Veroljub Umeljić: PRIHRANA PČELINJIH DRUŠTAVA ČVRSTOM HRANOM

Veroljub Umeljić: PRIHRANA PČELINJIH DRUŠTAVA ČVRSTOM HRANOM

SHARE

Pčelari zimsko prihranjivanje čvrstom hranom smatraju kao „nužno zlo“. Ipak, većina njih pribjegava ovoj operaciji na svojim pčelinjacima. U svakom slučaju, neopravdano je dodavanje pogača društvima prije ponovne pojave legla, koja se dešava kalendarskim početkom zime, krajem decembra, odnosno početkom dužanja obdanice. Jer, do tada, tokom novembra i skoro cijelog decembra, kada u košnici nema legla, klube je moglo da se pomjera napred ili nazad za hranom, ili da se pri nuždi, kada spoljna temperatura malo popusti, prebaci na susjedne ramove sa medom.

U toku zimskog perioda, pri niskim spoljnim temperaturama vazduha, pčelinja društva u savremenim košnicama mogu, u slučaju potrebe, da se prihranjuju čvrstom hranom. Neki pčelari ovakvu hranu daju pčelinjim društvima i u proljeće, kao nadražajnu prihranu. No, za ovu svrhu, korisnije je pčele prihranjivati tečnim šećernim sirupom.

U manjim količinama pogače se mogu koristiti i prilikom uzgoja matica, a tada se dodaju malim pčelinjim društvima, oplodnjacima, kao stalno prisutna rezerva hrane tokom proljeća i ljeta. U toku zimskog perioda, ako pčelari nisu sigurni da su pojedina ili sva pčelinja društva zazimljena sa dovoljnom količinom pravilno raspoređene hrane, treba da ih prihrane pogačama. Radi se o prihranjivanju „iz nužde“.

Društva koja imaju dovoljno pravilno raspoređenih rezervi hrane imaće više štete nego koristiti od prihrane, jer će pčele nepotrebno gubiti vrijeme i iznurivati se konzumiranjem, za njih prilično nepodobne, čvrste hrane.
Međutim, za razliku od prethodnog slučaja, odnosno kada su društva zazimljena sa nedovoljno nepravilno raspoređene hrane, blagovremeno dodata pogača može ih spasiti od propasti.

 ZIMSKA PRIHRANA

Pčelari zimsko prihranjivanje čvrstom hranom smatraju kao „nužno zlo“. Ipak, većina njih pribjegava ovoj operaciji na svojim pčelinjacima. U svakom slučaju, neopravdano je dodavanje pogača društvima prije ponovne pojave legla, koja se dešava kalendarskim početkom zime, krajem decembra, odnosno početkom dužanja obdanice. Jer, do tada, tokom novembra i skoro cijelog decembra, kada u košnici nema legla, klube je moglo da se pomjera napred ili nazad za hranom, ili da se pri nuždi, kada spoljna temperatura malo popusti, prebaci na susjedne ramove sa medom.

Pojavom prvog legla u košnici, klube se „vezuje“ za zonu legla i pri niskim spoljnim temperaturama može da koristi samo hranu koja se nalazi neposredno iznad njega. Klube se za hranom kreće vertikalno. To je instinkt koji su pčele stekle u dugom vremenskom periodu, boraveći u prirodnom staništu, šupljini drveta, gdje su na raspolaganju imale uzak a visok prostor, u čijem gornjem dijelu su uvijek smještale hranu, a ispod toga odgajale leglo, odnosno formirale zimsko klube.

Ako se hrana u košnici, takozvani vijenci meda, potroši a i dalje vladaju niske temperature, društvo može da ugine od gladi iako na bočnim udaljenim ramovima ima dosta meda. Da bismo eliminisali mogućnost ove opasnosti, preporučljivo je u ovo vrijeme dati društvima po jednu pogaču od 1 kg.

Pogače treba pripremiti odmah nakon Nove godine. To predstavlja najčešće prvu pčelarsku aktivnost u nastupajućoj godini. Za dodavanje pogača pčelama, treba iskoristiti prvi lijep sunčan dan, bez vjetra, sa poželjnom temperaturom od oko +10 °C. Ako smatramo da je stanje sa hranom kritično, po narodnoj izreci da „nužda zakon mijenja“, ne moramo čekati dan sa +10° C, već ćemo pogače dati i na temperaturi iznad 0 °C, uz uslov da je dan bez padavina i bez vjetra. Dešava se da se u januaru ukaže samo jedan takav dan, pa ako ga propustimo onda duže vremena nećemo moći da obavimo ovaj posao.

DODAVANJE POGAČA

Prije samog dodavanja pogača na pčelinjaku ćemo izvršiti pripreme, kako bismo ovaj posao što brže uradili, uz što manje uznemiravanje pčela. Cilj je da pri dodavanju pogača košnice budu što kraće vrijeme otvorene, kako bismo rashlađivanje unutrašnjosti sveli na minimum. Na foliji pogače, sa donje strane (koja će biti do pčela), isijecamo po cijeloj širini dvije trake od po 20 mm. Kada košnicu otvorimo, stavljamo pogaču obavezno u zonu iznad klubeta, direktno na satonoše, tako da su prorezi na foliji poprečno postavljeni u odnosu na ulice košnice.

Zatim na plodište postavljamo odstojne prstenove, kojima povećavamo prostor između satonoša i poklopne daske i preko njih odmah stavljamo poklopnu dasku, i utopljavajući materijal, ako ga koristimo. Poželjno je da ovaj posao obavljaju dvije osobe. U tom slučaju košnica će biti otvorena samo 4-5 sekundi. Za to vrijeme, i na nižim spoljnim temperaturama, unutrašnjost košnice ne može znatnije da se rashladi.

Kada podignemo poklopnu dasku i spazimo da je pčelinje klube nisko ispod satonoša, a iznad njega, u vijencima ramova, još uvijek postoje velike rezerve zatvorene hrane, tom društvu ne dajemo pogaču, već ga brže-bolje zatvaramo i u evidenciju bilježimo zatečeno stanje.

Ako je temperatura takva da pčele ne izlijeću iz košnice, tokom dodavanja pogača ne treba koristiti dimilicu. U tom slučaju pčele su u klubetu i neće izlijetati. Ako je ponestalo hrane u društvu, gornja zona klubeta biće blizu satonoše.

Uz dobru pripremu, dodavanje pogača obavlja se brzo

U slučaju da su vijenci meda potpuno potrošeni, dosta pčela će biti i preko satonoša. Pošto baš na to mjesto treba da stavimo pogaču, njenom ivicom ćemo polako i pažljivo, preko satonoša pogurati pčele na jednu stranu, i odmah pogaču spustiti na ramove. Ako se zima sa niskim temperaturama oduži, onda ćemo, po slobodnoj procjeni, društvima kasnije dodati još po jednu pogaču.

 DRUGE VARIJANTE DODAVANJA POGAČE

Poklopne daske sa Milerovim hranilicama imaju na jednoj polovini, u donjoj zoni, ugrađen pokretni zamreženi ram. Neki pčelari pogaču stavljaju preko ove mreže, s tim što u ovom slučaju potpuno uklanjaju donju stranu plastične kese, u koju je pogača upakovana. Prilikom dodavanja pogača na ovakav način prethodno se moramo uvjeriti da li je pčelinje klube u zoni košnice ispod mreže, a ako nije, poklopnu dasku treba okrenuti za 180°. Dodavanje pogača pomoću ovakve poklopne daske jednostavnije je od prethodno opisanog načina, ali u slučaju veoma niskih zimskih spoljnih temperatura je i manje efikasno, jer će pčele teže kontaktirati sa dodatom hranom, koja se, u ovom slučaju, ne nalazi neposredno na satonošama.

Pogaču postaviti iznad klubeta

Kod tipova košnica kao što su LR i Farar, u kojima se društva najčešće zazimljuju u dva tijela, može da se dogodi da, zbog neodgovarajućeg položaja pčelinjeg društva pri zazimljavanju, u vrijeme dodavanja pogača kompletno pčelinje klube još uvijek bude u donjem tijelu. U vijencima ramova donjeg tijela u to vreme su preostale minimalne rezerve hrane.

Kvalitetno pripremljenu pogaču pčele rado troše (foto: Veroljub Umeljić)

Ako u narednom periodu bude potrajalo vrijeme sa veoma niskim temperaturama vazduha, što je za očekivati u to doba godine, pčele neće moći da se „prebace“ do meda u gornjem tijelu, pa ni od postavljanja pogača preko satonoša gornjeg tijela neće biti ama baš nikakve koristi. U ovom slučaju pogaču treba postaviti preko satonoša donjeg tijela, uz korišćenje odstojnog prstena za pogača, koji se sada postavlja između donjeg i gornjeg tijela. Pogaču treba otvoriti i sa gornje strane, kako bi pčelama kroz nju bila omogućena komunikacija i dostupna hrana iz gornjeg tijela, kada vrijeme otopli.

Kod košnica tipa AŽ pogača se dodaje vertikalno, uz bočne letvice ramova, sa zadnje strane, pa se zatim preko nje postavlja vertikalni ožičeni ram za zatvaranje košnice.

RECEPTI ZA PRAVLJENJE POGAČA

Ako ne želimo da koristimo pogače koje nam se nude u trgovini, možemo ih i sami napraviti. Šećer za pravljenje pogača treba prethodno što sitnije samljeti. Ako ne raspolažemo odgovarajućim mlinom, možemo koristiti uslugu proizvođača ratluka, koji imaju dobre mlinove za mljevenje šećera. Dobro umiješene pogače odmah pakujemo u najlonske kese za zamrzivače, od 3 kg. U njih stavljamo umiješanu i podmerenu masu od 1 kg, tanjimo na debljinu 1-1,5 cm, i zatvaramo aparatom za lijepljenje kesa, mada je dovoljno i da se kraj otvora kese samo previje. Ovako pripremljene pogače pakujemo u kutije, gdje ih čuvamo do dodavanja pčelama.

ŠEĆERNO-MEDNA POGAČA SA KVASCEM

Ovu pogaču pčelari nazivaju i „6-5-4“, zbog procentualnog učešća kvasca, meda i vode. Kao osnovicu za izradu pogača uzimamo 100 kg samljevenog šećera.

Za ovu količinu šećera potrebno je još:

– pekarskog kvasca 6% ……… 6 kg

– meda 5% ………………………. 5 kg

– vode 4% ……………………….. 4 lit

Kvasac izdrobimo u lonac velike zapremine, preko 20 litara i preko njega pospemo 4 kg mljevenog šećera, oduzetog od pripremljene količine. Ubrzo će se kvasac pretvoriti u kašastu masu, sličnu istopljenoj čokoladi. Miješanjem ovaj proces možemo da ubrzamo.

Zatim u ovu masu sipamo 4 litra vode, dobro izmiješamo i stavimo na vatru da se kuha. Moramo biti oprezni da nam smjesa ne pokipi, jer zagrijavanjem kvasac stvara veliku pjenu i brzo puni lonac.

Masu treba da kuhamo sve dok pjena ne počne da opada i na kraju se potpuno izgubi. Tada je skidamo sa vatre i, kada se prohladi, u nju dodajemo 5 kg meda. Sve to dobro promiješamo. Najbolje je za ovo koristiti suncokretov med jer je on veoma bogat polenom. Podrazumijeva se da moramo biti sigurni da med ne potiče iz društava u kojima tinja neka zarazna bolest. Ovom masom zamijesićemo pripremljeni šećer.

JEDNOSTAVNA ŠEĆERNO-MEDNA POGAČA

Ovu pogaču sačinjavaju šećer, med i voda. Zagrijjan med pomiješati sa mlakom vodom i tom mješavinom zamijesiti šećer. Za 100 kg šećera potrebno je:

– meda 20% ………. 20 kg

– vode 2% ………….. 2 lit.

ŠEĆERNO-MEDNA POGAČA SA POLENOM

Ova pogača je obogaćena bjelančevinama iz polena, pa je možemo koristiti u vrijeme početka razvoja legla, ako smatramo da su u košnicama nedovoljne zalihe polena, a u prirodi ga još nema. Za 100 kg šećera potrebno je:

– meda 15% ………. 15 kg

– polena 5% ………. 5 kg

– vode 2% ………….. 2 lit.

Polen preliti sa 2 kg mlake vode, malo sačekati da se dobro natopi, pa ga onda mikserom dobro izmiješati. Med malo zagrijati (do 40 °C) pa sa njim dobro pomiješati kašastu masu polena i vode. Sa ovako dobijenom masom zamijsiti samljeveni šećer.

ODSTOJNI PRSTENOVI ZA DODAVANJE POGAČA

Odstojni prsten za dodavanje pogača izrađuje se od istog drveta kao i košnica. Sastoji se od 4 letvice dimenzija (za DB košnicu) 520 x 32 x 13 mm. Na krajevima svih letvica, sa iste strane, izrezani su žljebovi dimenzija 32 x 6,5 mm. Sklapanje prstenova se vrši tako što se dodirne površine žljebova prethodno premažu ljepkom za drvo, pa se sve 4 letvice spoje užljebljenim krajevima. Treba se truditi da unutrašnji uglovi prstena budu po 90°. Uglove prstena zakivamo sitnim ekserima. (Izvor: Pčelarski žurnal)

(arhiv BHP)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY