Franc Šivic, slovenački pčelar: ŠTA JE PČELARSKI TURIZAM?

Franc Šivic, slovenački pčelar: ŠTA JE PČELARSKI TURIZAM?

SHARE

Franc Šivic, pčelar sa ogromnim iskustvom i svjetskim renomeom, za čitaoce BH pčelara ispričao je svoju priču, i prisjetio se prvih koraka u pčelarstvu. Vlasnik je prve pčelarske muzejske zbirke, i početnik pčelarskog turizma.

Svaki pčelar ima svoju priču o tome kako je počeo. Priča Franca Šivica je zanimljivija,  jer se za pčelarenje odlučio kada je imao samo 6 godina. – Roditelji su me iz rodne Ljubljane poslali u selo Strahomer, to je predivna zelena okolina smještena u podnožju Krima. Odjednom sam se našao u novoj okolini: neokrnjena priroda puna različitih životinjskih vrsta, bistrih potoka, mirisa i neobičan dijalekt ratara. Tada sam dobio svoj prvi posao: postao sam pastir.

Pčele daju mudrost i med
Priroda i dječiji nestašluk odveli su ga u pravu smjer, istraživao je okolinu i naišao na predivan prizor pčela, koje su u toplom junskom danu vrijedno radile i sakupljale med: -Lutao sam po selu i u jednom voćnjaku otkrio naseljen pčelinjak. Pčele su masovno, uz jake šumove izlazile iz žarko ofarbanih košnica, nakon leta su se vraćale bogato obložene cvijetnim prahom, koji su nosile na svojim nožicama. Okolo se osjećao jak miris meda, stajao sam kao začaran. Tada sam se odlučio: postat ću pčelar. U narednim danima me je posjetila majka, pun uzbuđenja, ispričao o pčelama i zamilio da mi kupi jednu košnicu. Majka je odbila uz obrazloženje da sam mlad i da moram još mnogo učiti. Kada sam imao 17 godina, u voćnjak moje bake, su ljubljanski pčelari donijeli oko tristo košnica. Molili su me da pripazim košnice, kao nagradu su obećali pokloniti rojeve koje uhvatim pri bjegu. Bio sam uspješan, majka mi je kupila prazne košnice, a pčelari darovali odbjegle rojeve. Postao sam pčelar. Ubrzo sam postao član pčelarskog društva, i prikupio dio opreme. Svoju karijeru pčelara sam započeo po nepisanom pravilu, koje glasi: Dobar pčelar je onaj koji jedan roj nađe, drugog ukrade, a treći kupi. Meni se upravo to desilo. Pčele su mi nisu davale samo med, nego i mudrost, još uvijek od njih nešto naučim.

Franc Šivic je u prošlosti sarađivao s bh. intelektualcima i ljubiteljima prirode. Vrlo rado ističe, da je u Sarajevu imao dragogo prijatelja, pokojnog Nijaza Abadžića s kojim je ostvario odličnu saradnju. Zajedno su pripremali knjige o apiterapiji, i priloge za televizijske emisije. Sada, kao iskusan pčelar, posjećuje svjetske kongrese na kojima je poželjan predavač, i egzotične afričke pčelinjake. Franc Šivic sarađuje s pčelarskim društvima i stručnim revijama diljem regije, za čitaoce BH pčelara je podijelio svoje iskustvo o: pčelarskom turizmu, vlastitoj zbirci pčelarskih predmeta i malom pčelarskom muzeju.

U nastavku vam donosimo članak o pčelarskom turizmu, čiji autor je gospodin Šivic:

Šta je pčelarski turizam?

Turizam smo ljudi – to je moto koji danas često čujemo. Pčelari imamo bogatu tradiciju, i važnu ulogu za očuvanje prirodne okoline te za proizvodnju zdrave hrane. Zašto se i mi ne bi ravnopravno uključili u turističke tokove? Možda ne svi, ali među nama ima dosta onih koji imaju sve uslove, da njihovi pčelinjaci postanu turističke atrakcije. Obični ljudi o pčelama i pčelarenju ne znaju skoro ništa, ali njihov interes, da bi bolje upoznali ovu granu poljoprivrede, raste iz godine u godinu.  Često čujemo, da turisti žele čuti priče o pčelarskim dešavanjima. Pčelari smo majstori za takve priče. Poznajemo priče o tajanstvenom životu pčela, o oprašivanju biljaka, o uspjehu u liječenju nekih bolesti, o radu s pčelama. I na kraju, zašto bi mi prodavali samo pčelinje proizvode kada možemo prodavati  naše bogato znanje?

U Sloveniji smo se prije 10 godina odlučili otvoriti vrata naših domova i pozvali sve koji žele upoznati  pčelarstvo. Povezali smo se s turističkim organizacijama, agencijama, hotelima i  turističkim vodičima. Ponudili smo pismene programe, šta sve možemo ponuditi gostima. Ciljna grupa su nam bila djeca, turisti i penzioneri. Neki od naših kolega su se specijalizirali za određene ciljne grupe, sada svake godine bilježe po više hiljada posetilaca.  Trenutno imamo u Sloveniji oko 40 turističkih pčelinjaka, a svake godine se pojave neki novi.

Kako izgleda posjeta mom pčelinjaku
Živim u Ljubljani, pčelinjak se nalazi u selu Šempas kod Nove Goricie, 7 km od italijanske  granice, u tom selu je rođena moja supruga. Nakon iznenadne smrti svog oca, koji je bio seljak, naslijedila je kuću i zemljište. Na dijelu tog zemljišta smo postavili pčelinjak, a dio pretvorili u voćnjak i vrt. Kasnije smo jedan dio vrta pretvorili u botanički vrt medonosnog bilja, koji se svake godine širi i nadopunjava s novim vrstama biljaka.

Nakon zemljotresa 1979. sagradili smo novu kuću, a staru pretvorili u pčelarski objekat. U njoj su: sala za vrcanje i čuvanje meda, skladište za saće, prazne košnice i raznu pčelarsku opremu. Na katu su dvije prostorije: prva je pokrivena krovom i koristi se za prihvat gostiju, a drugi dio služi kao fotografska galerija, u kojoj se nalazi stalna izložba fotografija  pčelarskog sadržaj. Bivša staja je pretvorena u pčelarski muzej.
Bili smo prvi, koji smo se počeli baviti pčelarskim turizmom. Budući da živimo u Ljubljani, naše imanje u Šempasu udaljeno je 100 km od nas, uglavnom prihvatamo samo veće organizirane skupine, koje se obično najave nekoliko meseci ili čak godinu dana prije dolaska. Takva skupina obično se sastoji od 30 do 50 ljudi, uglavnom domaćih ili stranih pčelara.

Koje osobine treba da ima pčelar koji se želi uspješno baviti pčelarskim turizmom?

  1. Dobro mora biti upoznat sa svim područjima pčelarske struke: životom pčela, tehnikom pčelarjenja, pčelinjim pašama, apiterapijom, bolestima pčela, istorijom pčelarstva itd.
    2. Treba imati dar govora, i biti u mogućnosti svoje znanje ispravno prenijeti dalje.
    3. Prilagođavati se ciljnoj grupi: mladima govoriti drugačije, nego iskusnim domaćim i stranim pčelarima.
    4. Turisti trebaju osjetiti da su dobrodošli u domu pčelara.
    5. Koristno je znati neki strani jezik.Potrebno je brinuti za prostorije, travnjak te red i čistoću.
    Turisti često žele kupiti suvenire. Obično su to veće ili manje tegle meda, boce medenih pića u atraktivnoj embalaži, svijeće i drugi predmeti od pčelinjeg voska. Zanimive su i razne majice ili kape s pčelarskimi motivima. Veći je izbor suvenira znali veći finansijski efekat posjete. Uostalom, mi smo se posvetili  pčelarskom turizmu iz razloga, da naše pčelarenje postane profitabilnije. Po drugoj strani, puno nam  znači unutrašnje zadovoljstvo jer smo turistima omogućili nezaboravan pčelarski doživljaj.(bhpčelar)

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY