Elizabeth Gowing, pčelarka sa Kosova: Upoznajte Kosovo kroz moj pčelinjak!

Elizabeth Gowing, pčelarka sa Kosova: Upoznajte Kosovo kroz moj pčelinjak!

SHARE

Predstavljamo pčelarku i autoricu knjige “Putovanja po krvi i medu“. Riječ je o Britanki koja je prije desetak godina odlučila da se preseli na Kosovo

Elizabeth Gowing je partnerica jednog od bivših savjetnika nekadašnjeg premijera Kosova, Agima Čekua. Mogla je birati kojim poslom želi da se bavi. Ali, ova Britanka, koja se prije desetak godina preselila na Kosovo, izabrala je da se bavi promocijom kosovskih pčelara, njihove gostoprimljivosti i načina života.Elizabeth misli da na taj način može utjecati na svijest zapadnog čovjeka, koji ovu stoljetnu zemlju bogate kulture i tradicije, pogrešno gleda – samo kroz sukobe, korupciju, krvne osvete… Njezina knjiga “Putovanja po krvi i medu: Pčelarka na Kosovu” izazvala je dobre kritike domaće i strane javnosti.

“Pčelarstvo je odličan način da se upozna jedna zemlja – kaže Elizabeth. „Moja knjiga, a koja je putopis o Kosovu izrečen kroz „objektiv“ meda, to najbolje svjedoči. U knjizi opisujem pčelare koje sam srela – Adema i njegovu ženu, ali i bivšeg premijera Kosova Agima Čekua, zatim grupu žena koje su bile žrtve trgovine bijelim robljem, bivše gerilce, koji se danas bave pčelarstvom…

U knjizi govorim i o tome na koje sam sve načine ovdje naučila da konzumiram med. Govorim o receptima za baklavu, a koji sam dobila od svoje „učiteljice“ iz Srbije. Tu su također i recepti za lokume, zatim izvrstan recept za pogaču… – kaže za BH pčelar Elizabeth. Sam naslov njezine knjige je izveden od riječi „Balkan“ – turska riječ „bal“ (med) i „kan“ (krv). – Ljudi uglavnom poznaju Kosovo kao zemlju rata i zemlju krvi. Ali, Kosovo koje sam ja „otkrila“ je i zemlja jakih okusa i prekrasnih krajolika; zemlja „meda“! – kaže Elizabeth.

Njena odluka da prikaže Kosovo kroz objektiv meda desila se brzo. Na proslavi njenog prvog rođendana na Kosovu dobila je košnicu na poklon. Tu je prvi put otkrila da postoji neka veza između ove zemlje i nje.

– O Kosovu se ima toliko toga za naučiti – o detaljnim pozdravima koje će vam uputiti čak i neznanac, te o odgovarajućem ponašanju na različitim proslavama. Moje omiljeno mjesto u Prištini je Etnološki muzej, gdje sam mnogo naučila i radila kao volonter.

Moja omiljena hrana na Kosovu? Med! Ali i sve ono što možete servirati s medom – pogače, svadbeni lokumi i baklave.

Kosovo ima bogato kulturno naslijeđe, prekrasne pejzaže i iscrpljujuće gostoljubiv narod. A to su stvari koje su me zainteresirale i ostavile utjecaj na knjigu. Neke od radova Elizabeth Gowing možete pogledati na www.elizabethgowing.comNa Kosovu postoji zakon o pčelarstvu, ali se on slabo provodi

Elizabeth kaže da na Kosovu ima dosta pčelara. No, većin njih pčelari sa tek nekoliko košnica. I najveći pčelinjaci na Kosovu, objašnjava, mnogo su manji od većine pčelinjaka u zapadnoj Evropi.

„ Kao i u mnogim drugim zemljama, i na Kosovu postoje asocijacije gdje je moguće mnogo toga naučiti od “praktikalijama” pčelarenja, ali i razmjenjivati mišljenja i iskustva sa drugim pčelarima. Također, postoji i Zakon o pčelarstvu, i to je sjajno. No, baš kao što je to slučaj i u drugim zemljama regiona, na Kosovu je ogroman jaz između postojanja i implementiranja zakona.

Voljela bih posjetiti bosanska sela

Sa Elizabeth smo razgovarali i o BiH. Rekla nam je kako je BiH posjetila prije nego što je postala pčelarka, i da našu zemlju tada nije gledala kako bi to učinila sada.

„Bila sam u Bosni, ali samo jednom, i to u Sarajevu i Mostaru. To je bilo prije nego što sam postala pčelarka, tako da nisam uspostavila kontakt ni sa jednom pčelarom iz Bosne. Bosna je divna zemlja, i naročito mi se svidjela živa atmosfera Sarajeva. Voljela bih doći opet, ali ovaj put i posjetiti više seoskih predjela, kao i ljudi koji vole pčele – rekla je Elizabeth. (bhpčelar/D.Z.)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY