Cazinski pčelar Halid Mizić: Ko jednom proba kašiku moga meda, drugi put...

Cazinski pčelar Halid Mizić: Ko jednom proba kašiku moga meda, drugi put traži – bure!

SHARE

Halid je sa pčelarstvom počeo još kao mladić, a održao se sve ove godine zahvaljujući ljubavi prema pčeli. Bez te ljubavi, kao i bez stalnog učenja tvrdi da se u pčelarstvu ne može napredovati

Blagi pogled i osmijeh koji krase već izborano lice cazinskog pčelara Halida Mizića odaju da se radi o sretnom i zadovoljnom čovjeku. Kako je istakao, to može zahvaliti svome druženju s prirodom, koje prakticira duže od četiri decenije. Možda i nije imao baš lagodan život, bez truda, sekiracije i mnogo znoja… Ali, zuj pčela, miris bilja i slasni zdravi med našem domaćinu su podarili vedar duh i vitalnost. Mnogi današnji mladići bi mu mogli pozavidjeti na tome.

Kada je, sada već davne 1969. godine nabavio svoju prvu košnicu nije mogao ni slutiti da je sa njom dobio, pored supruge Zejne i novu ljubav, pčele. Javila se strast, a i nafaka koja će ga od tada pratiti kroz cijeli život.

Danas Mizić slovi za jednog od najstarijih i najiskusnijih pčelara na području općine Cazin. Doprinio je razvoju pčelarstva u cijeloj cazinskoj općini, te napretku pčelarskog udruženja Kesten čiji je vrijedni član.

“Ponosan sam i sretan! Ne kažem da se u svemu ovome nisam i napatio, bilo je tu i loših godina. Ali kada se sve sabere i oduzme, ja imam razlog da budem jako zadovoljan. Ima li išta ljepše kada vam i porodica pomaže u vašem poslu, kada vidite da to rade s ljubavlju i da ih to čini sretnim – ne silazi osmijeh s lica ovom vrijednom pčelaru dok nam govori o neizmjernoj podršci supruge, sina i snahe, te unuka. .

Veli, počeo je kao mladić, a održao se sve ove godine zahvaljujući ljubavi prema pčeli. Bez nje, kao i bez stalnog učenja tvrdi da se u pčelarstvu ne može napredovati. Jake zime, sušna ljeta, razne bolesti, mnogi izdaci – sve to neke početnike, bez dovoljno ljubavi pokoleba, odustaju ili postaju nemarni što se sa ovim vrijednim pčelarom nije desilo.

“Bolje je nikako ne raditi, nego raditi svakako i nemarno – naglašava Halid.

Uu Halidovim košnicama, koje se nalaze po mnogim cazinskim bogatim ispašama, njegove ljubimice pored kvalitetnog i slasnog kestenovog, lipovoog i bagremovog meda proizvode polen, propolis, vosak i druge vrijedne proizvode ovih marljivih radnika. Prodaje ih kod kuće, na pijacama, izložbama pčelarstva… i to uspješno.

Iskustvo i kvalitet proizvoda u njegovom slučaju su presudni. Njegove stalne mušterije ne preskaču ni jednu pčelarsku sezonu, a da kod njega ne obezbijede sebi kvalitetne proizvode. A za onog ko jedanput kupi od njega, pčelar Mizić veli da postaje stalni mušterija, ne preskače drugi put.

Halid je tokom dugogodišnjeg rada nabavio i svu potrebnu opremu za ovaj posao. Kada je on počinjao to nije bilo lahko nabaviti, a danas, kaže, ima puno pčelarskih prodavnica pa je mladim pčelarima početnicima mnogo lakše.

“Mada, imali smo i mi svojih prednosti. Jest bilo teže doći do opreme, ali zato nismo morali brinuti o zagađenosti, pesticidima… gdje god da kreneš priroda je skoro bila netaknuta hemikalijama. Zato su ljudi i bili zdraviji nego danas – naglašava.

Smatra da je danas teško biti pčelar. Teško je biti i čovjek, pošten. Težak vakat, samo su pare u glavi, pa mnogim nesavjesnim pčelarima nije bitan kvalitet, nego samo dobra zarada. Ipak, bez obzira na sve poteškoće Halid je optimista, ne gubi nadu i siguran je da će se stanje popraviti.

“Drago mi je da pčelarstvo iz godine u godinu sve više napreduje. To je uglavnom zahvaljujući vlastitom ulaganju samih pčelara. Još da pčelari imaju kvalitetnu pomoć nadležnih organa, proširio bih svoju proizvodnju. Trenutno sve radimo vlastitim sredstvima i naše UP Kesten opstaje, samo zahvaljujući požrtvovanosti svojih članova – tvrdi pčelar Halid. (BH PČELAR/ S. Japić/ARHIVA)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY