Kako je Stanislav Nerić iz Plješevice kod Rogatice „zaplivao“ pčelarskim vodama: Za...

Kako je Stanislav Nerić iz Plješevice kod Rogatice „zaplivao“ pčelarskim vodama: Za sve su „krivi“moj ujak Milija, proto Rajko i moja radoznalost!

SHARE

 Vijest o nalasku roja došla je i do mene i zajedno sa mojim prvim učiteljem o pčelama i pčelarstvu protom Rajkom Cvjetkovićem, koji je tada bio starješina crkve Svete Trojice u Rogatici, otišli smo na Planje. Ujak Milija Radonjić odveo nas je  do hrasta u kome su bile pčele i nakon što smo dobro „snimili“ stanje, pala je odluka da se siječe hrast, ali kako…

Iako se pčelarstvom bavi tek nešto više od pet godina, Stanislav Nerić (45) elektrotehničar na dva radna mjesta sa po pola radnog vremena – u Novoj Tvornici prečistača i Srednjoškolskom centru „27. januar“, iz Plješevice kod Rogatice, postao je uzoran pčelar koji služi za primjer i starijim, a da se ne govori o onim mlađim.

U pčelinjaku ima više od deset a manje od 30 društava u LR-ovim košnicama sa jednim, dva i po neku sa tri nastavka.

Ne bi to, možda, bilo vrijedno pomena da je među pčelare ušao na stari oprobani način: jedan roj pčela dobiješ od prijatelja, drugi kupiš, a treći ukradeš?! U čarobni svijet pčela ušao je na  potpuno netipičan način:

  • Moj ujak Milija Radonjić, koji je rođen u selu Planje na području rogatičke Mjesne zajednice Stjenice, a živi u Sokocu, uz jedan dolazak u rodno selo aprila 2014. u namjeri da u vlastitom hrastiku odsiječe jedno starije stablo za ogrijev primijetio je da iz njega izlaze i vraćaju se pčele. Odmah je zaključio da se tu „nastanio“ roj koji je, ko zna kad i od koga, „pobjegao“ i zaustavio se u šupljini ovog hrasta nedaleko od puta.

Hrast kao košnica

Stanislav Nerić: Svi pčelari su dobro došli u rogatički „Roj“

Vijest o nalasku roja došla je i do mene i zajedno sa mojim prvim učiteljem o pčelama i pčelarstvu, na čemu mu visoko zahvaljujem, protom Rajkom Cvjetkovićem, koji je tada bio starješina crkve Svete Trojice u Rogatici, otišli smo na Planje. Ujak Milija odveo nas je  do hrasta u kome su bile pčele i nakon što smo dobro „snimili“ stanje, pala je odluka da se siječe hrast, ali kako? Problem su bile i pčele koja su izlazile i dolazile sa paše. Zato smo morali sačekati noć. Zatvorili smo leto i onda slijedećeg jutra što pažljivije sjekli smo  komad po komad hrasta. Radila je motorka i oprez na najvećem mogućem nivou.

I tako dođosmo do ovećeg komada hrasta u kome smo pretpostavili da  su bile pčele. Traktorom smo ga prevezli do moje Plješevice. Našli smo mu pogodno mjesto  nedaleko od moje kuće. Tu smo ga istovarili, otvorili leto i omogućili rad pčelama.

Zahvaljujući tom roju ja postadoh pčelar. Već krajem  ljeta od ovog „divljeg“ roja  te godine u mom pčelinjaku bila su tri, ali u pravim košnicama. Onu hrastrovu rasjekli smo uz vađenje meda početkom jula 2015. i pčele preselili u modernu LR-ovu. Morao sam to učiniti, jer nisam mogao pčelama da pružim potrebnu zaštitu od američke truleži i varoe kao velikih štetnika u pčelarstvu. Tog ljeta sam kupio još dva roja i u mom mini pčelinjaku zazimio pet društava.

Ta, 2015. godina, napominje Stanislav, što se tiče medobranja bila je više nego berićetna.

  • Za vrcanje imao sam četiri košnice i sakupio skoro 100 kilograma meda. Jedna košnica dala mi je čak 32,5 kilograma i to je dosad moj pčelarski rekord. Ali je, zato, 2016. bila katastrofalno loša. Nije mnogo bolja bila ni 2017, a u prošloj godini prosjek je bio oko 10 kilograma po košnici.

Mi pčelari ovih krajeva koji se oslanjamo na livade, imamo samo jednu sezonu za sakupljanje meda. To je od polovine maja do koševine trave i ako se potrefe kišni dani propade nam sezona, jer se već sa 1. avgustom počinju pripreme pčela za narednu zimu.

 Samo da nas sunce ogrije

Ono, koliko se on razumije u pčelarenje, ova godina bi mogla biti „škakljiva“. Majske kiše i loše vrijeme već u rogatičkom kraju, kao uostalom širom BiH i Evrope, uzimaju danak. Zbog nestašice hrane dosta je uginuća, ali se o tome ne priča.

  • Maj sam pregurao jer sam imao jako i zdrava društva. Livada u rogatičkom kraju je krenula. Juni bi mogao biti medonosan, samo da nas sunce ogrije – pomalo je zabrfinut naš sagovornik i nastavlja:
  • Što se mene kao pčelara tiče, činim sve da stvorim što bolje uslove za razvoj društava, obezbjeđujem maticama prostor za polaganje jaja, stavljam satne osnove da bi zaposlio mlade pčele i da na taj način stimulišem pčelinju zajednicu na razvoj, na jednoj i spriječim pojave rojevog nagona na drugoj strani. Usput, vodim računa i o količini hrane u košnici.
  • To je moja preporuka, posebno mlađim pčelarima. Oni bi, a to sam i ja radio i dalje radim, kad god imaju priliku, morali da poslušaju iskustva i savjete starijih pčelara. Nije sramota pitati. Sramota je uraditi neku glupost u pčelinjaku, a ne poslušati iskusnijeg. Tu su i knjige, savjeti stručnjaka kroz predavanja, internet…

Zanimljivo je da iako je pčelar hobista Stanislav već proizvodi matice za vlastite potrebe, jer smatra da je matica ključ uspjeha svakog pčelinjeg društva i garant dobrog medobranja.

  • Pored meda, proizvodim pergu, propolis, matičnu mliječ i 5-6 rojeva vodeći strogo računa  da se rojno ne ugroze postojeća društva – kazao nam je na kraju Stanislav Nerić.
Iz ove „hrastove košnice“ Stabnislav je izvrcao 32,5 kg. meda

Najvažnija karika Udruženje „SAT“

Važna karika u radu pčelara u Rogatici je njihovo udruženje „Sat“. Okuplja, priča Nerić, sve profesionalne ali i pčelare amatere, odnosno one koji se pčelarenjem bave iz hobija kao što je i on.

  • Radimo uz veliku podršku Opštinske uprave na čelu sa načelnikom Miloradom Jagodićem. U organizacionom smislu tu je naša pčelica-radilica Snežana Kanostrevac-Cvijetić, kao sekretar Udruženja. I pored redovnog posla u Opštinskoj upravi i brojnoj porodici, ona uspješno koordinira rad nas pčelara i čini mi se, bez nje, naši rezultati bi bili znatno lošiji, kazuje Stanislav.

Na kraju nas je Stanislav zamolio da prenesemo njegovu poruku mlađim rogatičkim pčelarima:

Pošto još uvijek ima onih koji se bave pčelarstvom, a nisu članovi „Sata“, ja ih pozivam da se čim prije učlane. Od toga svi ćemo imati više koristi nego štete. Što smo brojniji sve smo jači.

(Sreten MITROVIĆ/bh.pčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY