Bogdan Novaković iz Rudog na Limu, sa pčelama druguje 36 godina: Uz...

Bogdan Novaković iz Rudog na Limu, sa pčelama druguje 36 godina: Uz pomoć meda, ishranio i odškolovao doktora, matematičara i “strujaša“

SHARE

Bogdan se uzgojem matica bavi već 15 godina. Po tome je poznat od Užica do Sarajeva. Posjeduje Reprodukcioni centar za proizvodnju selekcionisanih matica, a prati ga Institut „Vaso Butozan“ iz Banjaluke. U jednom turnusu proizvede 300-400 matica, odnosno na godišnjem nivou i do 2.000 matica. Dobio je i nadimak „Matičar“. Ima i jedna zgoda kada je  jedan građanin, neupućen u pčelarstvo, a namjeran da zakaže vjenčanje za nekog svog člana porodice, u zgradi Opštine u Rudom, tražio- matičara Bogdana.

Pčelar koji za života ne podigne spomenik pčeli, nije nikakav čovjek. U te „neljude“, ubrajam za sada  i sebe,a neće proći puno vremena, kada ću se na dostojanstven način odužiti –pčeli –kaže Bogdan Novaković, nekadašnji radnik sarajevskog „Energoinvesta“ koji ga je na postavljanju dalekovodne mreže, odveo i u Libiju i Njemačku.

Kako je izgledalo to ateriranje sa visina na prizemne košnice?

  • U Rudom, na jednom godišnjem odmoru 1983.godine, uspostavim kontakt sa starijim gospodinom, ondašnjim drugom, Milovanom Masalom, ovdašnjim električarem. Na kafu i rakiju me zove u njegov pčelnjak, na koji ja nerado idem, plašeći se „ujeda“.

“Poslije nekoliko tih kafa-druženja i rakije „medovače“, dođe na red skidanje pčelnjih rojeva, prvo kod  Milovana, a onda i kod još nekih pčelara. Znaju da imam „atest“ za rad na visini, pa to obilato koriste. To je bio moj početak-ateriranja u pčelnjake.

Počeci

Nekako u to vrijeme, jedva preživjeh i jednu saobraćajnu nesreću, u kojoj jedva ostah živ. Bi to „zbogom“dalekovodu i naklon pčelama…Kolega Masal, se „obradova“ mojoj nesreći, pa me usreći sa  jednom košnicom, brdom literature i praktične obuke u pčelinjaku. Vidim, ide mi za rukom, brzo učim, a i strah sam odagnao od pčelissnjeg ujeda… U početku je bilo malo češanja i podskakivanja u mjestu, ali i to brzo presta.

Ona jedna košnica je bila trening-uvod u ozbiljnije pčelarenje, a nastalo je prvom mojom kupovinom dvije košnice od pčelara Mehe Husomanovića. Danas imam oko 200 košnica, jedan izgrađen i drugi u gradnji zimovnik za pčele.

Kako je Bogdan postao „matičar“?

  • Proizvodnjom „matica“ bavim se već 15 godina.Po tome sam prepoznatljiv od Užica do Sarajeva. Posjedujem Reprodukcioni centar za proizvodnju selekcionisanih matica, a prati me Institut „Vaso Butozan“ iz Banjaluke. U jednom turnusu proizvedem 300-400 matica, odnosno na godišnjem nivou i do 2.000 matica. Dobio sam i nadimak „matičar“. E, sada, druga je stvar što je jedan građanin, neupućen u pčelarstvo, a namjeran da zakaže jedno vjenčanje za nekog svog člana porodice, u zgradi Opštine u Rudom, tražio- matičara Bogdana.

Ko vama Bogdane skida rojeve, nakon ukidanja „atesta za visine“?

  • Ti, drug novinar, počeo ko ono Mujo„ćuj ba ćitao Ćupriju na Drini, ja po njoj hod’o“.Ja proizvodim, pravim ROJEVE; godišnje od 100 do 150 rojeva. Izvrcam do dvije tone meda, zahvaljujući činjenici da „nomadim“. Vozim pčele na ispašu u Bileću, Bratunac i druga područja za koja znam da u određenom vremenu imaju dobru cvijetnu pašu.Pčelarstvo je moje osnovno zanimanje. Ili jesi ili nisi, a pčela je blagorodna, pa te nagradi za trud, napor, htjenje, odricanje od brojnih kulturnih, sportskih i političkih aktivnosti.

 „Pipa“ na vrcaljki

Na svom pčelinjem štandu uočava se nekoliko vrsta meda, cvijetnog praha,voska, svijeća… Tu su i rakije medovače.

  • Zahvaljujući pčeli, ja i supruga Dragica, sada medecinska sestra u penziji, odhranili smo i odškolovali troje dece, svetroje sa fakultetskom diplomom. Jedna je doktor, druga profesor matematike, a sin dipl. elektro-inžinjer.Od meda se može lijepo živjeti, mada to, nažalost, mlade ljude nekako ne privlači, a šteta je. Uče, ali, Šantićeva poruka „sunce tuđeg neba, neće vas grijati, ko što ovo grije i grki su tamo zalogaji hljeba“, ništa im ne znači dok sve ne osjete na svojoj koži.
  • U tom obećanom svijetu, čeka ih radničko odijelo i pidžama.Jedno skinu, drugo obuku i tako iz dana u dan. A dan uz pčele je božanstven. Upamet djeco! Ali, neka ide sve svojim tokom. Mladosti je dato da se nada, a starostida se svega sjeća.

Ima li podsticaja za rad u pčelarstvu?

  • Od nadležnog ministarstva iz Banjaluke, po proizvedenoj „matici“ dobijam 2, 5 maraka, a 5,5 marakapo pčelnjom društvu. Lokalna zajednica u Rudom pčelaru od 30 do 50 košnica daje sedam maraka. Odnedavno, posredstvom IFAD-a, uvećali smo brojnost članova za novih 60 pčelara, koji su dobili po pet košnica i prateću opremu.

Narodna kaže da voda neće da poteče dok se pipa ne odvrne!

  • Ja imam „pipu“na VRCALJKI koja me je koštala oko 2.000 maraka. Ubacim ramove, a ono med-teče. Nema na kojem nisam bio sajmu u Srbiji i u BiH. I na Skenderiji i na Trgu Alije Izetbegovića, a stanujem u Ulici Kralja Petra Prvog Oslobodioca na Rosuljama iznad Rudog.

I na kraju da kažemo i ovo: Bogdan Novaković se gotovo pola svoga vijeka druži sa pčelama. Dugogodišnji je predsjednik Udruženja pčelara u Rudom, a i delegat je ispred Gornjedrinske regije u Savezu pčelarske organizacije Republike Srpske. Njegovi kontakti su slijedeći: 058 711-206 ili 065 312 560. Pozivni za BiH je 00387. Ko je raspoložen da nešto više sazna o pčelama, nauči, može mi pisati na elektronsku poštu: [email protected].

Ratomir Milovic/bhpčelar

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY