Miljen Bobić, njemački pčelar porijeklom iz Bijeljine: PČELE NA NEKI NAČIN VODE...

Miljen Bobić, njemački pčelar porijeklom iz Bijeljine: PČELE NA NEKI NAČIN VODE MOJ ŽIVOT, DOVODE MI LJUDE I DOVODE ME LJUDIMA!

SHARE

Na Balkanu svako dijete zna koji je čovjekov najveći neprijatelj: propuh. Ali isto tako svako dijete zna i koje je čarobno sredstvo koje liječi sve bolesti i sprječava još mnogo više njih. To su med i pčelinji proizvodi.

Za Miljena Bobića pčela je mitsko biće. On rado priča jednu modifikovanu verziju Starog zavjeta: kada je Bog iz raja protjerao Adama i Evu, prije nego što je za njima zauvijek zatvorio vrata, jedan roj pčela je dobrovoljno izletio za čovjekom da mu se nađu u hladnom vanjskom svijetu.

Naglasak je pritom, napominje Bobić, na aspektu dobrovoljnosti: Pčele su i danas slobodna bića.

Medna pčela nepromijenjeno živi već 100 miliona godina, ona je preživjela ledena doba, nadživjela je dinosauruse, i kao marljiv oprašivač, ona je jedan od glavnih aktera stvaranja biosfere kakvu znamo.

Votan, Pan i pčele

I na drugom kraju Evrope, u Njemačkoj, med je sastavni dio gotovo svakog domaćinstva. Nijemci su najveći potrošači meda u svijetu, deset posto svjetske proizvodnje se prerađuje i troši u ovoj zemlji.

“U kolektivnoj istoriji i Njemačke i Balkana, pčela igra važnu ulogu, ona se poima kao nešto pozitivno, nešto korisno”, kaže Bobić I nastavlja:

“Stari Germani su vezani uz šumu kao što su to bili i stari Slaveni. I jedni i drugi su hrast smatrali svetim drvetom. Kod jednih je u hrastu živio bog Votan, kod drugih bog Pan. A u stvari su u šupljem hrastu živjele pčele.”

No između Balkana i Njemačke postoji, kada se o medu radi, jedna ključna razlika:

“Dok se na jugoistoku Evrope med i pčelinji proizvodi poput propolisa ili matične mliječi prije svega cijene s obzirom na njihove medicinske karakteristike, na sjeveru se med ponajprije koristi kao prehrambeni proizvod, zaslađivač za čaj ili u kolačima.

Magijski moment u životu Miljena Bobića

Za Miljena Babića to je bilo veliko iznenađenje, kada se počeo baviti pčelarstvom.

“Bio je to možda jedini kulturni šok koji sam ja doživio u Njemačkoj: Tu su mušterije stalno pričale o tome kakvog je med ukusa, a niko se nije pitao o kvalitetu, nije obraćao pažnju na taj zdravstveni aspekt. To mi se činilo jako dekadentnim.”

Došavši iz Bijeljine u Minhen sredinom 1980-ih Bobić je najprije godinama radio kao slobodni snimatelj. Prekretnica je za njega bila kada se s porodicom preselio u Bon.

“Kada sam u Bonu napravio kuću, kod jednog komšije sam vidio u vrtu košnicu s pčelama. Za mene je to bio magijski moment: Ja sam znao da moram kupiti pčele, kupio sam i vrt, i rekao supruzi da se više ničim drugim neću baviti osim pčelarstvom.”

Djelovanje na bazu fizioloških procesa

Bilo je to prije 18 godina. Od tada je prošao dug put: Od pčelara koji je prije svega proizvodio med za prodaju, do priznatog savjetnika za apiterapiju.
“Taj se naziv izvodi iz latinskog naziva za mednu pčelu, Apis mellifera, a radi se o liječenju i održavanju zdravlja pčelinjim proizvodima”, objašnjava Bobić.

To je jedan od najstarijih oblika prirodnog liječenja kojim se jača imunološki sistem i čitav organizam, a svih sedam pčelinjih proizvoda – med, propolis, matična mliječ, vosak, pčelinji otrov, cvjetni prah i zrak iz košnice (apiair) – djeluju i antibakteriološki te suzbijaju i virusne upale.

Bobić uz to praktikuje i masažu mednim preparatima te drži brojne seminare za pčelare i sve koje zanima apiterapija. On je uvjeren kako se s tih sedam pčelinjih proizvoda mogu liječiti sve psiho-fizičke bolesti.

“Svi pčelinji proizvodi djeluju u osnovi naših fizioloških procesa. Oni pozitivno utiču na ćelijski metabolizam, mitohondrijalni metabolizam, mirkocirkulaciju – dakle na same osnove života.”

Pčela određuje život

Svoj život Miljen Bobić na neki način dijeli na vrijeme prije intenzivnog druženja s pčelama, i vrijeme nakon toga.

“Ja se nikada ni u Evropi ni u Njemačkoj nisam osjećao strancem. Ali sam definitivno postao dio ovog društva onog momenta kada sam se počeo baviti pčelarstvom. To je bila neka vrsta puštanja korijena. Pčele vezuju za okolinu.”

Danas, kaže Bobić, 99 posto njegovih socijalnih kontakata i njegovog okruženja ima veze s pčelama i pčelarstvom.

“Jako je malo ljudi ostalo iz tog vremena prije.”

S bivšom domovinom gotovo da i nema više kontakata – s izuzetkom Slovenije. Tamo je aktivan u Mariboru, gdje je jedan od suosnivača Udruženja apiterapije i počasni član Mariborskog udruženja pčelara.

Uz Bosnu ga, osim sjećanja, ništa više ne vezuje. Njegov je život sada u Bonu. Tu mu je porodica, tu je izgradio kuću i tu je njegov vrt s brojnim košnicama. A tu su i brojne mušterije koje kupuju njegove proizvode te klijenti koji koriste različite oblike apiterapije. Većinom su to Nijemci.

Svijest o medicinskim aspektima i koristima pčela i pčelinjih proizvoda se i tu sve više širi, djelimično zahvaljujući i ljudima poput Miljena Bobića. Pčele, na neki način, kroz pčelare poput Bobića prizivaju ljude sebi, podsjećaju ih na znanje s kojim su u davna vremena raspolagali, a koje se tokom vremena izgubilo.

Za Miljena Bobića jedan vrlo prirodan, vrlo organski proces, kojeg je on rado dio:

“Pčele na neki način vode moj život, dovode mi ljude i dovode mene ljudima. One su potpuno promijenile moj život. I to, čini mi se, nabolje.” (dw.com)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY