Obren Petrušić, strastveni pčelar sa Sokoca: Pčele treba njegovati, paziti, voljeti i...

Obren Petrušić, strastveni pčelar sa Sokoca: Pčele treba njegovati, paziti, voljeti i služiti kao žene!

SHARE

Uvijek sam na pčelinjaku imao jednu-dvije eksperimentalne košnice. Na njima sam isprobavao nove tehnologije i ono što sam čuo i naučio od drugih. Tako, kada bi se tu neko rješenje pokazalo dobrim, primjenjivao sam ga na cijelom pčelinjaku. Danas sam došao do tehnologije koja me nikada nije izdala. Do sada nisam imao ni jednog gubitka na pčelinjaku

Obren PetrusicNa kući Obrena Petrušića iz Sokoca, dočekala nas je velika pčela. Nije trebalo dugo razmišljati da li se nalazimo na pravoj adresi. Kompletan ambijent odaje tradicionalnu pčelarsku porodicu. Fasada sa nacrtanom pčelom, ograda u obliku satnih osniva, a na vratima od poslovnog prostora stoji natpis: prodajem med.

– Šta ću, živim za pčele – kaže skromno Obren koji je izišao da nas dočeka, pravo domaćinski, sa prijateljskim rukovanjem, vrelom kafom i zdjelom meda.

Vrijedni pčelar

Rođen je i odrastao u selu Vraneši, udaljenom 20-ak kilometara od Sokoca. Tu su i danas smještene njegove ljubimice. Na 1150 metara nadmorske visine, ispod planine Devetak, iznad nepreglednog Glasinačkog polja, u izobilju livadskog bilja, a u zaleđini crnogorične šume, pčele Obrenu skupljaju izuzetno kvalitetan med, polen, propolis…

– Moj djed Pero bio je dobar i poznat pčelar. Uz njega sam i ja zavolio ovaj posao. Sjećam se, prve korake u pčelarstvu napravio sam kada sam imao samo pet godina. Jedan roj sam vidio deblu drveta. Nagovarao sam drugove da mi pomognu da ih nekako uhvatim i prenesem, a ja sam im obećao dati meda. Tako je i bilo. Ja sam napravio neku minijaturnu košnicu i u nju smjestio pčele. Djed mi je pomagao oko njih. Doduše, meda mi nisu donijele da mogu dati drugovima, dao sam im djedovog, ali su mi donijele još u tako ranom djetinjstvu ljubav koja će me ispunjavati cijelog života – priča Obren.

Profesionalno se u pčelarstvo upustio 1984. godine. Do rata je, kaže, u prosjeku imao oko 50 košnica. Radio je kao mašinski tehničar a svaki slobodan trenutak provodio je na pčelinjaku. Poslije rata, zapčelario je još ozbiljnije. Danas njegov pčelinjak broji oko 100 košnica, a u poslu mu najviše pomaže supruga Milena.

– Učio sam, posjećivao sam razna predavanja, kupovao knjige i, kako sada stvari stoje, cijenjen sam kao vrstan pčelar. Ja kažem da i danas još uvijek učim i trudim se da o pčelama saznam što više – kaže Obren.

Uz njegovu pomoć, zapčelarili su mnoge njegove komšije i prijatelji. Nije škrt na znanju i pomoći. Idući prema njegovom pčelinjaku u Vranešima, skoro na svakom trećem kilometru nalazi se po jedan pčelinjak koji je oformljen zahvaljujući Obrenu.

– Treba mladima pokazati kako se pčelari. Ovo je jako plemenit i čestit poziv – kaže naš domaćin.

Otvaranje košnica

A, ako je suditi po pričama drugih, Obren je i više od pčelara. Sam za sebe govori kako živi sa pčelama, zna kako dišu.

– Uvijek sam na pčelinjaku imao jednu-dvije ekpserimentalne košnice. Na njima sam isprobavao nove tehnologije i ono što sam čuo i naučio od drugih. Tako, kada bi se tu neko rješenje pokazalo dobrim, primjenjivao sam ga na cijelom pčelinjaku. Danas sam došao do tehnologije koja me nikada nije izdala. Do sada nisam imao ni jednog gubitka na pčelinjaku. I kada su drugima stradavale pčele, kod mene su uvijek bile žive i zdrave – pojašnjava Obren.

Iako je bio hladan martovski dan i snijeg nije prestajao padati, Obren nije bio zabrinut.

– Pčele samo trebaju imati dovoljno hrane i da im je dobro raspoređena. Nikada pčela ne ugiba od hladnoće, nego zbog gladi. Neki pčelari tvrde kako se košnica preko zime ne treba otvarati. Ja tvrdim suprotno. Neće naštetiti ako je košnica otvorena nekoliko minuta i ako pčelar vidi gdje se nalaze pčele i gdje se nalazi hrana. Nekada možete ostaviti dovoljno hrane pčelama, ali one ne mogu doći do nje pa tako i u izobilju ponovo umiru od gladi. Otvorite košnice, vidite kavo je stanje i pomozite pčelama. Meni do sada nikada zbog toga nisu stradale – govori o nekim svojim tajnama pčelar Petrušić.

Mnogo je tajni i znanja u njegovom dugogodišnjem pčelarskom stažu. Kaže, nema ni vremena ni prostora da govori o svima njima. Ono što potcrtava svom svakom novom učeniku jeste da sa pčelama mora raditi kao i sa ženom.

– One zahtijevaju stalnu pažnju, njegu i da im na vrijeme date ono što ih sljeduje. Znači, morate se saživjeti sa njima, biti u košnici sa njima, sanjati ih, voliti ih, znati šta osjećaju… Osim toga, morate pratiti i sve tokove u prirodi – kaže Obren.

Za naredni period ne preporučuje neke posebne radnje na pčelinjaku. Po ko zna koji put naglašava da se jedino treba pratiti da li su pčele site.

– Ukoliko nemaju dovoljno hrane, a napolju je hladno, pčele nakon sedam dana umiru. Zbog toga, pazite na to i redovno provjeravajte košnice – naglašava Obren.

Niske cijene

Toga dana kada smo ga posjetili, samo je očistio snijeg sa poletaljki. Košnice su bile zavejane. Obren je otvorio nekoliko njih da pogleda u kakvom su stanju njegove ljubimice.

– Vidite, jako su zdrave i jake. Za svaku košnicu vodim posebnu evidenciju i ono što sam zapisao ostavljam ispod poklopca. Morate voditi računa o svemu ukoliko želite biti uspješni – objašnjava sokolački pčelar koji je i vrstan u kalemljenju voćaka. Kaže, voćke su jako bitne pčelama jer im predstavljaju izvor hrane.

– Morate nešto i zasijati svojim ljubimicama. Osim što ćete pomoći njima, pomoći ćete i sebi jer je urod voća puno veći ako su tu i pčele.

Osim što proizvodi med, Obren se bavi i prodajom propolisa, matične mliječi, rojeva i matica.

– Moje matice su poznate nadaleko, a dobivam ih iz tihe smjene. One su najbolje – kaže naš sagovrnik.

Tvrdi kako sav med proda na kućnom pragu, po cijeni od 15 KM. Smatra kako bi cijena trebala biti i veća, jer iz godine u godinu stanje je sve teže.

– Kod mene je stacionirani pčelinjak i u prosjeku izvrcam od 5 do 40 kg meda po košnici, u zavisnosti od sezone. Prošla godina mi je bila solidna iako su se svi drugi žalili. Ova će, kako sada stvari stoje, biti još i bolja. Inače sam optimista i volim govoriti lijepo pa neka tako i bude – kaže Obren na kraju razgovora.

Treba li stimulisati pčele

Na pitanja o proljetnom razvoju pčela, Obren sliježe ramenima. Kaže, 100 pčelara znači i 100 različitih priča.

– Sve je stvar ličnog osjećaja i stanja u prirodi. Pčele treba stimulisati, ali to nije uvijek garant uspjeha. Jedne godine ja sam ih pripremio u proljeće, bile su jake, zdrave i brojne. Međutim, okišala se godina. Juni je bio u kiši. Pčele su pojele hranu koju su imale, počele su izlijegati trutovsko leglo. Priskočio sam prihranjivanju šećernim sirupom. Bila je to borba na život i smrt. Na svu sreću, uspio sam spasiti pčelinjak ali mnogi drugi pčelari nisu. Imali su jake zajednice ali one nisu imale dovoljno hrane i uginule su – priča o nekim svojim iskustvima Obren.

Čuvanje košnica, satnih osnova i meda

Pitali smo Obrena i kako sačuvati satne osnove i med u ramovima od voskovog moljca i drugih štetočina kako bi se eventualno koristio u bespašnom period i ponovo se vratio u košnicu.

– Ja satne osnove i med čuvam tako što prvo obezbijedim uslovnu prostoriju za to. Recimo, kod mene stoje u kući kojoj su kameni zidovi debeli oko 60 centimetara, pravi onaj podrum. Zatim, tu nema ničega osim pčelarskog pribora. Morate paziti da ne postoji nešto od čega vosak i med mogu povući neprijatne mirise. Također, ne smije biti vlage a sanduci u kojim su smješteni ramovi moraju biti ez pukotina i dobro zatvoreni zbog voskovog moljca. Također, u sanduke sa gdje su samo satne osnove stavljam i svjež orahov list. Na sličan način uspio sam sačuvati ram s medom iz čak 1984 ggodine. Trenutno se ram nalazi u Srbiji kod mog zeta. Odnio ga je tamo zbog nekog slikanja i ispitvanja – objašnjava Obren. (Arhivske priče BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY