Pčelarska praksa Nermina Sepera i Hajre Džebe sjajna je lekcija kanadskim pčelarima!

Pčelarska praksa Nermina Sepera i Hajre Džebe sjajna je lekcija kanadskim pčelarima!

SHARE

Na Seperovom pčelinjaku sam ostao zadivljen i dobio sjajnu recepturu za zdrave pčele. Nermin svaku košnicu bogato pošprica sa pripremljenim prirodnim sprejem, koji je sam napravio. Sastav tog prirodnog sredstva uspio sam zapisati i napraviti ga ovdje u Kanadi.

Glavni sastav su pelin i borove iglice koje se kuhaju kao čaj, a zatim sa sirupom miješaju da bi se dobio sprej. Taj sprej je glavni lijek protiv nozemoze, služi kao dezinfekciono sredstvo i smanjuje nivo varoe za 25%. Nigdje traga nozemoze,  sve su pčele uspješno prezimile,  što me je zadivilo.

Svake godine u toku marta i aprila, kada su pčele u mirovanju, posjetim rodnu Bosnu,  obiđem ostatak familije i preostale prijatelje. Naravno u planu je i posjeta nekolicini prijatelja pčelara radi razmjene saznanja i iskustva na oba kontinenta. Pčelari iz mog pčelarskog udruženja u Hamiltonu interesuju  se o pčelarenju  u Evropi, pa im tako svaki put nakon povratka iz Bosne na redovnom mjesečnom sastanku ispričam o mojim utiscima i prezentiram filmove i slajdove iz Bosne.

Na Džebinom i Seperovom pčelinjaku

Svoje pčelarsko iskustvo sam gradio godinama. U Bosni sam, pored mog redovnog inženjerskog posla, pčelario više od 50 godina, a sobzirom da sam poslovno putovao po svijetu, naročito po Africi, imao sam šta reći o pčelarenju  u raznim zemljama Afrike.

Isto tako doseljenjem u Kanadu, gdje pčelarim već duže od 20 godina, moje iskustvo se proširilo i sa velikim interesovanjem pratim sličnosti i razlike u pčelarenju u Bosni i Kanadi.

Radi toga sam jedan dan proveo kod prijatelja pčelara Hajre Džebe na pčelinjaku u Vlakovu kod Sarajeva. Divio sam se njegovom umijeću u pčelarenju i najsitnijim detaljima kod priprema za seobu na bagremovu pašu u Posavinu. Početak aprila, behar miriše, a pčele nose polen na nogama sudarajući se na poletaljkama, ne obraćajući pažnju na naše divljenje toj prirodi i njihovoj melodiji zujanja.  Upravo je to ono što čini ljepotu i ljubav prema pčelarstvu. Ne poznajem pčelara koji je ostavio taj hobi nakon što ga je već jednom zavolio.

Hajro nije imao zimus ni jednog gubitka, jer je sve  radio i prije i u toku zime na pčelinjaku kako se samo poželjeti može.

Otišao sam u posjetu na pčelinjak kod još jednog velikog prijatelja pčelara Seper Nermina. On je već početkom aprila preselio svojih 150 košnica u bagremovu šumu na teren između Doboja i Dervente.

Pogled na pčelinjak Nermina Sepera

Proveo sam nekoliko sati sa njim na pčelinjaku. Pčele su sve dobro prezimile i sad Nermin vrši sve pripremne radove kako bi pčele bagremovu pašu maksimalno iskoristile: čišćenje podnjača, dodavanje novih ramova, prebacivanje ramova sa leglom u gornji nastavak, izbacivanje starog saća i slično.  Sve su to poslovi koje Nermin radi vrlo brzo – desetak i više košnica za nekoliko sati.

Pri tome svaku košnicu bogato pošprica sa pripremljenim prirodnim sprejem, koji je sam napravio. Sastav tog prirodnog sredstva uspio sam zapisati i napraviti ga ovdje u Kanadi.

Glavni sastav su pelin i borove iglice koje se kuhaju kao čaj, a zatim sa sirupom miješaju da bi se dobio sprej. Taj sprej je glavni lijek protiv nozemoze, služi kao dezinfekciono sredstvo i smanjuje nivo varoe za 25%. Nigdje traga nozemoze,  sve su pčele uspješno prezimile,  što me je zadivilo.

U Kanadi gubici i do 70%

Saznati ću kasnije kako je prošao sa bagremovom pašom usred bagremove šume – kakva ljepota. Tek kad dođem u Kanadu, i sjrtim se te pčelarske ljepote i aprilskog  behara – bude mi teško, razočaram se. U Kanadi nigdje cvijeta, nijednog izbeharalog voća,  temperatura danima od +2 do +5, a noću nekoliko minusa i tako slijedeće dvije nedjelje.

Odem na prvi redovni sastanak pčelara 17. maja ove godine. Upravo tog dana na TV se pojavi nekoliko puta informacija: u izvještaju  pčelarskog udruženja provincije Ontario – stoji da je gubitak pčela u toku prošlog zimskog perioda bio cijelih 70%!

Na sastanku pčelara (oko 60 članova) u početku je bilo neko predavanje o kvaliteti meda, neke nevažne diskusije, niko ne spominje katastrofu -70%!?! Ja postavim pitanje:

-Je li informacija sa TV ekrana o 70% gubitaka pčela tačna?

Svi prisutni je u glas potvrdiše. A ja opet:

  • Pa zašto ne pričamo o toj najvažnijoj stvari za nas? Kakvo je stanje u našem udruženju?

Predsjednik se složi s prijedlogom i kaže:

  • Da počnemo od tebe! Koliki ti je gubitak tokom zime?

Odgovorih da su mi gubici iznosili 45%, a na to su pčelari počeli komentarisati „da sam sjajno prošao, jer njihovi su gubici se kretali između 60% i 70%! Bilo je pojedinaca koji su ostali bez ijedne košnice.

U kasnijoj diskusiji niko nije tačno mogao da kaže koji su glavni razlozi ubijanja pčela. Spominjali su se slijedeći razlozi:

I na pčelinjaku Hajre Džebe, naš zemljak Hemon Petar je imao šta vidjeti

Hemija  – nekorektno prskanje, zaprašivanje voća i usjeva zabranjenim sredstvima

Nedovoljne mjere borbe protiv varoe

Izuzetno duga zima – temperatura se nije podigla  iznad nule duže od pet mjeseci.

Nozemoza  – kasna jesen je bila topla i medonosna tako da su košnice bile pune meda od hrane “Golden rod” (zlatosipka) koji pčele teško probavljaju.

Pčelama je potrebno više izleta za čišćenje, što zbog duge zime nije bilo moguće. Košnice pune meda, koji se kristalisao, a pčela nigdje ili veoma malo. 30% društava koja su preživjela su slabašna, na izdisaju snaga.

Prije dva dana na TV opet vidim informaciju: Pčelari sa Prince Edward Island – sjeveroistok Kanade – vode veliku bitku sa velikim gubicima u pčelarstvu. Ipak, dobro je, još ima pčela, a sve mi se čini da može biti i gore.

(bhpcelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY