Predrag Đurić, biodinamički pčelar: LJUBAV PREMA PČELI VAŽNIJA JE OD PRINOSA MEDA!

Predrag Đurić, biodinamički pčelar: LJUBAV PREMA PČELI VAŽNIJA JE OD PRINOSA MEDA!

SHARE

Prinosi u biodinamičkom pčelarstvu inače su 20 do 30 posto manji, ali kvalitet dobijenog meda je takav da potpuno nadoknađuje smanjenu količinu. U ovom prilogu Đurić otkriva proces u kojem se vrijedne radilice što manje diraju, kako bi im život bio što sličniji onom u divljini, njihovom prirodnom okruženju

Cilj biodinamičkog pčelarenja je da pčelar ima ekonomsku korist, ali i da med podijeli sa pčelama. Ako gajimo pčele u skladu sa životom u njihovom prirodnom okruženju, naše ulaganje biće minimalno, a održivost angažovanja biće uvećana – kaže Predrag Đurić, biodinamički pčelar koji radi na „Ivafarmi“ u Jaloviku po principima biodinamičke poljoprivrede.

Osnivači i vlasnici ove farme su Njemica Vivijen Šajdler i Holandjanin Baudevejn Kegels, koji su odlučili da žive u Srbiji i pomognu, kroz seminare Škole biodinamičke poljoprivrede, formiranje novih poljoprivrednih zadruga. Na „Ivafarmi“ žive njihova ćerka Karla, Francuz Matje Kornio i volonteri iz čitavog svijeta.
– Naši životni putevi su se ukrstili – dodaje Đurić i nastavlja:

Bez hemije
“Namjera je bila da se poslovi na gazdinstvu podijele i da svako dobije svoje zaduženje, te je pčelarstvo pripalo meni. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo, pošto su pčele vrlo važan dio našeg dobra, jer prije svega značajno povećavaju prinose mnogih biljnih kultura, a viškovi meda su dobrodošli, konstatuje ovaj vrijedni pčelar.

Sveukupno okruženje, po Đurićevim riječima, ima značajan uticaj na život košnice. Djelatnost unutar nje je izuzetno skladno uređena. Pčele žive u atmosferi prožetoj ljubavlju i hrane se dijelovima biljke koji su takođe ispunjeni ljubavlju, pa za čovjeka nema ničeg boljeg nego da svojoj hrani doda pravu mjeru meda.

“Kao i sve drugo na gazdinstvu, i med se dobija bez ikakve hemije. Pčele se posmatraju kao neophodan dio sistema i prema njima odnosimo se sa najvećom pažnjom i željom da ih što manje uznemiravamo, kako bi im život bio što sličniji onom u divljini, njihovom prirodnom okruženju. To znači i da se košnice otvaraju što je moguće rjeđe, jer svako nepotrebno podizanje krova remeti njihov život – priča naš sagovornik.

Prinosi
Standardi koji propisuju šta je dozvoljeno a šta nije, u biodinamičkom pčelarstvu strožiji su od standarda organskog pčelarstva, osim u jednom. U organskom pčelarstvu nije dozvoljeno da u krugu od tri kilometra postoje površine koje su konvencionalno tretirane, dok u biodinamičkom pčelarstvu to nije uslov, već je važnije da se okolina pčelinjaka tretira samo biodinamičkim preparatima. Pčele inače mogu da lete mnogo dalje od tri kilometra, zato je važnije obratiti pažnju na to u kakvim košnicama one borave i čime su tretirane.

“Najvažniji nagon pčelinje zajednice je rojenje, kao prirodan put uvećanja broja pčelinjih društava, i najveća radost u pčelinjaku je posmatranje tog procesa. Iako se na taj način smanjuju prinosi meda, dobrobit za pčele je važnija i održava njihovu vitalnost. Prinosi u biodinamičkom pčelarstvu inače su 20 do 30 posto manji, ali kvalitet dobijenog meda je takav da potpuno nadoknađuje smanjenu količinu – naglašava Đurić i nastavlja:

“Kao što je ekonomska korist kroz dobijeni med i ostale proizvode, jedan od pokazatelja održivosti, svakako ne najvažniji, takođe ne smijemo zaboraviti ni uticaj pčelarstva na životnu sredinu i njegovu dobrobit za društvo u cjelini. Činjenica je da dolazi do kolapsa pčelinjih kolonija širom svijeta, a kao razlozi, između ostalog, navode se masovne selidbe pčela hiljadama kilometara radi oprašivanja velikih površina zasađenih samo jednom kulturom. Ipak, glavni aspekt upravljanja pčelama, a to je njihov uzgoj, rijetko je u žiži javnosti. Biodinamičko pčelarenje voli pčele i zato sam ga i ja zavolio.

Proizvodimo sve što nam je potrebno
Jedno od osnovnih načela biodinamičke farme je da bi ona trebalo da bude, poput svakog organizma, dovoljno sveobuhvatna i za opstanak dovoljna sebi sama. Nema gajenja mnogokultura na velikim površinama, jer to nije u skladu sa rasporedom biljaka u prirodi. Jedno poljoprivredno gazdinstvo sastoji se iz: bašte, njive, voćnjaka, livade, šume i od životinja, a proizvodi sve tšo je potrebno za njen opstanak i život ljudi na njoj. Dio životinjskog svijeta na biodinamičkom dobru čine i pčele.

Bez kolapsa kolonija
Pčelinje zajednice ugrožene su u čitavom svijetu i prijeti velika opasnost od smanjenja njihovog broja. Biodinamički pčelinjaci, sa druge strane, nigdje na svijetu nisu pogođeni kolapsom kolonija. Pored globalnog zagađenja, jedan od razloga je i savremen način pčelarenja koji iscrpljuje pčele i smanjuje njihovu sposobnost za opstankom. Želja da se dobije što više meda koristi nepotrebne, velike količine šećera u prihrani, ali tako dobijen med lošijeg je kvaliteta, a pčele postaju slabe.

Hemijski preparati u košnici mogu da dođu u kontakt sa medom i da mu oduzmu ljekovitu vrijednost. Zato je važno da se sve više ljudi, naročito mladih koji tek počinju, orijentiše ka što zdravijem, lokalno prilagođenom načinu gajenja, koji odgovara okruženju u kome se nalazi pčelinjak.(bhpčelar/arhiva)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY