Asmir ef. Fatkić, bihaćki imam, hatib, mualim i proizvođač meda: Kad mi...

Asmir ef. Fatkić, bihaćki imam, hatib, mualim i proizvođač meda: Kad mi je najteže na ovodunjalučkim iskušenjima, odem na pčelinjak da odmorim dušu!

SHARE

Ja sam odrastao u radničkoj porodici i naučio da radim sve što je pošteno ako treba i 24 sata dnevno, da nisam muhtač nikome osim Bogu, da mi podari zdravlje i da ovo što je ostalo života provedem sa svojom porodicom i pčelama. Ima oko 100 pčelinjih društava, nadstrešnicu – stacionar dug 70 metara, ograđen pčelinjak koji se nalazi na čuvenom Grmuško-srbljanskom platou. Dobitnik Nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, ali i otkaz iz službe, jer je ukazao na  kriminal u IZ Bihać.

Kada mi htjeli biti skroz iskreni, a nekim bi to ličilo na zlobno podsjećanje, kazali bi   da je „naš junak“ Asmir ef. Fatkić više u skladu sa prirodom nego sa ljudima. No, tu bismo morali dodati najvažniji grumen istine – imam Fatkić je dobar sa ljudima iz svog džemata Klokot u Bihaću i Bišćanima uopće, velikom većinom kolega, ali ne živi u skladu sa rukvodostvom Islamske zajednice u ovom gradu.

Zbog toga što je „dirnuo gdje se kod nas u Bosni ne smije dirati“ i ukazao na razne nepravilnosti sa parama doživio je četiri napada, pokušaj likvidacije, a njegova petočlana porodica živi u izvanrednom stanju i strepnji nakon što je dobio otkaz iz službe. Da nije pošten čovjek i dobar imam u svom Klokotu, ne bi se dogodilo ono što jeste – da ga Klokoćani ne daju, uprkos svemu.

Hobi i život

Asmir ef. Fatkić je dobio Nagradu Duško Kondor za iskazanu građansku hrabrost protiv onih koji „kojima su usta puna merhameta, ali i na haramu stečenog kruha“. Ova nagrada je skoro prešućena u njegovom Bihaću.

E, takav insan, imam hatib i mualim već 15 godina pčelari, prvo kao usputni hobi, sa par košnica.

– Kada sam osjetio da se kod njih dobro osjećam i odmaram, sve sam češće odlazio njima i polako, godinama, širio pčelinjak. Sa proširenjem pčelinjaka došla je i korist. Odlučio sam se ozbiljno baviti pčelarstvom jer mi je ono odmaralo dušu i tijelo, a nije u suprotnosti sa mojom vjerom i poslom kojeg obavljam imam, hatib i muallim u džematu Klokot kod Bihaća. U Kur’nu ima jedna sura XVI sura An – Nahl, što znači pčela – priča Asmir ef. Fatkić.

U početku su ga kolege maltene ismijavali, kao „ti hodža, a trčiš  za pčelama“, a danas kada izvrca med, kažu mu „lako je tebi, ti možeš“. Mogu i oni, može ko hoće, kaže on.

– Ja sam odrastao u radničkoj porodici i naučio da radim sve što je pošteno ako treba i 24 sata dnevno, da nisam muhtač nikome osim Bogu, da mi podari zdravlje i da ovo što je ostalo života provedem sa svojom porodicom i pčelama. Pčele su postale moj život – nastavlja priču klokotski efendija.

Kad god je skupio malo para on je „kradom“ ulagao u pčelinja društva i kupovao pčelarsku opremu. Danas ima oko 100 društava, nadstrešnicu – stacionar dug 70 metara, ograđen pčelinjak koji se nalazi na čuvenom Grmuško – srbljanskom platou, okruženim sa pet brda i raznim šumama, posebno lipom. Ispred pčela nema kukuruza, krastavaca i pesticida, nego je samo livada, lipa i šuma sve do do Bosanske Krupe. Ljepota jedna!

– Na pčelinjaku uglavnom sve održavam sa svojom porodicom, a pomoć u radnoj snazi jedino uzmem kada vrcam med kako bih to brzo obavio i ne bih uznemiravao pčele – kaže Asmir ef. Fatkić.

Lijek za dušu

Ističe kako se pčelama ide kada njima treba, a ne kada ti imaš vremena, jer tada obično bude kasno. Bitno je redovno pčele liječiti, voditi računa da imaju mladu maticu, hranu, vodu, mlado saće, mir i higijenu na pčelinjaku, „uči“ nas  efendija iz Klokota. Da od posla koji vrijedno radi sa pčelama ima berićeta – ima.

– Ne mogu proizvesti meda koliko mogu prodati! Meda imam dva mjeseca od vrcanja i sve ode. Imam kupce za med svoje prijatelje i poznanike iz džemata  Klokota, Bihaća, Sarajeva, Tuzle, Makedonije, Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švedske a ove godine med je otišao na Tajland mom prijatelju Denisu Musiću gdje radi i boravi u međunarodnoj mirovnoj misiji. Zvao je i pita „ima li efendija još  meda“- govori Asmir ef. Fatkić.

Kaže da mnogo ljudi preko zime traže med, ali ga on nema i onda poruče za iduću godinu jer su čuli od drugih za kvalitet meda. Prošle godine na međunarodnom takmičenju za kvalitetu meda u Sloveniji Fatkić je osvojio srebrenu nagradu za livadski med. Nije to slučajnost. Kriza koja drma cijeli dunjaluk, pa i Bosnu i Krajinu, lakše se prebrodi – uz pčele.

– Od meda kupim deset metara drva za zimu, opremim troje djece u školu, napravim tehnički pregled na vozilu. Ostane džeparca da mogu još uložiti u pčelinjak – objašnjava naš sagovornik, pčelar koji potvrđuje još jednom da mu je pčela promijenila život nabolje.

– Med je lijek za tijelo, ali pčela i pčelarstvo su lijek za moju dušu. Kada mi je najteže u ovodunjalučkim iskušenjima, odem na pčelinjak da odmorim. Nešto uradim, a često ispred njih zaspim gledajući kako rade. Pun elana za život potom se vraćam kući u Klokot. Posmatrajući njihovu harmoniju u radu gdje se tačno zna ko šta radi, znam nekada kada otvorim sanduk i vidim koliko pčela ima na tako malom prostoru pomisliti „ne daj, Bože, da su ljudi, krvi bi bilo na sve strane – kaže malo u šali – malo u zbilji bihaćki imam i stručnjak za pčele.

Danas sa svim problemima sa kojima živi, jer je digao glas zbog šenlučenja tuđim parama u organima IZ Bihać, kaže kako da nije bilo Kur'ana, namaza i pčela, da bi do sada bio u kaburu. Pčele mu daju snagu i volju da živi, radi za korist svoje porodice, džemata i budućih generacija. (Midhat Dedić/arhiv BH pčelara)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY