Emir Čolić: Pčelarstvu u RS se poklanja veća pažnja, nego u Federaciji...

Emir Čolić: Pčelarstvu u RS se poklanja veća pažnja, nego u Federaciji BiH!

SHARE

Ali je i kod jednih i kod drugih prisutna neuređenost u proizvodnji i posebno kontroli kvaliteta onog što izlazi na tržište gdje ima svega i svašta na štetu poštenih pčelara. Nisu još do kraja riješeni ni odnosi sa voćarima, povrtlarima i ratarima oko korišćenja raznih hemikalija ne vodeći računa o pčelama i pčelarima, kaže Čolić koji pčelari u Kovanju, rogatičkom prigradskom naselju

Emir Čolić

Drevno pravilo da ako nekoga želiš uvući među pčelare, pokloni mu roj ili dva i nagovori ga da kupi bar još jedan. Na tu „foru“ i ja sam se upecao, počeo je svoju pčelarsku, a ispostavilo se i životnu priču pedesetogodišnji Emir Čolić iz sela Kovanj kod Rogatice, jedan od tri profesionalna pčelara u opštini Rogatica.

„Stari dobri čovjek i veliki pčelar Sakib Hamaluka sa Vratnika u Sarajevu, koji je pčelario čak i na Hvaru u Jadranskom moru, meni kao izbjeglici, u ljeto 2000-te poklonio je dva pčelinja društva.

Prateći šta on radi i oslanjajući se na tradiciju daidže/ujaka Šljivnjaka iz podrogatičkog sela Šljivno, koji su svojevremeno imali i do 80 pčelinjih društava, latio se posla. Kaže, bio je to za njega veliki izazov.

„Pošo sam u Sarajevu već imao malu trgovačku radnju, jedva sam čekao da prođe radni dan i da dođem kući i obiđem moj mini pčelinjak. Iz dana u dan sve više sam zapostavljao trgovinu i ulazio u vode pčelarstva u kojim sa zadovoljstvom plivam evo već 17 godina godina. Pčelarstvo ne samo da je postalo moja opsesija, nego i životni poziv i egzistencija mene i moje porodice, dodaje Čolić, koji je na životnu stazu izašao kao mašinski tehničar iz Srednjoškolskog centra u Rogatici.

U predratnom periodu Emir je nešto više od godinu dana radio u „Bosnaputevima“ u Sokocu, malo se bavio autoprevozništvom, da bi 1990. zahvaljujući sestri, završio u Njemačkoj i deset godina radio uglavnom u građevini. U Sarajevo se vratio 1999-te, a 2000. godine je dobio prve pčele. Pošto im je u velikom gradu postalo tijesno, izmjestio sam ih u selo Vragolove kod Rogatice u koje se već bio vratio Selim Karović, daidža/ujak njegovog oca.

„Ja u Sarajevu, pčele u Vragolovima – nije išlo. Trpjele su i one i ja, ali i moja trgovina koju sam, radi odlaska u Vragolove, često zatvarao i kad nije trebalo. Polako sam je napuštao i sve više posvećivao pčelama. Uz primjenu nauke o razrojavanju već prve godine u Vragolovima došao sam do 27 društava, a u trećoj godini u mom pčelinjaku bilo je preko 70.

Za mene prelomna bila je 2003. Izašao sam na prvi sajam pčelarstva BEE fest u Sarajevu. Izložio sam šest tegli meda iz mog pčelinjaka. I tako skroman asortiman nije ostao nezapažen i ja sam progutao „mamac“ da se isplati držati pčele.

I tako je počelo. Emir je sve više pažnje posvećivao pčelama. Uz aktivnu edukaciju kroz raspoloživu stručnu literaturu, pa i reviju BH pčelar, znanje je sticao posjetama sajmovima u Zenici, Tuzli, Beogradu, Goraždu, Sarajevu, Rogatici i nekim drugim gradovima, slušanjem predavanja stručnjaka, posebno profesora Milana Malića iz Šapca, ali i „krao“ od iskusnijih pčelara kao što je Sreto Panić iz Olova.

Na početku 2007. pčelinji stacionar Emir je iz Vragolova preselio u njegov Kovanj i uključio se u Udruženje pčelara „Sat“ u Rogatici. Te godine registrovao se kao pčelar u Republici Srpskoj i počeo se profesionalno baviti pčelarstvom.

„Promjenom mog statusa, naglašava on, mislim da su dobile i moje pčele. Uz više pažnje uzgoju i zaštiti, prešao sam na pašarenje van moga Kovanja i Vragolova odakle sam pošao. Sa pašarenjem sam počeo u Vinči u opštini Prača-Pale, a onda u Pedišama na Romaniji, Orlici kod Bratunca, a sa grupom kolega pčelara, bježeći od magle a radi bržeg proljećnog buđenja medonosnog i drugog bilja najveći dio svojih društava na zimovanje selim u Hodbine kod Mostara. Idem zapravo za pašom: bagrem, livada, medljika, šuma. U posljednje vrijeme idem i za pitomim kestenom od čijeg cvijeta med ima karakterističan miris, ali je vrlo tražen, posebno od kupaca iz inostranstva.

Posebno rodne godine bile su 2006, 2009. i 2015. u kojim je, kako kazuje Emir, imao prosjek od 35 kilograma po košnici. Inače, njegov višegodišnji prosjek je 25 kilograma, a rekord njegovog pčelinjaka bio je 124 društva. Uz med, Emir i njegova, desna ruka, supruga Hatidža, proizvode i polen, propolis, matičnu mliječ, rojeve i u posljednje vrijeme matice za vlastite potrebe. Za mijenjanje „krvne slike“ u pčelinjaku matice kupuje i od Fuada Mulabdića iz Žepča.

Lepezu proizvoda sa kojim Čolići izlaze na sajmove i tržište upotpunili su sirupima i drugim proizvodima od meda i trava. Između ostalog tu je bronhomed za iskašljavnje, sirup u kombinaciji med – žara – bokvica – kunica za proljećno pročišćavanje organizma, sjeme žare u medu protiv anemije i neki drugi i sve bez velikih problema proda u Kovanju i posebno Sarajevu u kome ima tezgu na dobrom i atraktivnom mjestu, nedalkeko od hotela Holidej in.

Emir isključivo pčelari sa LR košnicama i uglavnom sa najviše dva nastavka. Tu su i nukleus košnice za testiranje novih matica u cilju jačanja slabijih društava.
Po njegovom mišljenju, koga zasniva na ličnom iskustvu, pčelarstvu u Republici Srpskoj poklanja se veća pažnja nego u Federaciji BiH, ali je i kod jednih i kod drugih prisutna neuređenost u proizvodnji i posebno kontroli kvaliteta onog što izlazi na tržište gdje ima svega i svašta na štetu poštenih pčelara. Nisu još do kraja riješeni ni odnosi sa voćarima, povrtlarima i ratarima oko korišćenja raznih hemikalija ne vodeći računa o pčelama i pčelarima.

Da bi zaokružio proces uzgoj i zaštita pčela sa proizvodnjom i pakovanjem meda za domaće i inostrano tržište, Emir gradi poseban objekat. Iako još nije u potpunosti završen, u njega je unesen dio opreme i već ove godine u njemu će biti obavljeno prvo vrcanje meda i obrađeni ostali proizvodi na putu od proizvodnje do krajnjeg kupca. (058 ba iskra/S.M.)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY