Abdurahman Hodžić, pčelar iz Zenice, nakon preživljenog infarkta tvrdi: Pčele su me...

Abdurahman Hodžić, pčelar iz Zenice, nakon preživljenog infarkta tvrdi: Pčele su me vratile u život!

SHARE

Težak infarkt doživio sam krajem 2004. godine. Taj period moga života, za mene je bio gori od rata. Neprocjenjiva je bila podrška moje porodice, ali ono što me zaista preporodilo, nalazilo se u košnicama…

Zenica je jedan od onih gradova u Bosni i Hercegovini poznatih po mnogim historijski vrijednim značajkama. Sjetimo se samo skupa na Bilinom polju kod Zenice, koji je 1203. godine organizirao bosanski ban Kulin, ali i brojnih utakmica naše reprezentacije i zeničkog NK “Čelik” odigranih nekoliko stoljeća nakon Kulinova skupa na stadionu koji i sam nosi naziv “Bilino polje”.

Sjetimo se i industrijskih kapaciteta ovoga grada koji su desetljećima hranili Zeničane. Hrane i danas, no nakon ratnih dešavanja mnogo manje.

Zenica je, nažalost, poznata i po alarmantnoj količini zagađujućih čestica u zraku, vodi – prirodi općenito. Ali, interesantno je da ta činjenica nije spriječila pčelarske entuzijaste ovog kraja da pčelare. Samo u UP “API-ZE” iz Zenice, ima njih stotinjak. Ovaj put, za naš magazin o svome pčelarskom iskustvu govori jedan od dugogodišnjih članova ovog udruženja. Njegovo ime je Abdurahman Hodžić.

Abdurahman Hodžić, rođeni je Zeničanin. Tu je, kako kaže, odrastao, završio školu, radio, zasnovao porodicu. Po zanimanju je elektromehaničar, a radni vijek je proveo u zeničkoj “Željezari”. Svoje prve “pčelarske korake” napravio je prije deset godina.

– Historija moje porodice ne bilježi bavljenje pčelarstvom. Kad sam 2001. godine kupio svoja prva društva, radovalo me to što, možda, počinjem nešto po čemu će Hodžići postati poznati – priča Abdurahman te odmah nastavlja:

– S obzirom da i nisam imao nekog iskustva i znanja, odmah sam se učlanio u ovdašnje Udruženje pčelara “API-ZE”. To je bio mudar i koristan potez.

Tada je Abdurahman imao pčelinjak od četiri društva i nekoliko knjiga o pčelarstvu. Ispohađao je i kurs pčelarenja. No, kako je praksa majka znanja, on je odmah potražio pomoć iz “prve ruke” u Udruženju. Veli da je prve tajne iz svijeta pčelarstva otkrio zahvaljujući nesebičnoj pomoći tadašnjeg, a i sadašnjeg predsjednika “API-ZE” Midhata Serdarevića.

Pripovijedajući nam svoju pčelarsku priču, Abdurahman se prisjetio kako je već nakon godinu dana pčelarenja, svoj pčelinjak proširio na deset društava.

– Bio sam jako sretan što sam u tako kratkom vremenu razrojio toliko društava. Stizao sam na vrijeme i da vodim brigu o pčelama, ali i da ispunjavam svoje radne obaveze u Željezari. No, nažalost, krajem 2004. godine, doživio sam težak infarkt koji me potpuno poremetio. Taj period moga života za mene je bio gori od rata – priča Abdurahman.

Ubrzo nakon ovog tragičnog događaja, u tuzlanskoj klinici za srce, Abdurahmanu je ugrađen stent. Veli da je bilo dosta teško nastaviti živjeti, povratiti svoj život u normalan tok i odagnati brigu. Porodica je bila tu, kao neprocjenjiva podrška, ali Abdurahman tvrdi da su ga krilate ljepotice “preporodile”.

– Pčele su me zaista izliječile! Na neki način, prisilile su me da nastavim živjeti normalnim životom. Na tome sam im beskrajno zahvalan! – podijelio je sa novinarom Aure ovaj pedesetogodišnji Zeničanin.

Iako je tada ostao i bez zaposlenja, Abdurahman nije izgubio vjeru u život. Nastavio je i da pčelari, polako proširujući svoj pčelinjak. Danas ima 34 društva – njih 22 smjestio je u okolici Teslića, a 12 u blizini Zenice, ali na sigurnoj udaljenosti od zagađenja.

/Dajana ZEČIĆ/arhiv BH pčelara/

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY