Eksperiment Rajka Radivojca o utopljavanju: PČELE NE GRIJU KOŠNICU, NEGO SAMO SVOJE...

Eksperiment Rajka Radivojca o utopljavanju: PČELE NE GRIJU KOŠNICU, NEGO SAMO SVOJE KLUPKO SA LEGLOM!

SHARE

Jednog zimskog dana, kada temperatura vazduha nije bila isuviše niska, izvršio sam pomenuto mjerenje. Mjerenje je pokazalo da je vanjska temperatura bila oko 0ºC. Temperatura u košnici dalje od pčela je bila ista kao i vanjska, a temperatura u pčelinjem klupku iznosila je oko 28ºC. Zaključak je zaista očigledan. Pčele ne griju košnicu, nego samo svoje klupko

Bliži se zima. Temperature su sve niže i niže. Pčelari polako privode kraju radove na pčelinjaku i završavaju pripremu pčelinjih zajednica za zimovanje. Pčele u ovom periodu već trebaju da imaju obezbijeđenu dovoljnu količinu kvalitetne hrane koja je pravilno raspoređena.

Pored toga, potrebno je staviti na leta češljeve da se onemogući pristup miševima i uraditi završni tretman protiv varoe. Pored navedenog, u literaturi se često može naći i preporuka da se krajem jeseni ili početkom zime košnice obavezno dobro utople. Veliki broj pčelara je bez razmišljanja i kritičke analize prihvatio ovu preporuku i rutinski postupa po njoj. U jednom tekstu koji je ranije objavljen u BH pčelaru sam se kritički, ali površno osvrnuo i na ovu pojavu.

Ne želim da se ponavljam. Želim samo da vam predočim argumente za tvrdnje koje sam iznio u pomenutom tekstu. U tom tekstu tvrdim da je utopljavanje košnica u periodu kad nema ubrzanog razvoja legla nepotrebno, a moglo bi se reći i apsolutno nekorisno.

Eksperiment

Pčelarska nauka je odavno proučila život pčela i došla do nekih saznanja i zaključaka. Ta saznanja, iako su nam dostupna, nekako sporo, a moglo bi se reći i gotovo nikako ne zaživljavaju u našoj pčelarskoj praksi. Mi radimo po navici, po inerciji i po nekim svojim inatima. Samo neka je tuđe, odmah je dobro, a naše ništa ne valja. Sve što je tuđe, ipak nije uvijek dobro i nije uvijek primjenjivo u našim uslovima. Zato sve treba kritički razmotriti i provjeriti kako to u našim uslovima funkcioniše u praksi.

Zbog takvog stava sam i uradio jedan mali eksperiment. Izmjerio sam temperaturu u pčelinjem klupku, temperaturu u košnici dalje od pčela i temperaturu vazduha u pčelinjaku. Poređenjem tih vrijednosti otkrio sam ono što je odavno otkriveno i potvrdilo odavno poznatu činjenicu da pčele ne griju košnicu, nego samo svoje klube. Jednog zimskog dana, kada temperatura vazduha nije bila isuviše niska, izvršio sam pomenuto mjerenje. Mjerenje je pokazalo da je vanjska temperatura bila oko 0ºC. Temperatura u košnici dalje od pčela je bila ista kao i vanjska, a temperatura u pčelinjem klupku iznosila je oko 28ºC. Zaključak je zaista očigledan. Pčele ne griju košnicu, nego samo svoje klupko.

Pčele održavaju potrebnu temperaturu tako što šire i sakupljaju klupko i tako po potrebi povećavaju ili smanjuju površinu koja odaje toplotu. To je taj savršeni, prirodni regulatorni mehanizam.

Utopljavanjem košnica u jesen ili početkom zime omogućavamo da se period njegovanja legla nešto produži. Iz tog legla izlaze tzv. kratkoživuće pčele. Varoa je u tom leglu zaštićena od tretmana oksalnom kiselinom, a pčelinja zajednica bespotrebno potroši određenu količinu meda i perge za ishranu tog legla. Takođe, pčele koje hrane i njeguju to kasno leglo se bespotrebno iscrpljuju. Navedene činjenice svaki pčelar može lako provjeriti i izvući prave zaključke.

Prirodna ravnoteža

Naša pčelarska praksa i iskustvo govore da se utopljavanjem košnica ipak može ubrzati razvoj pčelinjih zajednica. Pod tim razvojem podrazumijevamo širenje pčelinjeg legla. Kao što znamo, ozbiljniji razvoj legla počinje koncem zime i početkom proljeća kad krene prvi unos polena. To je trenutak kada pčelar može intervenisati.

Da ne bude zabune, treba napomenuti da ni u ovom periodu pčele ne griju košnicu, nego samo svoje klupko sa leglom. Da bismo pčelama olakšali grijanje tog legla, u trenutku kad je broj pčela u košnici najmanji u toku čitave godine, možemo postaviti preko satonoša pvc foliju i tako smanjiti odavanje toplote iz klubeta. Podrazumijeva se da površina koju ćemo prekriti folijom zavisi od brojnosti i snage pčelinje zajednice. Naravno, maštoviti i inovativni pčelari za utopljavanje košnica pored folije koriste i čitavu lepezu drugih materijala (stiropor, spužva, karton, novine i sl.).

Ako se ipak odlučimo da ni u ovom periodu ne utopljavamo pčele ništa strašno se neće desiti. Ako proljeće bude hladno pčelinje zajednice će se bez pomoći pčelara sporije razvijati, ali i medonosne biljke će kasnije cvjetati. Ako je proljeće toplo medonosno bilje će ranije iscvjetati, ali će i pčele u tom slučaju da se brže razvijaju. Dakle, opet onaj savršeni prirodni regulatorni mehanizam. Prirodna ravnoteža!

Svaki pčelar, na svom pčelinjaku, radi ono za šta misli da je ispravno i dobro. Tako treba biti i dalje. Tu ništa ne treba mijenjati. Ono što bi smo mogli promijeniti je shvatanje šta je u stvari ispravno i dobro. Možemo napraviti korak naprijed u našem pčelarstvu, a može ostati kao što je bilo i do sada. Možda želim i očekujem previše, ali sa postojećim nisam zadovoljan. Ali…, niko se zbog toga neće zabrinuti. Ili možda hoće? (BHPČELAR/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY