Ibrahim Husić iz Teočaka: Pčelinje zujanje odlična je terapija protiv stresa

Ibrahim Husić iz Teočaka: Pčelinje zujanje odlična je terapija protiv stresa

SHARE

Svako bi trebao sam sebi proizvoditi med. Bolje na to trošiti vrijeme nego na besposličarenje, gledanje serija, ispijanje kafa po mahali i tračanje

Za današnju ljubav koju Ibrahim Husić iz Teočaka gaji prema pčelarstvu, “krivo” je djetinjstvo koje je najradije provodio jureći livadama i pašnjacima za rojevima.

Naime, sve dokle seže njegovo sjećanje, Ibrahim najupečatljivije od svih događaja pamti upravo pčele. Ni prvi odlazak na more, ni prvi okus sladoleda, kao ni mnoga druga iskustva Ibrahim ne pamti tako živo kao svoje druženje sa pčelama.

Inače sam stolar po zanimanju, ali pčelarenjem se bavim još od rane mladosti. Naime, otac Jusuf je držao pčele, pa kad je prestao pčelariti, ja sam taman stasao za tog posla – započinje svoju priču Ibrahim, koji u Teočaku živi sa suprugom i dvoje djece.

Moja je porodica u ovom kraju prepoznatljiva je po pčelarstvu i medu koji proizvodim – kazat će Ibrahim.

Ibrahim je član pčelarskog društva “Teočak”. Pčelari sa 30 „fararovki“. Za njegov med kažu da je jedan od kvalitetnijih, jer se košnice nalaze na brdovitim brežuljcima planine Majevice.

Nema ovdje idustrijskih zagađivača, kao ni tretiranja voćnjaka hemikalijama; uslovi su više nego odlični za kvalitet pčelinjih proizvoda.

Ibrahim svake godine proizvede dovoljnu količinu meda za svoju porodicu, dok preostali višak proda. Sav zarađen novac ulaže u daljnji razvoj pčelinjaka.

Počeo sam sa pet košnica, polako se širio, i danas imam 30. Ne namjeravam stati. Kako zalazim u godine, pčelarstvo će mi sigurno iz hobija prerasti u ozbiljan posao. Ali o tom potom – kaže Ibrahim.

Budući da je Ibrahim po zanimanju stolar sa dugogodišnjim iskustvom u izradi raznih drvenih predmeta, nije mu kaže trebalo mnogo vremena da napravi i nastavke i sve ostalo što je neophodno za jedan kvalitetan pčelinjak. Dodaje,da ne bi ni to uspio bez iskustava i pomoći starijih pčelara, te čitanja razne pčelarske literature.

Svakako smatram da je od izuzetne važnosti za uspješno pčelarenje razmjenjivanje iskustava s drugim pčelarima. Ipak, najviše sam naučio od oca Jusufa – ističe Ibrahim.

Ne seli košnice

Pčelice svoje nikada ne selim. Pobornik sam stacionarnog tipa pčelinjaka. Inače, sve što radim, radim maksimalno profesionalno. Pčelama pristupam s izuzetnim poštovanjem. Priroda pčelarstva je takva da je neophodno konstantno ulagati i biti spreman odvojiti i svoje vrijeme ali i sredstva za opstojnost kvalitetnog pčelinjaka. To podrazumijeva i potrebno prehranjivanje u prelaznom periodu između paša i liječenje pčela.

Može li se živjeti  od pčelarstva?

– Meni pčelarenje predstavlja prvenstveno hobi, posao koji volim i uživam radeći ga. Sa svojih 30 košnica naravno da ne mogu živjeti, ali se ne brinem oko toga. Meni je dovoljno da porodica i ja imamo za svoje potrebe. Vjerujte, nikad niko od nas nije otišao doktoru, u sezoni gripe niko od nas i ne kihne!

Košnica ili TV sapunica?

Svako ko ima mogućnost treba imati nekoliko košnica pčela. Rad u pčelinjaku i zvuk pčela u zraku djeluje izuzetno opuštajuće i smanjuje stres. Svako bi trebao sam sebi proizvoditi med. Bolje na to trošiti vrijeme nego na besposličarenje, gledanje serija, ispijanje kafa po mahali i tračanje.

(Arhiv BHP)

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY