U svijetu pčelari i poljoprivredni proizvođači imaju isti cilj: PČELAR DOBIJA MED,...

U svijetu pčelari i poljoprivredni proizvođači imaju isti cilj: PČELAR DOBIJA MED, A VOĆAR MNOGO VEĆI UROD!

SHARE

Kako bi izmjerili potrebu oprašivanja, u Rusiji su napravili eksperiment na djetelini. Razlika u dva testa, sa pčelama i bez pčela, bila je drastična. Nažalost, upotreba pesiticda sve je izraženija

Procjenjuje se da oko jedne trećine svih biljaka ili biljne proizvode koje jedu ljudi, izravno ili neizravno ovise o pčelinjem oprašivanju. Više od polovice proizvodnje svjetskih masti i ulja potječe iz uljarica kao što su pamuk, repa, suncokret, kokos, kikiriki i palmino ulje. Iako neke od tih biljaka imaju posebne oprašivače, one uveliko ovise i od oprašivanja pčela.

Vrijednost pčelinjih oprašivanja u Zapadnoj Evropi procjenjuje se na 30 – 50 puta vrijednosti meda i voska koji se proizvede u ovoj regiji. U Africi, pčelinje oprašivanje do 100 puta je vrijednije (u novcu) od vrijednosti proizvodnje meda. U zemlji poput Danske, oko 3000 tona meda proizvede se svake godine. Kad se pretvori u novac, to je vrijednost od 7.6 miliona eura. Međutim, vrijednost uljarica, voća i plodova koji su dobijeni oprašivanjem i radom pčela iznosi od 200 do 400 miliona eura. Drastična razlika, zar ne?

      Problem sa kafom

Kako bi izmjerili potrebu oprašivanja, u Rusiji su napravili eksperiment na djetelini. Rusi su zatvorili mjesto kako pčele ne bi mogle ući i oprašiti usjeve. Nakon izvjesnog vremena, pronašli su tek gram sjemena na kvadratnom metru. Nakon toga, slijedeće godine, napravili su isti eksperiment. Ovaj put, pustili su pčelama da “odrade” svoj dio posla. Na jednom metru kvadratnom pronašli su 331 gram sjemena djeteline. Dakle, 331 put više nego u prvom eksperimentu koji je urađen bez pčela.

Nedostatak pčela za oprašivanje može značiti gubitak za seljaka i do 75 posto na usjevima. Za proizvođače bijele djeteline, preporučljivo je da uvijek imaju 2-3 košnice po hektaru. Jedan cvijet kafe otvora se samo tri do četiri dana u periodu cvjetanja. Ako pčela ili neki drugi insekt ne oprašuju cvijet u ovim danima, on će uvehnuti i nijedno zrno kafe neće biti proizvedno. Pametan proizvođač kafe brine o ovim stvarima. Na svoje nepregledne usjeve, postavaljaju stotine košnica i zbog toga spavaju bez brige.

Mnogi poljoprivrednici širom svijeta, baš kao i u našoj zemlji, ne prepoznaju potrebu za oprašivanjem pčela. Naprotiv, koriste pesticide kako bi povećali svoju proizvodnju. Na taj način, ubijaju pčele. Nema smisla, zar ne?

         Nema napretka

U Evropi, Australiji, Novom Zelandu i Sjevernoj Americi, voćari i uzgajivači drugih kultura, plaćaju pčelarima kako bi njhove pčele oprašile biljke u cvatu. Oni znaju da će im to dati mnogo veće šanse za boljim urodom. Neki seljaci vjeruju da će pčelar kroz ovakvu saradnju dobiti velike količne meda, i zbog toga im ne žele platiti za oprašivanje.

Međutim, to ponekad nije tako. Naime, pčelari vrlo često gube mnogo pčela dok ih prevoze i ne dobiju dovoljnu količinu meda kako bi pokrili svoje troškove. U Danskoj, recimo, postoje pravila za naknadu u oprašivanju i zasniva se na veličini društva koje se unajmljuje. Preporučuje se da društvo ne bi trebalo imati manje od četiri rama nezatovrenog legla kako bi se osiguralo da ima dovoljno pčela i da imaju gdje unijeti polen.

Bilo je slučajeva da su farmeri tražili od pčelara da im plate to što će njihove pčele boraviti na plantažama voća. Dok i jedni i drugi ne budu svjesni važnosti oprašivanja. nažalost, nema nam napretka. Poljoprivrednik dobiva manje količine usjeva a pčelar gubi mjesto za ispašu. Dakle, svi su na gubitku. Vrijednost oprašivanja, naravno, ovisi od mjesta do mjesta, od količine vode, od temperature, vrste drugih insekata u tom dijelu. U Indiji je, recimo, prošle godine ubrano duplo više kokosa nego prethodne kada u blizini planataža nije bilo pčela.

       Pesticidi ubice

Za pčelara koji ima deset košnica, potrebno je od 10 do 60 metara kvadratnih na vašoj plantaži. Pčele ne idu na cvijeće koje nije spremno za oprašivanje. Neke biljke mogu se oprašivati samo u toku nekoliko sati. Možda niste znali za ovu zanimljivost, ali pčela pamti od 7 do 10 biljaka i vrijeme kada su one spremne za oprašivanje. U Sjevernoj Evropi, procjenjuje se da čak 75% biljaka ovisi o oprašivanju. Vrijednost, kako ekološka tako i novčana, ne može se mjeriti. Preporučuje se da 5 do 12 društava boravi na jednom hektaru usjeva.

Problem sa pamukom izražen je u svijetu zbog toga što u isto vrijeme ova biljka zahtijeva nekoliko oprašivača. U isto vrijeme, pamuk je biljka koja se najviše tretira pesticidima. Saradnja između pčelara i poljoprivrednika od izuzetne je važnosti. Od koristi je svima. Pesticidi se u ovom slučaju javljaju kao veliki problem. Neki sintetički pesticidi ne ubijaju pčele već im poremete biološki sat zbog čega one same ugibaju. Ovakvi navodni lijekovi za biljke, poremete pčelinju orijentaciju i komunikaciju.

Mnogi pesticidi koji su zabranjeni u nekim zemljama, prebacuju se u druge u kojima je to dozvoljeno. Smatra se da trećina tih pesticida korištenih u svrhu boljih usjeva, ne odgovara zakonskim odredbama i pravilima tretiranja biljaka. Svjetske poljoprivredne organizacije i nevladini pokretni upozoravaju na to da su ovakve hemikalije štetne i za ljude. Posljednja istraživanja pokazuju da trebamo mnogo više uložiti u saradnju između voćara i pčelara. Jedino tako ćemo imati kvalitetan proizvod.

Australija: pčelarski biznis sa oprašivanjem

U jednom od proteklih brojeva našeg časopisa pisali smo o pčelarstvu Švicarske gdje smo se uvjerili kako proizvodnja meda i ostalih pčelinjih proizvoda ne mora biti osnov za bavljenje pčelarstvom. Naime, pčelari ove zemlje na osnovu prizvodnje meda zarade oko 65 miliona dolara. Od oprašivanja različitih voćarskih kultura i naknade za to, pčelari Australije zarade od 100 miliona do 1,7 milijardi dolara godišnje. Na ovu cifru, svaki komentar je suvišan.

U Švicarskoj svi na dobitku!

Na osnovu prodaje meda kao najvažnijeg pčelinjeg proizvoda, pčelari po košnici zarade oko 250 franaka godišnje po jednoj košnici. Dakle, proizvodnja meda nije primarni izvor prihoda za pčelare. Oko 80 posto usjeva i divljih biljaka zasniva se na oprašivanju pčela. Svojevrsnim akcionim planom i većom saradnjom između pčelara i farmera ovdje je imperativ stalno poboljšavati i održavati ekološke različitosti, pčelarstvo, poljoprivredu i okoliš. Tako su svi na dobitku!

Državno ministarstvo poljoprivrede napravilo je posebne priručnike kojih se svi poljoprivrednici, a samim time i pčelari moraju pridržavati. Cilj im je, kako kažu, poboljšati pčelarenje, uzgajanje boljih matica, edukacija o zaštiti u tretmanu pčelinjih bolesti. (BHPČELAR)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY