Mnogo je ljubavi Armina Karalića, 34 – godišnjeg inženjera elektronike iz Doboja:...

Mnogo je ljubavi Armina Karalića, 34 – godišnjeg inženjera elektronike iz Doboja: ZALJUBLJEN U PRIRODU, PČELE, KUNIĆE…

SHARE

Kako  se rodila njegova „ljubav na prvu pčelu“? Zašto se odlučio vratiti u rodni Doboj, završiti škole, obnoviti djedovinu i očevinu… Šta sve proizvodi, u čemu uživa….

Armin Karalić, 35-godišnji inženjer elektonike i automatike iz Doboja, osim ljubavi prema porodici ima još nekoliko velikih ljubavi, a to su pčelarstvo, voćarstvo, ribolov, kunićarstvo… Cijeli svoj život okružen je pčelama, košnicama, medom, kunićima, ribolovom, psima… Kaže, da od kada zna za sebe je veliki zaljubljenik prirode i životinja.

Za sve je „kriv“ rođo Huso

Rođen je u Doboju 1984. godine, a ratne 1992. je s porodicom  izbjegao u Tešanj. Već 1999. se vratio na prijeratno porodično ognjište i krenuo – ponovo izpočetka. Vlastitim rukama je uređivao svoje današnje porodično carstvo i školovao se. Već 12 godina je uposlenik fabrike keksa „As“ iz Jelaha, u kojoj je angažovan na održavanju mašina. Kaže, u pravo vrijeme je formirao porodicu, jer je naišla suđena, sa kojom je dobio dva sina, dva buduća pčelara, bolja i uspješnija od oca.

Kod ovog istinskog zaljubljenika u prirodu pčele su početak i kraj priče. Pčelinjak sa 35 društava je smjestio 280 metara nadmorske visine u okolini Doboja. Besprijekorno brine o svojim zajednicama, analizira ih, istražuje, usavršava vlastitu tehnologiju pčelarstva. Nisu rijeke situacije da se nakon posla u Jelahu  “zaleti” do pčelinjaka, samo da vidi svoje ljepotice i provjeri da li je sve u najboljem redu.

–           Pčelarstvom sam se počeo baviti 2013. godine na nagovor rođaka i prijatelja Hase Spahića. Od njega sam i savladao prve tajne pčelarstva, jer je bio moj mentor – kaže na početku razgovora Armin.

Priznaje da su ga fascinirale „na prvu“. Od tada ne ispušta literaturu iz ruku, ne propušta ni jedno stručno predavanje, a pri tome stalno istražuje…

–           U suštini pokušavam da spojim neke moderne tehnologije pčelarenja sa starom dobrom pčelarskom praksom – kaže.

Prirodna selekcija

Arminova supruga

Matice mjenja svake druge godine, a treću godinu ostavi samo par najboljih matica koje ne proširuje nego ih forsira da se zaroje. Nakon toga od njih isijeca matičnjake, formira nukleuse i mjenja matice.

–           Imam neku vrstu selekcije po majci na prirodan način!

Obično to radi poslije bagremove paše. Tada prekida leglo kod 50% zajednica, te im mijenja matice.

–           Kada se spari mlada matica i pronese obično nemam u košnici zatvorenog legla, te taj period bez zatvorenog legla iskoristim za obračun sa varoom, a koristim sredstva na bazi timola i organskih kiselina – otkriva nam neke detalje iz svoje „škole pčelarstva“ i nastavlja:

–           Pčele uzimljavam sa 12-13 kg. hrane, što se kosi sa dobrom pčelarskom praksom koja kaže da treba imati 15-20 kg. Ali, ja imam jaku ranu pašu divlje trešnje pa takvu praksu sebi smijem priuštiti. Volim da mi potroše hranu od zimnice i da mi se ne uvlači u med.

Karalići su jedno vrijeme na livadi ispred kuće uzgajali lavandu. Međutim, nije se pokazalo uspješnim za velike poslovne poduhvate. Sačuvali su „mini plantažu“ lavande tek toliko da imaju ulja za vlastite potrebe.

Bave se i plasteničkom proizvodnjom. U četiri plastenika, na površini od oko 350 kvadratnih metara uzgajaju paradaiz, papriku, krastavac, zelenu salatu, mladi luk i patlidžan. Proizvode i rasad evodžije za vlastite potrebe. Imaju oko 300 sadnica.

  • Sve ja to radim iz ljubavi. Naravno, nastojim da imam i određenu korist od svega što radim i u čemu uživam – kaže naš sagovornik, za kojeg mladi pčelari kažu da je „profa za desetku“. Dodaju i – ljudina!

A kada smo na kraju Armina upitali koliko ima učenika u svojoj „pčelarskoj radionici“, kazao nam je da bio najsretniji kada bi svako domaćinstvo u BiH imalo po jednog pčelara. Njemu ne bi bilo mrsko svakome pomagati, baš kao što mu nije mrsko razmjenjivati iskustva i dijeliti savjete sa pčelarima na društvenim mrežama, na kojima je izuzetno aktivan. Nađe vremena da u svijet pčelarstva uvoodi nove snage. Trenutno je mentor dvojici pčelara. Jedina mu je želja da budu bolji od učitelja.

Šampion kunićarstva

Armin je još kao dijete volio pse. Nekada je imao 12 dobermana. Danas je ponosni vlasnik jednog njemačkog ovčara.

Bavi se rekreativno i kunićarstvom. Uzgajam orijaške šarce i sive orijaše. Sa orijašima je nekoliko puta bio prvak BiH.

  • Iskreno, kuniće držim striktno za takmičenja. Imam ih 40 i svi su šampionske krvi – kazao nam je Armin.

ARMINOVA ŠKOLA PČELARSTVA

Pčele osjete ponašanje prirode

Za vrijeme nedavnog pregleda zajednica, posebno mi je bilo interesantno što sam u više zajednica našao friško izgrižene matičnjake. Dakle, ove godine su počele izvlačiti matičnjake sa pojavom prvih cvjetova bagrema više nego ikada, a ni jedna nije bila zarojena.

Izgleda, pčele itekako osjete nadolazeći bespašni period i period kišnog vremena. Dakle, izgrizle su matičnjake, iako je dan prije toga bilo kilogram unosa, a tog dana prije podne je bilo malo unosa.

Dakle i lokacija, odnosno pašne prilike su jako bitne za ponašanje pčela.

Kontra leto…

Kod par zajednica koje su mi u bagremu ušle u rojev nagon digao sam plodište na vrh. Ispod plodišta sam podbacio okvir od matične rešetke i okrenuo kontra leto da pokupim izletnice u donja dva medišta. Dakle, na podnici mi je medište 1, u koje sam ubacio okvir legla sa matičnjakom, zatim matična rešetka, pa onda medište 2.

Na medište 2 je postavljen zamrežen okvir od matične rešetke sa kontra okrenutim letom pa onda plodište na vrh.

Poslije tri dana kada sam pokupio sve izletnice u donja medišta okrenuo sam gornje leto na istu stranu kao i donja leta da mi poslije ne pravi problem. Dole mi se izlegla mlada matica i trenutno imam dva tijela pčela u donjim medištima.

Gore – kod stare matice – ima četiri okvira legla i šest ulica pčela; ponovo je dobila svoje izletnice. Planiram, kada krene lipa, opet gornje leto okrenuti nazad i pokupiti izletnice od stare matice dole.

Sve ovo mi je dalo odlične rezultate. Nadam se da i na lipu mogu ozbiljno računati na ovaj način. Rojenje je skroz eliminisano.

Međutim, ima jedan problem – polovina bagremovog meda je u medištu 1, a druga polovina u medištu 2. Dole mi mlada matica kreće da polaže u okvire pune meda. Nešto sam meda digao gore.

Pitanje je: kako ih usmjeriti da mi med iz medišta 1 što prije dižu u medište 2. Jasno mi je da, kako mlada matica bude polagala dole leglo, da će pčele pomalo dizati med gore i oslobađati joj prostor. Ali, taj proces bi mogao trajati dugo.

U dilemi sam, jedino, kako da med bude sabijen u medištu 2 u što kraćem roku!

Možda je rješenje bilo da sam matičnjak odmah stavio u medište 2. Tada bi, možda, kompletan med bio u medištu 2, a čim matica pronese da sam je, na okviru na kojem je nađem, spustio dole u buduće plodište. Pretpostavljam da su med trpale dole zbog okvira legla i matice koja se nalazi u medištu 1. Opet nisam siguran, ali praksa će pokazati…

 

 

 

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY