Život u košnici tokom zimskog perioda: U RASPONU IZMEĐU 18 º C...

Život u košnici tokom zimskog perioda: U RASPONU IZMEĐU 18 º C i -10 ° C LEGLO SE SMANJUJE PET PUTA!

SHARE

U ovom, vrlo zanimljivom istraživanju kanadskih naučnika, došlo se do mnogih saznanja, pogotovo kada je riječ o temperaturi unutar košnice, kondenzaciji i potrošnji hrane. Metabolička aktivnost u košnici najniža je na temperaturi između 5 i 10 stepeni celzijusa. Pčele ne spavaju zimski san, nego provode zimu u stanju potpunog mirovanja. Zimi se hrane samo medom i to u jako malim količinama. Dolaskom toplih dana raspušta se klupko, a matica nosi više jaja. Na kraju zime troši se više meda, ali i peluda, koji su potrebni za hranjenje legla. Zbog toga je bitno da u košnici ima dovoljno zaliha hrane. U ranom proljeću stare pčele ugibaju daleko od košnice te ih zamjenjuju nove. Vrhunac razvoja zajednice je kraj proljeća.

Kada nastupe hladniji dani i prestane paša, pčele se počinju spremati za zimovanje. Unose mnogo propolisa da zalijepe sve pukotine u košnici. Pred zimu postupno nestane legla, a nema ni trutova koje pčele istjeraju. Pčele ne podnose niske temperature, pri 9°C brzo se ukoče i umiru. One bolje zimuju ako je zajednica brojnija i ako je temperatura oko klupka stalna.

Pčele ne spavaju zimski san, nego provode zimu u stanju potpunog mirovanja. Zimi se hrane samo medom i to u jako malim količinama. Dolaskom toplih dana raspušta se klupko, a matica nosi više jaja. Na kraju zime troši se više meda, ali i peluda, koji su potrebni za hranjenje legla. Zbog toga je bitno da u košnici ima dovoljno zaliha hrane. U ranom proljeću stare pčele ugibaju daleko od košnice te ih zamjenjuju nove. Vrhunac razvoja zajednice je kraj proljeća.

Malena peć

U prirodi, pčele imaju dvije opće metode za održavanje temperature društva u toku zime. Prva metoda je zatvaranje šupljina dok je druga pravljenje legla koje ima dva dijela. To su vanjski omotač u kojem su pčele zbijene jedna uz drugu i labavo unutarnje jezgro u kojem se pčele slobodno kreću. Prvi omotač je toliko gust i otporan da ga možemo porediti sa ptičijim perjem ili krznom nekog sisavca.

Pčele u klubetu polako se kreću od praznih ćelija, gdje nema više meda ka onim punim. Ovo kretanje uvijek ide prema gore ili bočno, nikad prema dole. Prije nego krenemo dalje, ovdje su četiri kritične temperature koje bi trebali znati: temperatura legla 32 – 36°C; najmanja temperatura prsnog koša pčele koja je potrebna za let = 27 ° C; minimalna temperatura potrebna da pumpa pčelinje mišiće potrebne za letenje i zagrijavanje = 18 º C i temperatura ispod koje pčele idu u “laganu komu” = 6 ° C.

Pčele počinju grupiranje kada temperatura padne ispod 18 º C. Skupljaju se do temperature -10 ° C i na ovoj temperaturi je najjače. U rasponu između 18 º C i -10 ° C, leglo se smanjuje pet puta. Ako je temperatura pala ispod -10 ° C, temperatura u košnici se održava povećanjem topline jezgre koje pčele stvaraju “pumpanjem” mišića za letenje. Za ovaj proces pčele koriste med koji imaju u košnici. Davne 1888. godine, WF Cheshire je napisao: “Svaka pčela … je malena peć koja nosi proces u svom tkivu i tekućinama koje su hemijski ekvivalent oksidirajućem medu …”.

Riječi mudrosti

Metabolička aktivnost u košnici najniža je na temperaturi između 5 i 10 °C. Zbog toga, pčelari koji zazimljavju pčele u zatvorenom prostoru drže temperaturu na 5 stepeni jer pčele tada troše najmanje zalihe hrane.

Procjenjuje se da pčele proizvedu 0,68 kilograma vode po kilogramu meda koje konzumiraju. Ova voda je važna za pčele i one ga koriste za razrjeđivanje meda, za ishranu legla i ispiranje metaboličkog otpada iz tijela. Ipak, određena količina vode izlazi kao para, što je samo po sebi važno jer se leglo najbolje razvija na 40% relativne vlažnosti. Međutim, problem nastaje kada temperatura vani pada. Hladan zrak ne zadržava toliko vode kao topli zrak zbog čega se u košnici stvara vlažan zrak koji se kondenzira na leglu.

Pčele se mogu nositi s određenom vlagom izvan legla, ali ako se vlaga nakuplja i počinje kapati po leglu, za pčele je ovo iscrpljujuće i smanjuje im temperaturu tijela.
Ovo pitanje je značajno kada uzmemo u obzir ulogu gornjeg ulaza u košnicu.
Pčele smanjuju potrošnju energije kroz zimu tako što “okreću termostat prema dole”. Ovo postižu tako što isključjuju proizvodnju legla u kasnu jesen i početkom zime.

U stanju inkubacije (32 – 36 ° C), pčele u jezgru smanjuju svoju toplinu proizvodnje, a time smanjuju i svoju potrošnju meda. Ciklus ponovo počinje nakon zimskog solsticija. Metaboličke aktivnosti povećavaju se prilikom pravljenja novog legla i krajem zime pčele mnogo više konzumiraju med. Jedna studija pokazala je da pčele u martu potroše duplo više meda (84 kilograma sedmično) u odnosu na decembar (0,42 kilograma sedmično).

Uloga polena

Iako se populacija pčela značajno smanjuje od avgusta do marta, društvo povećava broj proizvodnjom zimskih pčela. Zimske pčele žive mnogo duže (100+ dana) od ljetnih pčela (oko 30 dana).

Tzv. okidač za proizvodnju ovih zimskih pčela je još uvijek nepoznat. Njega, nakon svega, je težak posao. Pčele rođene u leglu, bez ikakvog su posla i bez problema žive duže. Iako još uvijek traju debate oko ove teme, zimske pčele se razlikuju kad izađu iz zime. One su mnogo veće, imaju više proteina i masti, triglicerida, glikogena i glukoze od onih koje ne prežive zimu.

Jedno od mnogobrojnih pitanja koja se postavljaju oko ove teme je i to kako društvo počinje uzgoj legla usred zime kada nema svježe prikupljenog polena?

Jedna je stvar sigurna, a to je da pčele mogu pohraniti znatnu količinu polena u saće prije zime. Smatra se kako pčele koriste ovaj polen kako bi proširili leglo jer u proljeće imamo više pčela u društvu. Pčele čine sve kako bi othranili leglo. To je nepobitna činjenica.
Naravno, uvijek moramo uzeti u obzir i druge faktore kao što su genetska rasa pčele kojom pčelarite. Njemačka crna pčela sa sjevera Evrope (A. mellifera mellifera) ima najbolje osobine kada je riječ o uzimljavanju od bilo koje druge pčele. Međutim, ove pčele je teško pripitomiti. U utrci između ostalih rasa pčela vode Kranjska (A. m. carnica) i srednjoevropska Kavkska pčela (A. m. caucasica) kao i italijanska pčela (A. mellifera ligustica).

VAŽNO JE ZNATI
Dvadeset kilograma meda koliko društvo iskoristi u prosjeku je jeftinije osiguranje u usporedbi sa rizikom gubitka cijelog društva jer im je kilogram premalo (C.L. Farrar).

Pčele se ne smrzavaju preko zime. One umiru od gladi.

Vaše pčele bi trebale imati do šest ramova punih meda prilikom ulaska u zimu. U posljednjem dijelu zime, kako je pisao Farrar, društvo može pojesti i do jedan ram sedmično. (bhpčelar/S. KOVAČEVIĆ

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY