PROLJETNI KALENDAR RADOVA: Zašto je mart opasan za pčele

PROLJETNI KALENDAR RADOVA: Zašto je mart opasan za pčele

SHARE

Nadamo se da će savjeti iskusnih i dokazanih pčelarskih majstora Bože Kakuće iz Višegrada i pokojnog Miroslava Farkaša, najuglednijeg hrvatskog pčelara, biti od koristi mnogima.

? Ove godine prvi put samostalno ću raditi na svome pčelinjaku. Imam tremu, ali i odgovornost jer nemam skoro nikakve pčelarske prakse. Molim vas da meni, ali i za ostale mlade pčelare objavite savjete šta nam je činiti na pčelinjacima tokom proljetnih mjeseci? (Vaš redovni čitatelj, Zihnija P. Tuzla)

Mart, najkritičniji mjesec

Mart je mjesec buđenja prirode i mjesec u kojem pčele, nakon kraće ili duže zime, (ovisi od godine do godine), postaju aktivnije i odlaze van košnica, te donose prve kapi nektara, a posebno prijeko potrebnog polenovog praha za leglo koje se iz dana u dan sve više povećava.

Ovo je mjesec kada u većini krajeva počinju da cvjetaju prve medonosne biljke kao što su: lijeska (Corylus avellana L.), kukurijek (Helleborus odorus), visibaba (Galanthus nivalis L.), ljubičica (Viola odorata L.) i mnoge druge zeljaste i drvenaste biljke proljetnice, koje su jako važne u ovom periodu. Mart je najkritičniji mjesec za naše pčele, jer u ovom mjesecu kreće nagli porast polaganja jaja i povećanja legla, a koji uvjetuje veću potrošnju hrane koje iz prirode još uvijek nema u velikim količinama. Ovdje sada dolazi do izražaja ona naša jesenska vještina zazimljavanja pčelinjih društava. Ovo je momenat da onim društvima koja su eventualno iz nekih razloga ostala bez hrane, priteknemo u pomoć dodavanjem medonosnih pogačica pri prvom toplom i sunčanom danu.

Prvi pregled

Kako je mart mjesec u kojem se pri prvom toplom i sunčanom danu tempertura kreće oko 16 – 17 ºC, svaki pčelar treba da izvrši prvi detaljni pregled pčelinjih društava. Pri ovom pregledu obavezno treba da utvrdimo: količinu, kvalitet i raspored hrane (meda i polena), zdravstveno stanje pčela, količinu i kvalitet legla, kvalitet saća i posebno kvalitet matice.

Obavezno voditi računa da imamo uz sebe pčelarski dnevnik i korpu sa ostalim pčelarskim priborom i za svaku košnicu bilježimo njene osobine i, naravno, nastojati da košnice što manje držimo otvorene da ne prehladimo leglo.

Na osnovu ponašanja pčela iskusni pčelari „znaju“ kakvo je stanje unutar košnice. Ako pri ovom prvom pregledu pčele stalno i bez prekida mašu krilima, jako bruje i uz to većina ih sa uzdignutim zatkom, nervozno se šetaju i nemaju unosa polenovog praha kao pčele iz susjednih košnica, ovo su sve znakovi da u dotičnom društvu nema matice. Ovakvo društvo se naziva bezmatak. Ovo se lako provjeri ako izvadimo jedan od srednjih okvira i provjerimo ima li legla prvo poklopljenog a zatim nepoklopljenog, pa se uvjerimo kakvo je pravo stanje u košnici. Ako je društvo uistinu ostalo bez matice, dodajemo maticu iz rezervnih nukleusa ili ga uvečer pripojiti nekom od susjednih društava u kojem je stanje normalno.

Pčelinja društva također mogu biti sa lažnim maticama, maticom trutušom ili pak loše matice i ove pojave pčelari moraju znati prepoznati. Inače su ovakva društva osuđena na propast bez pčelareve intervencije. Važno je poznavati sve ove pojave i adekvatno intervenisati.

Pojilice

Sa dolaskom toplijih dana, povećava se količina legla, povećava se potrošnja hrane, a sve to sa sobom vodi ka većoj potrebi za vodom. Ovo je, dakle, vrijeme kada se na pčelinjaku moraju „instalirati“ pojilice kako bi se pčele naviknule i ne bi odlazile daleko od pčelinjaka po vodu i tako nepotrebno gubile energiju. Danas postoji više različitih tipova pojilica ali su svakako najbolje i najefikasnije tzv. higijenske ili eko pojilice sa teglama okrenutim naopako, gdje je sa donje strane obična gaza koja ne dozvoljava da voda istječe a pčele na pojilicu dolaze sa donje strane tako da eventualne fekalije padaju na zemlju.

Kod drugih tipova pojilica fekalije ostaju u vodi i lak su izvor raznih zaraza posebno Nozemoze koja se najviše širi baš preko zaraženih pojila. Sa eko-pojilicama taj problem smo izbjegli. Ono što svaki pčelar mora da vodi računa da pojilice (bilo kojeg tipa) ne smiju ostati bez vode jer će pčele brzo pronaći drugi izvor vode i teško ih je opet „vratiti“ nazad na iste.

ZALIHE HRANE – Mart mjesec je vrijeme kad je najveća potrošnja hrane zbog povećanja legla pa obavezno kontrolisati zalihe hrane i po potrebi dodavati , kako savjetuje većina stručnjaka, pogačice, zbog promjenjivih noćnih temperatura. Sirup se može dodavati kada u prirodi ima polenovog praha i kada se noćne temperature povećaju iznad 7 ºC. Svakako o čemu treba voditi računa jeste da se ne daju veće količine od 200 – 250g, jer je ovo neka srednja količina koju pčele preko noći mogu da unesu u košnicu.

Smjena generecija

Vremenske prilike u ovom mjesecu su promjenjive pa se zbog toga preporučuje dodavanje čvrste hrane a kasnije kad se vremenske prilike ustabile, onda se može preći na tečnu hranu sirupom koja znamo to djeluje stimulativno na razvoj legla i to u početku u manjim količinama. Zbog brzog razvoja legla smanjuje se količina pčela i dolazi do smjene zimskih (dugoživućih) pčela sa ljetnim pčelama i ova pojava se naziva smjena generacija pčela ili proljetno iščezavanje pčela koja mnoge pčelare početnike iznenadi dok se stanje u košnici ne stabilizira jer dolazi do smanjenja broja pčela dok ne dođe nova generacija ljetnih pčela.

Gubitak pčela može biti izazvan nozemozom ili kao posljedica upotrebe raznih pesticida pa se preporučuje opreznost kod pčelara u ovom periodu.

Ova dva mjeseca također treba iskoristiti za praćenje raznih predavanja, posjete sajmovima te razna druga druženja između pčelara, udruženja i razmjenjivanje informacija o prezimljavanju društava na određenim terenima.

Ja uvijek zazimljavam društva na dva tijela a poneko društvo i na tri tijela i do sad nije bilo nikakvih problema. Neki pčelari još u ovom mjesecu kad se ukaže lijepo vrijeme vrše proširivanje legla što ja ne bih preporučio jer je ovo, kako sam gore napomenuo mjesec sa promjenjivim tempereturama i nepisano pravilo jeste kad procvjeta džanarika i ostale voćke da se tad sigurno može ići na proširivanje legla, a mnogo je lakše proširivati leglo kod društava koja su zimovala na dva tijela nego na jedno, al to opet svaki pčelar radi po svom nahođenju i uvjerenju.

Sve one poslove koje nismo stigli obaviti u februaru sad sve to trebamo nadoknaditi kao što je završavanje užicavanja okvira i utapanja satnih osnova, topljenje voska, sitne popravke tijela i okvira te farbanja naravno po mogućnosti eko bojama, nabavka novih tijela, provjeravanje postolja ispod košnica i mnoge druge sitne poslove.

April, mjesec buđenja košnice

Prema iskustvima pokojnog Miroslava Farkaša, najuglednijeg hrvatskog pčelara, u aprilu/travnju radove na pčelinjaku treba prihvatiti kao orjentacione, jer sve zavisi od klimatskih uvjeta, nadmorske visine, kretanja vegatacije..

Posebno želim upozoriti pčelare početnike, a to su svi oni sa manje od desetak godina pčelarskog staža, ali i one koji malo (ili nikako) čitaju pčelarsku literaturu i ne posjećuju predavanja, da pronađu iskusnog mentora koji će im davati savjete  koje radove, kada i kako izvesti na svom pčelinjaku. Osim toga, molim ih neka dobro prouče ili bar malo nauče biologiju pčele, jer to je jedan od osnovnih uvjeta za rješavanje problema koji nastaju u vrijeme proljetnog razvoja pčela.

Pčelarska pohlepa

Po meni, proljetni radovi u pčelinjaku krenuli su početkom kolovoza/avgusta prethodne godine. Svi znamo da se u tom mjesecu formiraju zimske pčele i stvaraju zimske zalihe hrane. Ako to pustimo pčelama da u miru odrade, a pri tome im pomognemo, tako što ćemo im, krajem srpnja ili početkom kolovoza, presložiti okvire s medom i nektarom u drugi (gornji) nastavak LR košnice, a s leglom u prvi (donji), i očistiti ih od varoe, one će se same pripremiti za proljeće – nakupit će dovoljne količine meda za prezimljavanje i premostit će na vrijeme smrtni prostor.

Međutim, to je teoretski tako, ali se u praksi ne primjenjuje prečesto. Postoji nešto što se zove „pčelarska pohlepa“ (molim, bez uvrede – zato sam stavio pod navodnike), a ako toj pohlepi još dodamo i nepoznavanje biologije pčela, onda će doći do velikih gubitaka zajednica u proljeće ili, u najmanju ruku, velikih proljećnih radova u pčelinjaku. Pri tim proljetnim zahvatima (velikodušno pružanje prve pomoći velikim količinama šećera), na pčelinjacima će se pčelama dodati šećerne pogače sa dodacima (obezmašćeno sojino brašno, nemasno mlijeko u prahu, surutka i slično), a kada otopli iznad 10 stepeni, onda i šećerni sirup. Pri tome se zaboravlja da je uzrok potrebe za svim tim radovima ono što sam nazvao pčelarskom pohlepom.

Buđenje prirode i pčelinjaka

Dakle, šta podrazumijevamo pod tim terminom? Kratko i jasno – kasno oduzimanje meda i uzimljavanje pčela na šećeru.

Ako  dobro i na vrijeme uzimimo  pčele, eliminišemo vlagu iz košnica i tretiramo protiv varoe pravilno i na vrijeme, onda će se proljećni radovi na pčelinjaku svesti na nekoliko osnovnih postupaka, a to su: rano postavljanje higijenskih pojilica, sprečavanje rojenja, proširivanje prostora u košnici i zapošljavanje mladih pčela na izgradnji voska. Postavljanje higijenske pojilice na pčelinjak prvi je i najvažniji postupak i treba ga obaviti već prilikom prvog pročisnog leta. Da ne bi pčele pile vodu bilo kakvog kvaliteta i privikle se na higijensku pojilicu dobro je u pojilicu nasuti zaslađenu vodu.

Higijenska pojilica je izuzetno bitna zbog nozemoze. Postoje dva načina na koji se spore nozemoze prenose hranom i vodom. Hranom mogu da se zaraze samo pčele u košnici, a potom se zaraza širi na pčele u cijelom pčelinjaku. Nozemozne pčele su oslabljene, imaju smanjenu resorpciju, pa se regrutuju u vodonoše. Jedna od mjera borbe protiv ove bolesti je postavljanje higijenskih pojilica na udaljenosti od oko petnaest metara od pčelinjaka i mamljenje pčela da ih koriste.

Drugi postupak borbe protiv nozemoze je tretman saća komercijalnom sirćetnom kiselinom  u koncentraciji od 80 odsto (esencija). Postupak se vrši tako da se nastavci sa saćem poslažu jedan na drugi, isto kao kad provodimo tretman protiv voskovog moljca, sumporom ili protocerom i na satonoše najvišeg nastavka postavimo posudu u koju naspemo 80%-nu sirćetnu kiselinu. Pošto su pare sirćetne kiseline teže od vazduha, padajući prema dole, uništiće spore nozeme ( i nosema apis i nosema ceranae) na cjelokupnom saću koje smo postavili ispod posude s kiselinom.

(BHP)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY