Ivo Banovčić, 91- godišnji pčelar iz Nove Gradiške: PČELAMA PIŠE PJESME, A...

Ivo Banovčić, 91- godišnji pčelar iz Nove Gradiške: PČELAMA PIŠE PJESME, A ZOVE IH SVOJIM STADOM

SHARE

Dok sam bio mlad, svi su sadili takozvane medne kulture, bilje i trave na kojima su pčele mogle pasti od ranog proljeća. Danas, nažalost, naša polja preuzimaju hibridi, zbog kojih pčele ostaju gladne i odumiru. Ova je godina bila posebno loša – kaže Ivo, koji se sjeća bačvi punih domaćeg, zlatnog meda
Ivo Banovčić (91) iz Davora kod Nove Gradiške i danas svako jutro uzme dvije kašičice meda. Ljekaru ne ide. Svoje pčele zove svojim stadom i kad govori da će se jednog dana od njega morati rastati, glas mu zadrhti

“Eh, da je meni sad osamdeset, kako bih ja ovo iskustvo rado prenio mladim pčelarima, a i onima koji bi to htjeli biti – kaže nam Ivo Banovčić.

On je sigurno jedan od najstarijih pčelara u Slavoniji te je raspoložen cijeli dan pričati o pčelama i pokazivati kako se brinuti za ove neizmjerno vrijedne, a opet ugrožene životinje. Vrijedni pčelar i danas ustaje svako jutro u pet sati, na prazan želudac pojede kašiku, dvije meda, popije kafu, uvijek s mlijekom, sjeda na svoj bicikl, na kojemu su već pripremljene stvari za pčelarenje, i prije šest sati je na cesti koja vodi do njegovog pčelinjaka.

Njegov zdravstveni karton je sa zastarjelim podacima, pa su ga proljetos pozvali u ambulantu da iste ažuriraju.

“Ja uvijek imam šta raditi oko pčela. Trenutano imam pedesetak košnica, a najviše sam imao 320 pčelinjih zajednica i bile su na četiri lokacije, uglavnom oko Davora. Iz razumljivih razloga. S godinama, smanjujem broj društava – nastavlja Ivo koji se pčelama počeo baviti prije čak 81 godinu.Imao je tad deset godina.

“Moj je otac pčelario s košnicama, takozvanim pletarama. U to vrijeme izlazio je pčelarski list Slavonska pčela koji je čitao. Bila je zima pred Božić, pročitao je tekst o Mati Trusiću iz Štivice, jednom od najnaprednijih pčelara u to vrijeme koji je pčelario s pokretnim saćem u DB košnicama. Otac je odlučio otići do njega te je poveo i mene – prisjeća se Ivo tog susreta kao da je bio jučer.

Usmjerio je tad Mate Trusić njegov život. Razgovarali su, priča Ivo, o košnicama i pčelama, a on je upijao svaku riječ i znatiželjno pregledavao već napravljene košnice.
“Sviđaju li ti se košnice, pitao me. Rekao sam da mi se sviđaju, samo da ne znam kad ćemo imati takve. On je rekao da ćemo imati od danas. Mojoj sreći nije bilo kraja – tumači nam Ivo koji i danas nije izgubio ni zrno ljubavi za svoje ljubimice.

Voli ih do te mjere da svojim pčelama piše pjesme. Stoga mu je, kaže Ivo, jedna od rijetkih neispunjenih želja ostala da obuči novog pčelara koji bi se nastavio baviti ovim plemenitim poslom. A brojne su se prepreke u njegovom životnom vijeku postavile pred pčelice.

“Dok sam bio mlad, svi su sadili takozvane medne kulture, bilje i trave na kojima su pčele mogle pasti od ranog proljeća. Danas, nažalost, naša polja preuzimaju hibridi, zbog kojih pčele ostaju gladne i odumiru. Ova je godina bila posebno loša – kaže Ivo, koji se sjeća bačvi punih domaćeg, zlatnog meda.

Taj prirodni lijek i njemu i mnogima koji od njega uzimaju med dao je duge i zdrave godine.

“Nikad nisam brojio koliko su me moje pčele ubole. U početku, dok se nisam s njima uhodao, znalo je biti i po 100 uboda. Nikad ih nisam krivio za to, jer to nazivam njihovim poljupcima. Nekad su blagi, ali nekad i bolni. Pčele koje su stasale za pašu imaju najjači otrov i njihov ubod zaista boli. Dolazili su mi neki i govorili kako bi se bavili pčelarstvom. Uvijek bih ih pitao jesu li ih do tada ubole pčele. Nije se za igrati s time, jer neki su toliko alergični da od toga mogu i umrijeti, a to ne bih volio nositi na duši – rekao je Ivo.
Svoje pčele zove svojim stadom i kad govori da će se jednog dana od njega morati rastati, glas mu zadrhti i u očima mu se pojave suze.

“Mislim da će obiteljsku tradiciju pčelarenja nastaviti moj sin Đuro. Kao i većina Davorčana, kad ode u mirovinu, obećao je da će se prihvatiti pčela. Neću ja daleko otići, samo preko ceste, jer se moj pčelinjak nalazi odmah preko puta mjesnoga groblja, gdje ću se jednoga dana preseliti – kaže nam Ivo kojemu se, prema planovima koje ima, tamo baš i ne žuri. (F. Lepan/24 sata.hr)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY