Admir Halilović, sarajevski pčelar: ZAŠTO NEKOLIKO DANA PRED BAGREM VADIM MATICU IZ...

Admir Halilović, sarajevski pčelar: ZAŠTO NEKOLIKO DANA PRED BAGREM VADIM MATICU IZ DRUŠTVA U PUNOJ SNAZI?

SHARE

Na ovaj način sigurno sam spriječio rojenje, a u košnicama svake godine imam mladu maticu – kaže Admir.

Admir Halilović ne govori mnogo. Šuti. Na svaki komentar samo klimne glavom. Osluškuje. Dok je bio na čelu najjačeg i najstarijeg sarajevskog udruženja – Društva pčelara Kantona Sarajevo, u čijim klupama je svojevremeno sjedio i Samir Omerović, karijerista bez pokrića, znao je kazati:

“Nije Sarajevo samo od Ilidže do Čaršije. Sarajevo je i Igman, i Bjelašnica, i Nišićka visoravan. Ovo su prelijepi krajolici na našem kantonu. Daju prekrasne sorte medova. To moramo iskoristiti. A, možemo to iskoristiti ako budemo složni, dobro organizovani i jedinstveni…

Ova njegova čuvena rečenica je zabilježena prije šest godina. Tada je u Sarajevskom kantonu djelovalo pet pčelarskih udruženja: u Hadžićima, Vogošći, Ilijašu, Sarajevu, na Ilidži,

“Mogu ova udruženja raditi kao samostalne jedinice, ali moraju imati zajednički cilj, interese, viziju… – upozoravao je Admir, ne sluteći da će se kasnije “izrojiti” još nekoliko udruženja u Sarajevu, te da će njihovim formiranjem doći do još većih podjela i antagonizama u glavnom gradu BiH.

Od interesa i cilja da se promoviše sarajevsko pčelarstvo i sarajevske pčelare kao perspektivne subjekte društva, koji imaju kvalitetne pčelinje proizvode, ostale su samo puste želje. Na sceni su rasjepkanost, animoziteti, anarhija…I što je još zanimljivije – desetak pčelarskih udruženja.

Kako vrijeme odmiče, mnogi uviđaju da je za ovakvo stanje najveći krivac Samir Omerović, koji bi crko da nije formirao SUPKS, u kojem je danas poveliko rasulo; mnogo veće od onoga koje je Omerović pokušao unijeti u sarajevsko pčelarstvo kao zajednicu dobrih, vrijednih i uspješnih pčelara.

Admir je, inače, jedan od uspješnijih pčelara u BiH. Od 2005. godine ima certifikat organske proizvodnje. Prvi je organski proizvođač pčelinjih proizvoda na Sarajevskom kantonu. Njegov pčelinjak broji između 150 i 200 pčelinjih zajednica.

Pčelarstvo je kod Halilovića porodična tradicija koju je započeo još njegov djed, nastavio otac, pa preuzeo Admir i njegova supruga Suada.

“Otac Mustafa, koji ima 70 godina, i nekoliko godina mlađa majka Emina, i danas pčelare sa oko 300 košnica, u okolini Tuzle. Od malih nogu sam naučio da pčelarstvo može biti lijepo i profitabilno zanimanje i ta stečena iskustva pokušat ću prenijeti i na Društvo – kaže Admir.

Admir nam je otkrio i nekoliko detalja iz svoje bogate pčelarske prakse. On je jedan dio pčelinjaka zazimio u okolini Bijeljine, mjesto Donja Trnova, a drugi dio u toploj Hercegovini.

“Hercegovinu želim iskoristiti na način da dobijem deset do petnaest dana brži proljetni razvoj. Na taj način mogu u potpunosti pčele spremiti za bagrem u Semberiji. Poslije bagrema, pčele prevozim na Nišićku visoravan gdje očekujem livadu i šumu. Poslije toga idem za vrijeskom – kaže Admir.

Otkriva nam da nekoliko dana pred bagrem, kada su mu društva u punoj snazi, vadi maticu sa jednim do dva rama legla i popratnim pčelama, a na mjesto matice postavlja matičnjak koji je pred izlijeganje.

Od „stare“ matice Admir formira roj, kojeg će ojačati do šestog mjeseca, odnosno do nišićke šume i livade, i kojeg će ponovo vratiti na proizvodno društvo, ili će ga prodati.

“Na ovaj način sigurno sam spriječio rojenje, a u košnicama svake godine imam mladu maticu – kaže Admir.

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY