Pitanja koja muče pčelare: KAKO PRAVILNO PREVJESITI PČELINJE LEGLO?

Pitanja koja muče pčelare: KAKO PRAVILNO PREVJESITI PČELINJE LEGLO?

SHARE

Proljeće je period kada pčelari proširuju, prevješavaju pčelinje zajednice – stavljaju druge nastavke u cilju proširivanja pčelinje zajednice. Međutim, pitanje koje godinama muči pčelare je, kako pčelinju zajednicu proširiti a da to bude najefikasnija: da li nastavak sa satnim osnovama i izgrađenim saćem treba staviti iznad postojećeg plodišta, ili je taj nastavak ipak bolje staviti ispod postojećeg plodišta. Istaknuti bh. pčelar ing. Rašid Zorlak započeo je eksperiment kojim želi dokazati i naučno potvrditi koji od ovih načina je najispravniji. BH pčelar objavljuje rezultate Zorlakovih ispitivanja. Njegov telefon je 061 101 878

U različitoj pčelarskoj literaturi postoji jako veliki broj nedorečenosti, kontradiktornosti kada se radi o proširenju pčelinjeg legla, odnos¬no prevješavanju. Jedan broj autora sugeriše da se to radi „na gore“, odnosno da se leglo produžuje tako što se dva rama sa leglom post¬avlja u drugi korpus, sl. 1, dok drugi broj autora predlažu da se taj zahvat obavlja „na dolje“, a što znači da se dva rama sa leglom post¬avlja u korpus na podnjači, a na njega postavlja korpus sa ostatkom pčelinje zajednice, sl.2.

Kako se razvija pčela u prirodi

U cilju da ove nedoumice razriješimo neophodno je dati potrebno objašnjenje i na osnovu urađenog eksperimenta uspostaviti čvrsti dokaz kako je u pčelarskoj praksi, zapravo, ispravno raditi.

Ako posmatramo „prirodno stanište“ pčelinje zajednice: trnku, dubinu, šupljinu u drvetu ili košnicu bez ramova koju smo ponudili prirodnom roju, možemo izvući veliki broj zaključaka o ponašanju pčela i pčelinje zajednice kao cjeline.

Pčelinja zajednica se prihvata za „tavan“ prirodnog staništa (u košnici se prihvata za dno hranilice) i odmah počinje izgradnju ćelija – odozgo nadolje! Po izgradnji ćelija, matica počinje zalijeganje i sukcesivno, kako se grade ćelije saća, tako se širi pčelinje gnijezdo.

Iz ovoga možemo izvući zaključak da pomjeranje pčelinje zajednice u prirodnom staništu ide „odozgo nadolje”, a u košnici od krova do podanjače. To je, bez ikakve sumnje prirodni tok življenja pčelinje zajednice kojeg mi prihvatamo i prilagođavamo našim potrebama.

Dilema: šta će se dešavati ako podignemo „tavan“, odnosno spustimo „patos“ u košnici

Zrak i toplota imaju odlučujuću ulogu?!

U cilju razrješenja ovog pitanja uradio sam kompleksan eksperiment: dva društva (ista po snazi) prevješena su „nagore“ (pozicija 1, slika 1), dva društva prevješena „nadolje“ (pozicija 2, slika 2), dva društva sa postavljenim izgrađenim saćem iznad i ispod pčelinje zajednice (pozicija 3, slika 3), dva društva sa postavljenim satnim osnovama iznad i ispod pčelinje zajednice (pozicija 4, slika 4)

Ako se dobro analizira proljetni razvoj pčelinje zajednice i započeti eksperiment, pored opštih uvjeta (kvalitet matice, broj prezimljenih pčela, količina i kvalitet hrane, vitalnost pčelinje zajednice i dr.), primijetit ćemo da veoma važnu, ili možda najvažniju ulogu u kretanju pčelinje zajednice, ima dotok svježeg zraka (kiseonika) i toplota pčelinje zajednice. Jedan od ova dva faktora, direktno utiče na „kretanje“ pčelinje zajednice.

Na osnovu detaljnog promatranja učinjenog eksperimenta i komparacijom pozicija mogu se izvući separatni zaključci i opšti zaključak.

Upoređenjem pozicija 1 i 2, dolazi se do zaključka da pčelinja za¬jednica prevješena „na gore” (pozicija 1) daje daleko bolje rezultate tako da je nakon sedam dana matica zalegla pored prevješenih ramo¬va još dva rama u obje košnice, dok je u pčelinjim društvima (pozicija 2) prevješenim na dolje tek očistila ćelije saća.

U košnicama (pozicija 3) pčelinja zajednica je krenula na gore, a u košnicama (pozicija 4) dogradnja satnih osnova je otpočela u gorn¬jim nastavcima.

Opšti zaključak: u proljetnom razvoju pčela po prirodnom na¬gonu ide za toplotom, odnosno tamo gdje je lakše obezbjediti mik¬roklimu, a to znači, proširenje legla ili “prevješavanje” isključivo vršiti na gore čime se formira vertikalni pčelinji stub sa bazom, os¬novom u korpusu koji je na podnjači.

Na osnovu ovakvog sveobuhvatnog eksperimenta sve dileme su ot¬klonjene, te u pčelarskoj praksi treba isključivo primjenjivati prin¬cip prevješavanja – „na gore“!

Uz ovaj eksperiment, testirao sam i preparat „Stimulans“, o kojem se u posljednje vrijeme jako puno govori. Moram kazati da su moja iskustva u pogledu ovog preparata pozitivna. Zajednice kojima sam davao „Stimulan“ brže su se razvijele od onih koje nisu dobile ovaj preparat. (bhpčelar/arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY