Dragan Soldo iz sela Ričica kod Gornjeg Vakufa – Uskoplja: Dok ima...

Dragan Soldo iz sela Ričica kod Gornjeg Vakufa – Uskoplja: Dok ima Solda, bit će i pčelarstva!

SHARE

Pčelarstvo u porodici Soldo njeguje se više od stotinu godina. Dragan se sjeća kako je njegov otac Ivan pčelario sa više od dvije stotine košnica. Bio je jedan od najjačih pčelara u uskopljanskoj dolini. Brat Vlado kupio košnice od hoddže u Kiseljaku 

Na magistralnom putu M17 koji povezuje Gornji Vakuf – Uskoplje i Bugojno, smješteno je jedno od mnogih bosanskohercegovačkih sela koje nose naziv Ričica. U ovom selu na desnoj strani rijeke Vrbasa, ljudi su, u slozi i sreći, zajedno živjeli vijekovima.

Ovu tvrdnju potkrijepit ćemo i historijskim zapisima koji govore kako je Ričica u toku srednjeg vijeka bila gusto naseljena. O blagostanju tog perioda govori i 66 stećaka, nijemih svjedoka kojima ni turobno vrijeme nije moglo učiniti ništa. U selu se nalaze i ruševine kule begova Bušatlića.

Danas, dvadeset i nešto godina poslije rata, Ričica opet diše punim plućima. Na ulazu u selo dočekale su nas obnovljene kuće, novi asfalt kroz cijelo selo, dvorišta prepuna raznovrsnog cvijeća i nadasve radišni seljani koji su se uveliko pripremali za zimu. Jednog vikenda u Ričici smo pronašli i 55-godišnjeg pčelara Dragana Soldu.

Višestoljetna tradicija

Od ponedjeljka do petka, Dragana Soldu možete pronaći u sarajevskoj ulici Fehima E. Ćurčića na broju 6 gdje radi kao glavni inspektor u Sektoru prometa i komunikacija pri federalnoj Upravi za inspekcijske poslove. Već u petak navečer, Dragan je sa svojom porodicom u rodnom selu Ričica.

„Nakon napornog tjedna, lijepo je doći u svoj dom i odmoriti se – kaže Dragan na početku našeg razgovora.

Pčelarstvo u porodici Soldo njeguje se više od stotinu godina. Dragan se sjeća kako je njegov otac Ivan pčelario sa više od dvije stotine košnica. Bio je jedan od najjačih pčelara u uskopljanskoj dolini.

„Uz njega smo moja braća i ja učili o pčelarstvu. Poslije škole, obavezne lekcije bile su u pčelinjaku. Međutim, tata je umro kad sam završavao šesti razred osnovne škole. Nismo htjeli prekidati tradiciju pčelarenja, tako da smo se brat Vlado i ja još aktivnije počeli baviti ovim plemenitim i slatkim pozivom – kaže Drago.

Osim Vlade, Drago je još imao devetero braće i sestara. Radili su i živjeli kao jedno pčelinje društvo. Organizovano, mukotrpno i uvijek pošteno. Jedni drugima su pomagali oko domaćih zadaća, oko posla u kući i van nje.

Košnice od hodže

Posljednji rat značio je i kratak prekid u pčelarenju. Međutim, Dragan nije dugo čekao da ponovo oformi pčelinjak. Od hodže iz Kiseljaka uzeo je pet društava. Danas pčelari sa nešto više od 20 košnica, na nekoliko nastavaka.

„Brat Vlado, inače zaljubljenik u lov, danas ima oko dvjestotinjak košnica. U tim toplijim krajevima je i mojih desetak društava. Što se meda tiče, uvijek se može izvrcati za naše potrebe – kaže Drago, te dodaje kako ima odličnu saradnju sa Jusufom Petrovićem, jednim od najboljih uzgajivača matica u našoj zemlji.

Aktivan je član Udruženja pčelara “Smrča” u ovom gradu na Vrbasu. Kako kaže, pamti i bolje dane, kada se na ovom području više pčelarilo, kada su pčele više donosile.

„Još uvijek smo prepoznatljivi po livadskom medu. Naše područje baš i nije toliko medonosno, kao recimo Hercegovina ili Posavina. Ali, radišne pčele sebi nađu dovoljno polena i nektara – kaže Dragan.

Kada dođe vrijeme vrcanja, miris meda i polena prekrije selo, a pjesma i ples pčela je nešto što veseli seljane.

– Pčele su najupornija bića na planeti i gledati ih kako rade, za čovjeka može biti samo inspiracija – završava Drago.

Pjesme oko kuće

Osim pčelinjaka, oko porodične kuće Solda mogu se vidjeti i razne vrste peradi. Tu su morke, kokoške, paunovi i ćurke.

„Lijepo je čuti svako jutro njihovu zajedničku pjesmu – kaže Drago. Ponekad su vrlo bučne, i kad se rasprše, glasno se dozivaju, ali i isprekidanim glasovima se međusobno upozoravaju na opasnost – kaže Drago. (bhpčelar/J. H.)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY