Semin Dadić, bugojanski pčelar: MOJA METODA PROIZVODNJE ROJEVA

Semin Dadić, bugojanski pčelar: MOJA METODA PROIZVODNJE ROJEVA

SHARE

To je veoma zahtjevan posao i potrebno je veliko umijeće pčelara. Jer, neophodno je do početka glavnih kvalitetnih paša stvoriti brojna i jaka proizvodna društva kako bi onaj kojem prodam zajednicu odmah imao pčele koje će donositi med – objašnjava naš sagovornik.

Semin Dadić, pčelar iz Bugojna, za sebe voli reći da je profesionalni hobista. Ne živi samo od pčelarstva, ali mu je posvećen već skoro 20 godina. Svaki neradni dan i trenutak koristi da provede brinući o svojih 60-ak košnica i vrijednih pčelica. U pčelarstvo je ušao slučajno, na nagovor prijatelja.

„Oduvijek sam volio prirodu pa mi je nekako pčelarstvo došlo kao nešto zbog čega ću morati sve češće boraviti u zelenilu – kaže Semin.

Osim toga, motiv mu je bila i zdrava hrana. Oženjen je, otac dvoje djece, svojoj porodici želio je priuštiti redovne kašičice zdravlja. Naravno, kasnije se javila i mogućnost zarade, mada su sve slabije medonosne godine.

Dio pčelinjaka smješten je u živopisnom i pitomom selu Rostovu koje teritorijalno pripada općini Novi Travnik. Od grada je udaljeno oko 20-ak kilometara, smješteno na 1200 metara nadmorske visine, u samom podnožju Vranice. Predstavlja idealno mjesto za dobivanje visokokvalitetnog meda.

Prije nekoliko godina shvatio je, kaže, da će sve teže ekonomsku korist moći ostvarivati samo od prodaje meda. Zbog toga se okrenuo proizvodnji rojeva.

“Već imam pozitivna iskustva sa tim. Dolaze mi mladi pčelari ali i iskusniji da kupe kvalitetne rojeve – pojašnjva Semin.

U nastavku razgovora sa čitateljima BH pčelara odlučio je podijeliti neka svoja praktična iskutva kada je u pitanju proizvodnja kvalitetnih zajednica. Kaže, razgovora o tome nikada nije dosta i svaki savjet nekome može dobro doći.

Proizvodnja rojeva

Pojašnjava kako se prilikom umnožavanja pčelinjih društava strogo mora voditi računa da se izvorna društva ni u čemu ne oštete. Zbog toga on za proizvodnju uvijek odabire najjače zajednice i u vrhuncu njihovog razvoja, obično krajem maja.

„To je veoma zahtjevan posao i potrebno je veliko umijeće pčelara. Jer, neophodno je do početka glavnih kvalitetnih paša stvoriti brojna i jaka proizvodna društva kako bi onaj kojem prodam zajednicu odmah imao pčele koje će donositi med – objašnjava naš sagovornik.

Dodaje kako vještačko umnožavanje društva ima više prednosti u odnosu na prirodno rojenje. Kao prvo, to se može obaviti kada je nova zajednica potrebna pčelaru i ne zahtijeva veliki utrošak vremena. Može se obaviti a da se time ne ošteti sposobnost društva za iskorišćavanje glavne paše. I na kraju, na taj način se izbjegava predrojevski period zbog kojeg se veliki broj pčela iskuljučuje iz redovnog rada.

„To su samo neke od prednosti vještačkog razrojavanja koje se može izvesti na više načina. Svi oni su uglavnom uspješni, a ja se služim sa nekoliko njih – kaže i objašnjava jednu od metoda:

U razrojavanje najčešće krećem kada je dan topal, u prijepodnevnim satima. Odabirem jedno društvo u kojem pronađem maticu. Uzimam ram sa tom maticom i stavljam ga u praznu košnicu ili nukelus koju sam ranije pripremio. Košnicu iz koje sam uzeo ram s maticom odnesem na neko drugo mjesto. Kako je to društvo ostalo bez matice, sparenu maticu dodajem nakon 4 do 6 sati ili dodajem zreli matičnjak.

Košnicu ili nuklus u koju sam stavio ram sa maticom sada stavljam na mjesto košnice koju sam premjestio. Tada dodajem od tri do šest ramova sa leglom (bez pčela) i dva-tri rama s medom i polenom (opet bez pčela), koje smo uzeli iz drugih košnica bez traženja matice.

Kako to napraviti?

Jednostavno. Uzmete iz svake košnice 1-2 rama (poklopljeno leglo ili med) stresete pčele, a na mjesto uzetog rama dodate izvučen ram ili satnu osnovu. Izvađeni ram bez pčela pakujete u košnicu u kojoj je matica sa ramom pčela i legla i tako iz više košnica dok ne dođete do željenog broja ramova legla i meda.

U toku narednih nekoliko sati sva izletnica će napustiti premješteno društvo (kome smo oduzeli ram sa maticom) i vratiti se na mjesto gde je postavljena nova košnica sa njihovom maticom i na taj način pokriti dodato leglo (bez pčela), da se ne bi prehladilo. Pošto je u pitanju poklopljeno (što starije) leglo ovo društvo će brzo ojačati, a ako ste dodali dovoljno legla vrlo brzo može biti spremno čak i za medobranje. Formirani roj, ako mu dodate sparenu maticu takođe će brzo (za petnasetak dana) postati normalno društvo spremno za medobranje.

Dvije su prednosti ovakve metode. Kao prvo, na ovaj način možete uvećati broj pčelinjih zajednica za oko 10 – 20% bez ozbiljnijeg slabljenja osnovnih zajednica.

Drugo, na ovaj način možete formirati solidne rojeve van optimalnog roka čak i do 15 jula.

Napominjem da je poželjno da nova košnica ili nukleus bude iste boje kao stara koja je tu stajala.    Ovaj metod je prihvatljiv za pčelare koji imaju više od 10 društava a žele postepeno uvećavati svoj pčelinjak i ujedno smanjiti rojev nagon – objašnjava Semin samo jedan od načina koje upotrebljava na svome pčelinjaku.(bhpčelar/arhiva/A. H)

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY