Pčelar sa 40 – godišnjim iskustvom Janoš Balint: KAKO UTOPLJAVATI PČELINJE ZAJEDNICE?

Pčelar sa 40 – godišnjim iskustvom Janoš Balint: KAKO UTOPLJAVATI PČELINJE ZAJEDNICE?

SHARE

Utopljavanje pčelinjih zajednica, da li je potrebno? Vječito pitanje, uvijek aktuelno. Evo praktičnih iskustava Balinta, koji je u pčelarstvu četiri decenije

Kroz pune četiri decenije bavljenja pčelarstvom savladao sam donekle biologiju pčela i pčelinje zajednice, zatim sam naučio i da proizvedem med solidnog kvaliteta, proizvedem polen, propolis, mliječ, da uzgojim matice, formiram rojeve i još neke sitnice.

Ali, dugo vremena mi je bilo potrebno da naučim kako treba pravilno da uzimim pčelinju zajednicu. Osvrnut ću se samo na utopljavanje.

Posjedujem jednu mini biblioteku od blizu dvije stotine stručnih knjiga iz oblasti pčelarstva na više jezika, a za časopise me ne pitajte. Mnogo para sam potrošio na njih ali mi nije žao jer neki mi služe i dan danas.

Često se piše u literaturi da preko poklopne daske stavite nekoliko slojeva novinskog papira ili prazan džak od potrošenog šećera pa preko toga parče ćebeta ili tepiha po mogućnosti može i parče jorgana, i na kraju se kaže da savijete jedan ćošak utopljavajućeg materijala da bi se lakše odstranila suvišna vlaga iz košnice.

Zatim kada u januaru nekoliko dana otopli, kao što se obično dešava, obavezno treba skinuti utopljavajući materijal da biste spriječili pojavu ranog legla.

Na kraju mi ništa nije bilo jasno. Dobro utopliš, pa napraviš promaju. U januaru skineš utopljavajući materijal, pa zatim vratiš, a pitam se kako to sve izvesti ako imaš ambicije pčelariti sa više stotina ili hiljade košnica,

Divno, ali neshvatljivo.

Nešto sam i ja probao oko utopljavanja i to sa novinskim papirom od čega sam ubrzo odustao i to već nakon narednog proljeća kada sam postavljao pogače. Tom prilikom duvala je košava kao što obično duva u Banatu, pa kada treba vratiti sve to, a nemate dovoljno ruku da držite sve to, zbjeg, krov i da zadržite i novine za koju vam trebaju najmanje dvoke ruke, pa vam novinske hartije na sve strane lebde u vazduhu kao zmajevi, vjerujte mi na riječ da to zna iznervirati pčelara do te mjere da počne zdravo psovati.

Psovao sam i ja, dosta zdravo i masno, što su komšije vjerovatno nerado slušale.
Negdje sam pročitao i to da je pčelama najbolji utopljavajući materijal med.

Kao mladom pčelaru nije mi baš bilo jasno kako ih utopljava med. Čuo sam da preko zime vjetar zna da izduva med iz košnice. Pričali su na skupovima stari pčelari da se u košnici oko zimskog klubeta stvorilo ledeno zvono i da ne nabrajam dalje.

Informacija je bilo u izobilju i trebalo je to sve sažvakati i doći do nekog rješenja, a neiskustvo je bilo prisutno u velikoj mjeri.

Danas je to puno lakše sagledati. Ne morate imati pretjerano mnogo iskustva kada su vam dostupni digitalni termometri sa sondama sa kojima precizno možete izmjeriti temperaturu u centru klubeta, u omotaču, u košnici i sve to uporediti sa spoljnom temperaturom i tačno možete vidjeti da pčele ne griju košnicu kada su u stanju hibernacije, nego samo centralni dio klubeta oko matice na oko 23 ºC, i samo povremeno podižu temperaturu u klubetu kako bi se klube olabavilo što bi omogućilo izmjenu pčela u omotaču klubeta.

Onda vam je mnogo lakše da eliminišete nedoumice.

Kako radim utopljavanje pčelinjih zajednica?
Krajem septembra kada polako izlazi leglo, dohranimo zajednice sa oko 5 kg inverta što pčele smještaju upravo tamo gdje izlazi posljednje leglo tj. u centar budućeg klubeta. Time smo zajednicama obezbijedili čistu energetsku hranu kakva im je i potrebna za funkcionisanje u periodu kada ne njeguju leglo.

Dohranom obezbijedili smo oko 20 kg zalihe hrane, samim tim i idealne uslove za prirodno pomjeranje zimskog klubeta tokom zimskih mjeseci, vertikalno nagore, bez potrebe za mijenjanjem ulica lijevo ili desno pošto je klube sa svih strana u kontaktu sa hranom.

Velika količina hrane ne služi samo da bi obezbijedili hranu za zimsku potrošnju i dobar proljećni razvoj, već služi i kao kondenzator, odnosno, stabilizator temperature u košnici. Kada su pčele u stanju hibernacije stabilna temperatura je jedan od bitnih faktora uspješnog zimovanja.

U decembru, kada više nema legla u zajednicama, obavezno radimo zimsko tretiranje protiv varoe da bi varou sveli na najmanji mogući broj. Zadajemo joj završni udarac, tom prilikom radimo i uzimljavanje.

Čitavo utopljavanje se sastoji u tome što ćemo foliju kojom je prekriveno plodište saviti na pola i položiti na sredinu satonoša tako da se okolo vide satonoše.
Preko toga ćemo položiti jedan petoslojni karton na kojoj je sa zadnje strane isječen otvor od 5×10 cm, zatim ćemo vratiti zbjeg.

Zbjeg prekrijemo drugim kartonom i na kraju poklopimo krovom.

Ovim načinom utopljavanja dobijamo suva plodišta bez pojave buđi i plijesni, a djelimična promaja u košnici sprječava prerano zasnivanje legla.

Pouzdano se zna da je njegovanje legla ogroman napor za pčelu i najviše joj skraćuje život.

Ljeti, u idealnim uslovima, jedna pčela može odnjegovati tri ćelije legla, a zimi u ekstremno lošim uslovima za odnjegovanje jedne ćelije legla angažuju se sedam njegovateljica.

Postavlja se pitanje, treba li se radovati ranom leglu, hvaliti se time na internetu kačeći fotografije okvira sa leglom?

Rano izazvano zimsko leglo ne donosi ništa dobro, naprotiv. Njegujući te male površine legla pčele se toliko potroše, da sredinom marta kada dođe kritičan period u proljećnom razvoju, do kada svaki dan više pčela ugiba u zajednici nego što se rađa i tom prilikom kada pčelar otvori košnicu iznenadi se malom količinom pčela i obično prvo pomisli da su se njegove pčele negdje otrovale.

Svaliti krivicu sa sebe na drugoga je, nažalost, loša ljudska osobina.

Krajem februara kada već želimo da forsiramo zalijeganje dodajemo prvu polensku pogaču u godini i dodatno utopljavamo naše pčelinje zajednice.

Pogače sami izrađujemo jer nisam baš siguran da na tržištu postoje pogače kvaliteta kao što su naše.

Izvrcani med nikad, pa ni ovom prilikom, ne vraćamo našim pčelama iz predostrožnosti širenja pčelinjih bolesti, zato za izradu pogača umjesto meda koristimo invertovani šećerni sirup, što invertujemo sa enzimima u duplikatoru na 60 ºC. Kada je invert gotov sipamo jednu određenu količinu u mješač, zatim dodamo polovinu potrebne količine šećera u prahu i sačekamo da se izmiješa. Zatim dodamo oko 10 % svježeg polena iz zamrzivača.

Polen je sakupljen na našim pčelinjacima uglavnom sa vrbe, maslačka, mrtve koprive i sa drugih netretiranih biljaka raznim hemikalijama.

Kada se polen u toj rijetkoj masi u potpunosti rastopi, uz miješanje dodajemo drugu polovinu šećera u prahu i kad se dobije kompaktna masa punimo najlonske kese od po dva kilograma.

Zašto pogače od dva kilograma?
Razlog je jednostavan. Dodajući dvije pogače od jedan kilogram utrošili bismo duplo više vremena, a vrijeme nam je veoma skupo.

Način postavljanja pogače
Pogaču postavimo na satonoše iznad klubeta, preko nje savijenu foliju. Na foliju usiječeni karton i na kraju drugi karton preko svega. Zatim vraćamo zbjeg i na kraju krov.

Što se tiče utopljavanja pčelinjih zajednica to je sve.

Siguran sam da to može i bolje i preciznije, ali nisam siguran da bi to bilo izvodljivo na velikom pčelinjaku. I, na kraju krajeva, i jeftinije je, što je veoma bitno. (poljosfera)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY