Organsko pčelarstvo kao odgovor na gubitak pčelinjih zajednica

Organsko pčelarstvo kao odgovor na gubitak pčelinjih zajednica

SHARE

Oni koji pčelare na ovakav način, imaju izuzetne rezultate .Ostavljajući pčele da grade ćelije prirodne veličine, u potpunosti je riješen problem varoe. Jedan od razloga za ovakvo stanje je gradnja manjeg pokovnog sloja na jednoj ćeliji i mnogo manje utrošenog vremena u gradnju iste

Sharon Labchuk je dugogodišnja ekološka aktivistica koja se u slobodno vrijeme bavi organskim pčelarstvom. Živi na kanadskom otoku Prince Edward i članica je Stranke Zelenih. Ona je na listi oko hiljadu ljudi u ovom kraju koji se bave organskim pčelarstvom, većinom Amerikanaca, i niko od njih, uključujući i komercijalne pčelare, nije imao gubitke društava.

Problem s velikim komercijalnim pčelarima, kaže Sharon, jeste taj da oni stavljaju pesticide u svoje košnice zadimljavanjem varoe i hrane svoje pčele antibioticima. Također, često premještaju svoje košnice kamionima što donosi dodatni stres pčelama. Sve kako bi proizveli što više meda i zaradili što više novca od vršenja usluge oprašivanja.

– Većina pčelara se bori sa varroom. Drago mi je kada kažem da su moji najveći problemi rad na nukleusima preko zime i dolazak do košnica, pokušaji da ne povrijedim leđa prilikom nošenja košnice i hranjenja pčela – dodaje Sharon.

Veće pčele, veći problemi

Ova promjena, bez borbe sa varroom dolazi uglavnom zbog toga što se ova pčelarka “vratila” prirodnom pčelarenju i prirodnoj veličini ćelija u saću. Naime, ni ona nije bila u početku svjesna, kao ni mnogi pčelari širom svijeta, da je upotreba satnih osnova dovela do povećanja pčela u odnosu na one koje se mogu naći u prirodnim staništima.

– Ja sam mjerila dijelove saća u prirodnom leglu koji su bili u promjeru veličine 4.6 milimetara. Ono što većina ljudi koristi za leglo je satna osnova čije ćelije su promjera 5.4 milimetra. Dakle, veće od prirodnih. Na ovaj način pčele su postajale veće od prirodnih – kaže Sharon.

Ona je, ostavljajući pčele da grade ćelije prirodne veličine, u potpunosti riješila problem varroe. Jedan od razloga za ovakvo stanje je gradnja manjeg pokovnog sloja na jednoj ćeliji i mnogo manje utrošenog vremena u gradnju iste. To znači da je manja mogućnost da varroa uđe u ćelije i tamo se razmnožava.

– Zar još uvijek ima neko kome je čudno to što mediji ne izvještavaju zbog čega je ovakvo stanje, zbog čega nam zaboravljaju reći da je nestanak pčela povezan sa uzgojem hiperproduktivnih pčela neprirodnih veličina? – pita se Sharon, te nastavlja:

Ko je krivac?

– Ovo sve me podsjeća na goveđu industriju. I, imamo li rješenje za nestanak pčelinjih društava? Da li je to ono što će podržati Radna grupa CCD-a i naučnici širom svijeta? Hoće li mediji utjecati na vlade širom svijeta kako bi se počeli boriti sa ovim problemom?

Sharon je postavila vrlo važna pitanja. Nije neobično mišljenje da je ovaj problem došao niotkuda. Neki misle kako se prešla granica u biološkom križanju pčele. Nema nedostataka dokaza da smo se ovom problemu približavali već neko vrijeme.

– Tjerali smo previše – kazao je dr. Peter Kevan, vanredni profesor biologije okoliša na Univerzitetu Guelph u Ontariju za televizijsku stanicu CBC.

– A mi smo ih izgladnjivali i umjetno hranili, premještali ih na udaljena mjesta – dodaje ovaj ugledni profesor.

S obzirom na stres pod kojim žive i rade komercijalne pčele, ovaj biolog sugerira da uzrok nestanka pčelinjih društava može biti uzrokovan parazitima, dugim hladnim zimama, dugim i kišnim jesenima, ili pesticidima, ili genetski modificiranim usjevima. Možda je uzrok sve od navedenog. Puno ljudi se pita “kako se može proizvesti organski med?” Pa, prije svega, pčele koje prave med nikada ne smiju biti izložene bilo kojoj vrsti pesticida, insekticida i herbicida.

Tri pravila

Ogransko pčelarstvo je sasvim druga priča u odnosu na ono kojim se mi bavimo, ili većina nas. Postoje strogi standardi kojih se moramo pridžavati kako bi osigurali zdravlje pčela i njihovih proizvoda. Organsko pčelarstvo zahtijeva:

  1. Pčelarenje u nezagađenom području.

2. Korištenje prirodnih materijala, metoda i hrane.

3. Izbjegavanje korištenja konvencionalne veterinarske medicine i pesticida.

Mjesto za košnice

Najmanje, košnica mora biti okružena sa pet kilometara prirodne vegetacije i/ili sa područjem koje nikako nije tretirano. Ovo je zbog činjenice da pčele po polen i nektar putuju u ovom radijusu. Također je važno da okolno područje ima dostatne izvore polena, nektara i čiste vode za pčele.

Strogi standardi za košnice i materijale

I kod košnica se moramo pridžavati strogih standarda. Košnice moraju biti izgrađene od prirodnih materijala kao što je neobojeno drvo. Alati ili spremnici koji se upotrebljavaju u pčelarenju, uključujući vrcanje, moraju biti prikladni prehrambenim proizvodima, a ne da budu izvor onečišćenja.

Ne uzimajte sve!

Kada pčelari pristupe posljednjem vrcanju i uzimanju pčelinjih proizvoda iz košnice u toku sezone, pčelinjim društvima mora biti ostavljeno dovoljno hrane za duge zime i slabe sezone. Mnogi konvencionalni pčelari prihranjuju pčele šećernom vodom, što nije zdravo za pčele. Organski pčelari ostavljaju onoliko hrane koliko je pčelama potrebno da budu sretne i zdrave. Ovo vrijedi i za ostale pčelinje proizvode. Mnogi konvencionalni pčelari uzimaju vosak iz košnice, ali organski pčelari zadržavaju vosak netaknut tako da pčele nisu pod stresom.

Upravljanje pčelinjakom

Kako bi se bavili organskim pčelarstvom, morate voditi evidenciju. Pčelar mora imati plan upravljanja organskim pčelinjakom zajedno sa detaljnim kartama mjesta pčelinjaka i njegove okoline. Tu također treba biti navedena vrsta okolne vegetacije i mogućih izvora onečišćenja. Svako društvo mora imati svoj dnevnik koji govori o detaljima rješavanja i vođenja brige za tu određenu košnicu. Svaki od proizvoda mora imati košnicu “porijekla” da se u svakom trenutku zna iz koje je izvađeno manje, a iz koje košnice više.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY