Veroljub Umeljić: SA KOLIKO DRUŠTAVA, KADA I KAKO ZAPOČETI PČELARENJE?

Veroljub Umeljić: SA KOLIKO DRUŠTAVA, KADA I KAKO ZAPOČETI PČELARENJE?

SHARE

Rojeve treba nabaviti od iskusnog pčelara, sa pčelinjaka koji je od početničkog udaljen najmanje 15 km, kako bi se u njima sačuvale sve pčele izletnice.Prve sezone pčelarenja treba se uzdržati od požude za cijeđenjem meda. Prve godine treba da se trudimo da što bolje upoznamo život pčelinjeg društva i tehniku pčelarenja i da pčele što više zavolimo.

Osobe koje žele da počnu da se bave pčelarenjem ne treba odmah da nabavljaju veliki broj pčelinjih društava. Za početak pčelarenja sasvim je dovoljno 3-5 košnica.
Ne valja počinjati ni samo sa jednom košnicom, jer su greške pri radu moguće, pa i stradanje po nekog pčelinjeg društva, pogotovu u toku zime. Ako se početniku desi da mu jedino društvo ne izimi, njemu je onda stradalo 100% pčelinjaka, pri čemu najčešće nastaje veliko razočarenje, i teško odlučivanje za novi početak pčelarenja. Ili, ako imamo samo jedno pčelinje društvo, pa ono iz nekih razloga oslabi, nemamo ga čime pomoći, na primer ramom sa zrelim leglom i pčelama, što nije slučaj kada počinjemo pčelarenje sa nekoliko košnica.

Kada smo čvrsto riješili da počnemo da se bavimo pčelarenjem, treba u toku zime ili ranije s proljeća, da nabavimo kvalitetne košnice, najbolje nove, sl. 1. Košnice treba da su odgovarajuće ofarbane i krovovi opšiveni limom. Poželjno je da na plodištima budu ugrađene ručice za lakše nošenje košnica. Bez obzira za koji tip košnica smo se odlučili, sve one treba da budu potpuno iste konstrukcije i prilagođene za seobu.

Pored košnica treba nabaviti i ostali neophodan pribor. Da bismo i pomoćniku pri pregledanju društava obezbedili zaštitu, treba nabaviti dva pčelarska šešira i dva para zaštitnih rukavica. Umjesto šešira bolje je obezbijediti pčelarsku bluzu sa šeširom, koji sa nje može da se skida.

Dimilica, pčelarski nož i četka su takođe neophodni pri pčelarenju. Treba obezbijediti i materijal za sagorijevanje u dimilici.

Pored navedene opreme i pribora, za početak će nam trebati i jedan kalem žice za ožičavanje ramova, dvadesetak satnih osnova odgovarajućih dimenzija i žvrk, običan ili električni, za utapanje žica u satne osnove, kao i šilo ili bušilica za bušenje rupa u bočnim letvicama ramova, za provlačenje žica. Prve sezone pčelarenja treba se uzdržati od požude za cijeđenjem meda. Prve godine treba da se trudimo da što bolje upoznamo život pčelinjeg društva i tehniku pčelarenja i da pčele što više zavolimo.

Neiskusni početnici teško će se snaći sa jakim pčelinjim društvima, ako ih nabave pre bagremove paše, s namerom da odmah ocede med. Pa još ako ta paša omane, eto opet velikih razočaranja. A jaka društva u to vreme su mnogo skuplja od nešto kasnijih rojeva.

Pčelarenje može da se započne nabavkom prirodnih ili jeftinijih paketnih rojeva i njihovim smeštanjem u košnice sa ramovima u kojima su ugrađene satne osnove. Ali, neiskusnim početnicima, najbolje je da pčelarenje započnu dobrim rojevima na ramovima, odmah posle bagremove paše, odnosno krajem maja – početkom juna meseca. Rojevi treba da budu na 5 ramova, od čega su 3 rama puna legla u svim stadijumima, a na po jednom krajnjem ramu treba da ima hrane – polena i meda.

Površine sa leglom treba da budu gusto pokrivene pčelama raznih doba starosti, odnosno da ima najmanje 1 kg (10.000) pčela i da bude prisutna mlada (iz te godine) kvalitetna oplođena i obeležena matica, koja je već pronela. Na svim ramovima treba da ima ukupno oko 3 kg hrane.

Rojeve treba nabaviti od iskusnog pčelara, sa pčelinjaka koji je od početničkog udaljen najmanje 15 km, kako bi se u njima sačuvale sve pčele izletnice.

Dogovorenog dana u popodnevnim satima, treba odvesti prazne košnice, bez polunastavaka, na pčelinjak isporučioca rojeva. Odmah treba premjestiti rojeve iz njegovih u naše košnice. Njegovu košnicu skidamo sa postolja i stavljamo je iza, na prevrnuti krov, a našu otvorenu košnicu stavljamo na postolje.

Zatim isporučilac rojeva vadi redom ramove sa pčelama iz njegove košnice i stavlja ih na istu poziciju u našu košnicu. Poželjno je da se pri tome matica pronađe na ramu i pokaže kupcu, sl. 2. Kada su svi ramovi premešteni u našu košnicu treba u nju zbrisati i pčele sa poklopne daske, podnjače i zidova plodišta u kome je roj bio. Ramove treba staviti do južnog zida košnice i učvrstiti ih da se ne pomjeraju pri transportu. Dovoljno je po jedan mali ekser zakucati pored ušica satonoša krajnjih ramova i na sredini ivice jedne bočne letvice.

Čim predveče prestane dolijetanje pčela, leta košnica sa rojevima zatvaramo. Podrazumijeva se da košnice imaju obezbijeđenu ventilaciju, odnosno dotok svježeg vazduha do pčela. U ovom slučaju nije neophodno koristiti zbijeg, jer pčele imaju na raspolaganju prazan prostor pored ramova.

Košnice sa rojevima treba odmah utovariti u prevozno sredstvo i odvesti ih na naš pčelinjak. Tu ih postavljamo na pripremljena postolja i poslije petnaestak minuta, dok se pčele smire od seobe, otvaramo leta.

I tako oformismo pčelinjak i postadosmo pčelari.Pa, neka je sa srećom!

Njega i razvoj rojeva

Rojevi će se najbolje razvijati na dobroj nektarsko-polenskoj paši. U nedostatku dobre paše treba ih stimulativno prihranjivati, najbolje svako veče sa po 300 grama šećernog sirupa, sve dok se paša ne pojavi.

Odmah po preuzimanju, rojevima treba dodati po jedan ram sa satnom osnovom, stavljajući ga između ramova sa leglom. Čim taj ram pčele izgrade i matica ga zaliježe, dodajemo slijedeći, takođe između ramova sa leglom, ali ne pored prethodno dodatog. U međuvremenu roj jača, povećavaju se površine legla, sl. 3, i broj pčela. Kada i drugi dodati ram pčele izgrade i matica ga zaliježe, dodajemo slijedeći, u sredinu legla.

Kada je godina povoljna rojevi mogu do avgusta da izgrade najmanje po 5 novih ramova i da se leglo razvije na po 6-7 ramova, što u to doba predstavlja jača razvijena društva, u kojima će sada imati ukupno po 10 ramova.

Tokom avgusta mjeseca treba obratiti pažnju na obezbjeđenje rezervi hrane, potrebne za uspješno prezimljavanje i rani proljećni razvoj društava. Ako u tom mjesecu nema značajnijeg unosa nektara iz prirode, društvima treba prihranjivanjem pomoći da obezbijede odgovarajuću zimnicu.

U septembru-oktobru treba društva tretirati protiv varoe, poslije čega su ona spremna za uspješno prezimljavanje.

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY