osjetile miris mangoa hrana ih je čekala u komori sa žutim ulazom, a ukoliko bi osjetile miris limuna hrana ih je čekala u komori sa plavim ulazom. Poslije jednog dana obuke, većinom su ulazile u komore sa hranom. Kako bi se isključila mogućnost da pčele povezuju mjesta a ne boje, boje na ulazu su se smjenjivale. Pokazale su i sposobnost za obrnuto učenje tj umjele su da biraju miris poslije izlaganja određenoj boji.

Rezultati istraživanja pokazuju da sakupljačice razlikuju i odvojeno pamte različite busene cvijeća na jednoj lokaciji. Ukoliko se dresiraju da na jednoj lokaciji dobijaju nagradu na dvije različite hranilice, podjednako će birati obje. Kada se doda treća hranilica, koja predstavlja kombinaciju prve dvije, pčela će birati stare hranilice pokazujući da ih se sjeća kao odvojene entitete.

Ples i komunikacija

Dugo se već zna da pčele, koje su otkrile novi izvor hrane, po povratku u košnicu objasne svojim sestrama gdje da odu. One plesom saopštavaju koordinate cilja u odnosu na košnicu i u odnosu na položaj Sunca. Povezujući te tri tačke (hrana, košnica, Sunce) i pomoću ugla koji te tri tačke zatvaraju plesačica može da objasni udaljenost i smjer u kome se nalazi hrana u odnosu na košnicu. Postoji dosta različitih plesova, a ovdje ćemo se osvrnuti samo na nekoliko, sa stanovišta psihičkih funkcija, najznačajnijih plesova.

Repni ples primjenjuju za rastojanja veća od 50 metara. Kružni ples se primenjuje za rastojanja manja od 50 metara i u njemu učestvuju i posmatračice. Dužina i živost plesa, i u repnom i u kružnom plesu, proporcionalni su kvalitetu izvora hrane. Srpasti ples je prelaz između kružnog i repnog plesa. Pčele plešu na ovaj način kada je udaljenost izvora hrane na granici pa ne mogu da se odluče ni za jedan od dva gorepomenuta plesa. Ovaj ples je specifičan i po tome što sadrži informaciju o položaju cilja. Uvodni ples se izvodi u dvije prilike. Ako je udaljenost hrane izuzetno mala, manja od 2 metra od košnice, ili po povratku sa prvog razgledanja novih izvora hrane.

Pčele uglavnom ne prenose informacije nakon prvog razgledanja, jer bi bilo neodgovorno slati sakupljačice na neprovjerenu lokaciju. Međutim ukoliko je pčela izuzetno „zadovoljna“ novootkrivenim izvorom hrane ona pleše uvodni ples najavljujući time da će uskoro uslijediti pravi repni ili kružni ples. Ovaj ples je zanimljiv zato što sadrži orijentacionu komponentu, tj ukazuje samo na smjer hrane.

Higijenskim plesom ili plesom dotjerivanja, koji počinje nakon što je pčela završila sa pravim čišćenjem, ona prenosi poruku pčelama higijeničarkama koji dio tijela ne može da dosegne i sama očisti.

Nesumnjivo je dakle da pčele međusobno komuniciraju. Pitanje je, međutim, da li je pčelinji jezik signal ili je zaista jezik, tj da li se komunikacija pčela uklapa u parametre jezičnosti koji važe za ljudski jezik. Pčelinji ples sadrži veći broj jasno definisanih apstraktnih simbola (npr. vertikalno saće je projekcija horizontalnog dvodimenzionalnog prostora). Sve pčele iste vrste ili podvrste upotrebljavaju iste simbole podrazumijevajući isto značenje. Neki od tih simbola su ikonički (npr. trešenje stomakom u momentu prolaska kroz sredinu osmice odnosi se na smjer u kome je hrana), a neki su arbitrarni (npr. azimut Sunca uvijek je vertikalno gore na saću, bez obzira na njegov stvarni položaj).

Komunikacija je dvosmjerna, svaka sakupljačica se podjednako dobro snalazi i u ulozi plesačice i u ulozi posmatračice. Pčele su u stanju da u košnici „govore“ o objektima koji su i kilometrima udaljeni tj njihovu komunikaciju karakteriše izmještenost. Iako može da pleše i izvan košnice (što čini u vrijeme rojenja), preciznost je tada narušena jer joj nedostaju saće i odgovarajuća publika.

Produktivnost pčelinje komunikacije je ograničena, budući da se odnosi samo na opisivanje prostora i pozicija. Međutim to je ono što je za nihovo funkcionisanje i najbitnije. Pčele koriste i kombinuju simbole u zavisnosti od konteksta trenutnih potreba društva i pratećih informacija koje plesačica saopštava. Ovu komunikaciju karakteriše i promjenljivost, tj pčele različitih rasa koriste simbole sa različitim značenjem (npr. različito tumače distancu koju putem plesa saopštavaju).

Na osnovu do sada rečenog možemo zaključiti da komunikacija pčela jeste pravi jezik. To jezičko ponašanje je kod pčela nepromjenljivo i genetički utisnuto. One ne uče jezik, već sazrijevaju za njegovu primjenu i nisu sposobna da ga izmisle. Samo porijeklo tog jezika do danas je velika misterija.

I one misle

Mišljenje je visoko diferencirana psihička funkcija odražavanja opšteg u predmetima i pojavama, njihove suštine i njihovog odnosa, u funkciji posrednog ili neposrednog udovoljavanja biološkim, psihičkim i socijalnim potrebama. Na sposobnost razmišljanja kod pčela ukazuje njihovo ponašanje kada su suočene sa situacijom koja prevazilazi njihove mentalne kapacitete. Naime, ukoliko su suočene sa zahtjevima koje ne razumiju, one tada kao i kičmenjaci, odustaju od razmišljanja te prelaze ili na urođeno ponašanje ili nasumično biraju odgovor. Tako ako se mlada pčela, koja ne izlazi iz košnice, izlaže mirisu određenog cvijeća ona će u zrelom dobu birati upravo one ciljeve koji tako mirišu.

Kada je utvrđeno da pčele mogu da razmišljaju postavilo se pitanje i njihove inteligencije. Inteligencija se definiše kao sposobnost iznalaženja najadekvatnijih odgovora na nove konkretne zadatke, uviđanje karaktera i strukture zadataka i razmatranje najefikasnijeg među mogućim putevima za rješavanje. Kod pčela se manifestuje ukoliko proučavamo njihovu reakciju na boje, mirise i oblike. Pčele prepoznaju šta se od njih traži, mogu asocijativno da povežu sa nagradom bilo šta, mogu čak da broje za nagradu.

U eksperimentu Čena i sardanika pčelama je nuđen izbor između simbola koji su razlikovali po tome da li su kontinuirani ili imaju rupu u sebi (ako nema rupu to odgovara broju 0, jedna rupa broju 1, dvije rupe broju 2, četiri rupe broju 4). Rezultati su pokazali da pčela razlikuje pojam broja, tj ukoliko je nagrada nuđena za prisustvo jedne rupe one su tu osobinu prepoznavale i razlikovale, bez obzira na oblik predmeta i oblik rupe.

O sposobnosti brojenja govori i eksperiment Čitke i saradnika, koji su proučavajući uticaj topoloških orijentira na let, hranu postavili kod trećeg po redu orijentira i kada su smanjili razdaljinu tri orijentira i postavili ih bliže košnici pčele su se zaustavljale baš kod trećeg orijentira kod koga je ranije bila hrana. Na taj način utvrđeno je da pčele umiju da broje barem do tri. Još jedan dokaz o inteligenciji pčela proističe iz načina odabira lokacije za novi dom. Nakon što izviđači posjete određenu lokaciju, plesom iznose prijedlog ostatku roja koji donosi konačnu jednoglasnu odluku bez fizičkog uvida u prijedlog, što znači da imaju sposobnost apstraktnog zaključivanja.

Pčele su nesumnjivo inteligentne ali vjerovatno nisu razumne. Svijest predstavlja cjelinu trenutnog duševnog života. Uključuje realnu prisnost doživljavanja, razdavanje subjekta – objekta i saznanje svijesti o samom sebi. Kod životinja identifikuje na osnovu nekoliko pokazatelja: sposobnost imitiranja, upotreba oruđa, prepoznavanje sebe u ogledalu i sposobnost logičkog povezivanja pojmova.

Međutim naučnici nisu razmatrali sposobnost upotrebe apstraktnih simbola u komunikaciji, što je validan pokazatelj ljudske svijesti, ali nije poznato da postoji kod bilo koje vrste životinja, osim kod pčela. Pčele upotrebljavaju apstraktne simbole, koje nisu same dizajnirale, niti su im same pridružile bilo arbitrarno bilo ikonično značenje. Tako je po nekim parametrima pčela svjesnija od recimo šimpanze (korišćenje jezika simbola), a po drugim šipmanza neuporedivo svjesnija od pčele (prepoznavanje sebe u ogledalu, logičko povezivanje pojmova).

Za mnoge procese unutar pčelinjeg društva koji izgledaju inteligentno (npr. kada u zavisnoti od datih poreba tog roja, izviđačice odlučuju da li tražiti cvijetne livade ili sjenovita mjesta kao pogodnu lokaciju za novi dom) dokazano je da nisu vođeni razumom, već samoorganizujućim kompletom prostih pravila.

Međutim, dokaze o postojanju svijesti možemo naći među dokumentovanim poremećajima svijesti. Iako može zvučati nevjerovatno i kod pčela možemo naići na problem alkoholizma. Privučene slatkim sirupom u sokovima nekih vrsta drveća koji fermentiše, pčele uz šećer konzumiraju i alkohol. Akutne posljedice alkoholizma identične su posljedicama koje alkohol proizvodi i na naš nervni sistem. Pijana pčela krivudavo leti nazad u košnicu, često se sudarajući sa rastinjem, ima problema sa koordinacijom pokreta, oslabljenim vidom i usporenim refleksima, a ukoliko pored svih ovih teškoća ipak uspije da stigne do košnice može se desiti da promaši sletnu pistu.

Održanje vrste

Nagoni predstavljaju urođene potrebe organizma, koje se zadovoljavaju na način nezavistan od iskustva jedinke, prema nenaučenim, mahom složenim obrascima ponašanja. Kada govorimo o pčeli valja imatu na umu da je ona društveno biće, nesposobna za samostalan život. Cjelokupno njeno funkcionisanje podređeno je nagonu za održanjem vrste i socijalnim nagonima. Način komunikacije tj. jezik koji pčele koriste i održavanje higijene u košnici predstavljaju urođene, nepromjenljive oblike ponašanja, koji su upravo u funkciji održanja poretka u košnici, obezbjeđivanja hrane i samim tim održanja vrste.

Još jedan primjer možemo uočiti prilikom „selidbe“ tj. rojenja. Bezmatični roj se udaljava do 75 metara od košnice i ukoliko mu se matica u roku od 3 do 8 minuta ne pridruži vraća se u košnicu. Bez matice roj bi bio osuđen na propast, ne bi bilo potomstva koje bi zamijenilo staru generaciju radilica. Pčele ne znaju da im je matica neophodna, već reaguju na odsustvo matičnog feromona, što je urođena karakteristika pčela kao vrste.

Nezadovoljenje nagonskih potreba uvijek izaziva osjećanje unutrašnje napetosti i nezadovoljstva, dok je njihovo zadovoljenje praćeno prijatnošću.

Da li možemo reći da pčele osjećaju? Emocije možemo definisati kao specifičan, subjektivan način doživljavanja stvarnosti, okoline i nas samih. Kada se odnose neposredno na nas same najčešće odražavaju difuznu nelagodnost vezanu za doživljaj toplote, zime, stanje opuštenosti, zadovoljstva, napetosti, koja su vezana upravo za (ne)zavodoljenje nagonskih potreba.

Posmatrajući ponašanje pčela znamo da one osjećaju toplotu i hladnoću. Trude se da u košnici održe optimalnu temperaturu (od 35° do 19° zavisi da li je leglo u košnici ili ne). Tokom zimskog perioda one utopljavaju leglo svojim tijelima, svaka pčela se ponaša kao minijaturni grijač koji daje svoj doprinos regulaciji temperature legla.

Još jedan dokaz o postojanju emocija kod pčela jeste i njihovo ispoljavanje nezadovoljstva kada ne dobiju stimulus na koji su navikli. Ako se pčela nakon hranjena 20-procentnim rastvorom šećera prebaci na 40-procentni rastvor, brzo se navikava na novu ishranu vidno zadovoljna. Međutim, ako se pčelama koje se hrane 40-procentnim rastvorom ponudi 20-procentni rastvor šećera, one će se hraniti isprekidano, sa dosta odustajanja, vidno nezadovoljne novonastalom situacijom. Zaključujemo da pčele umiju da upoređuju različita iskustva i da donose sud o kvalitetu trenutnog iskustava u odnosu na prethodno.

Volja je svjesno angažovanje, usmjeravanje psihičke i motorne energije i aktivnosti u određenom pravcu. To je proces koji ima određeni tok i faze kroz koje prolazi, a to su: javljanje pobuda odnosno pojava motivacije, zatim doživljaji, odluke i planiranje izvođenja i na kraju izvršenje obadranog motiva i stvorene odluke. Na osnovu svega što smo do sada rekli o psihičkom statusu pčele jasno je da možemo uočiti većinu ovih faza.

Pokazat ćemo to na primjeru „selidbe“ pčela. Kada se usljed prenaseljenosti košnice javi potreba za novim domom, dio koji napušta košnicu usmjerava svoju psihičku i motornu energiju ka traženju pogodne lokcije. Izviđači planski tragaju za skrovitim i sjenovitim mjestima, prilagođavajući pravac leta i uglove doleta, kako bi što bolje opazili karakteristike lokacije. Te informacije zatim plesom prenose ostatku roja, koji se opredijeli za jedan od ponuđenih prijedloga. Donijetu odluku sprovode u djelo i pristupaju izgradnji nove košnice.

Pčele kamikaze

Na osnovu psihološke eksploracije mišljenja sam da je domaća medonosna pčela (Apis mellifera) svjesna, orjentisana u prostoru i vremenu , kao i prema drugim pčelama.

Funkcionalna, zdrava, iznadprosječno inteligentna. Zahvaljujući svom senzornom aparatu koji obiluje različitim čulima, ona uči i pamti tokom cijelog života, iako sa starošću pamćenje slabi, a ono što u djetinjstvu nauči ima psihološki uticaj na nju tokom cijelog života.

Umije da upoređuje različita iskustva i da donese sud o kvalitetu trenutnog u odnosu na prethodno iskustvo. Jezičke sposobnosti su joj dobro razvijene, uključujući sposobnost korištenja, mada ne i formiranja simbola. Komunikacija savršena tako da isključuje dezinformacije.

Emotivni život konstruktivan, dominira osjećanje ugodnosti/neugodnosti, ali i sklonost samožrtvovanju kao kamikaze. Uprkos brojnim sposobnostima, nije sposobna za samostalni život, jer je cjelokupno njeno funkcionisanje podređeno nagonu za održanjem vrste i socijalnim nagonima. (BHPČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY