Nedeljko Petković iz Kakmuža pčelari već 60 godina: Pčelari su humanisti, a...

Nedeljko Petković iz Kakmuža pčelari već 60 godina: Pčelari su humanisti, a medari prokleti i zli ljudi koji izrabljuju jadnu pčelu bez koje i nama života nema!

SHARE

Mi se pčelari moramo pomagati, nema ništa od one “nek’ komšiji crkne krava”. Ako su mom komšiji bolesne pčele, čemu ja da se nadam?

U naselju Kakmuž, smještenom u u općini Bosansko Petrovo Selo, koja obuhvata sjeveroistočni dio planine Ozren, živi jedan od najstarijih bosanskohercegovačkih pčelara Nedeljko Petković. Nedeljko je rođen 1932. godine, a pčelarstvom se bavi od 1958. Punih 60 godina.

– Rođen sam u D. Brijesnici, Rosulje, opština Lukavac, a trenutno živim u Kakmužu-RS. Ime naselja potiče od Kakmuža Odramčića, koji se pominje u povelji bosanskog bana Matije Ninoslava 1269. godine. Kakmuž se prostire sa lijeve strane rijeke Spreče, u podnožju planine Ozren, na jugozapadu od naselja je uzvišenje Volujak (489 m), a kroz naselje protiče i manji riječni tok, Kamenička rijeka, pritoka rijeke Spreče. Nadmorska visina naselja je od 150 do 489 metara. Mjesto je prava idila za pčele, samo još kad bi pčelara bilo. Nažalost, selo je opustošeno, ni omladine, ničega… – kazuje nam na početku razgovora naš domaćin.

Do Kakmuža i Nedeljka, dovela nas je Zlata Milinkić, tuzlanska pčelarka. Na početku njene pčelarske karijere, pri ruci joj se upravo Nedeljko našao. Njemu Zlata duguje svoje početničke pčelarske korake i danas, uspješnu pčelarsku karijeru. Ostali su sjajni prijatelji, često se posjećuju.

– Kad sam mu rekla da će u BH pčelaru izaći i o njemu reportaža kao o meni, suze su mu na oči krenule – priča Zlata.

Vitalnost dugujem pčelama

Nedeljko sa Zlatom Milinkić, negdašnjom učenicom, današnjom uspješnom pčelarkom

Nedeljko se u razgovoru za BH pčelar prisjetio i svojih prvih pčelarskih koraka.

– Nekada davno dok mi je otac bio živ, sjećam se kao mali da smo imali par društava koje smo držali u trnkama napravljenim od balege. Inače sam kao dječak ostao bez roditelja, pa sam se sam morao snalaziti i probijati kroz sve životne nedaće. Nigdje nisam radio. Nemam ni dana radog staža. Davnih 50-tih sam služio vojni rok i igrom slučaja ostao invalid ostvarivši vojnu invalidninu od bivše SFRJ koja mi je bila dovoljna za preživljavanje – priča Nedeljko.

Tragovi nimalo laganog života vidni su. Kao najamni radnik, skrbio je Nedeljko za braću i setsre. radilo se da bi se preživilo. No, zahvaljujući radu ali prvenstveno pčelarstvu i pčelinjim proizvodima, nedeljka zdravlje odlično služi iako dobrano gazi devetom decenijom života.

– Ozbiljnije sam se počeo baviti pčelarstvom 80-tih godina. Imao sam tad oko 40 društava. Trenutno imam 12 pološki i 3 LR. Velike gubitke sam imao 1986. kada je varoa harala ovim prostorima i tada su mi uginula kompletna 23 društva. Inače, ako bi me zdravlje poslužilo, proširio bih se ja još.

Nedeljko Petković: Vitalnost dugujem pčelama

– Što se tiče meda, kad ga imam, prodajem ga stalnim kupcima, komšijama. To mi je dodatni prihod za kuću ali i održavanje pčelinjaka.

– Sam pčelinjak je stacioniran pored same kuće, i ima dosta medne paše kada vrijeme dozvoljava. U toku sezone desi se da bude meda livadskog, bagremovog cvijetnog i nešto malo lipe. Na svim poslovima oko pčelinjaka pomaže mi supruga Milica sa kojom živim evo tri godine. Milica je žena pravi domaćin, poslije smrti prvog muža, otvorila mi je vrata svog doma, slažemo se, nemamo djece ni zajedničke ni druge, tako da nam je sudbina ukrstila pute u poodmaklim godinama da svoje boli, tuge, radosti i žalost, dijelimo jedno s drugom – priča Nedeljko.

Za 60 godina drugovanja s pčelama, Nedeljko je skupio dosta iskustva, praktičnog znanja, koje nesebično dijeli drugima.

Odmaknite pčelinjak od fabrika

– Mi se pčelari moramo pomagati, nema ništa od one “nek’ komšiji crkne krava”. Ako su mom komšiji bolesne pčele, čemu ja da se nadam? Onače, prije rata sam bio redovni učesnik na svim sajmovima pčelarstva koji su se odrčavali u po  Sloveniji i Beogradu, Zagrebu, Sarajevu,Tuzli…Sajmovi su mi pomagali da proširim i usavršim znanje. Što se tiče bolesti pčela sve sam ih iskusio i prebrodio: Varoa, nozemoza, krečno leglo pa čak i američku kugu (1978g.) koja je bila zauzela par društava ali sam je uspješno i na vrijeme sanirao.

-Naravno, zdravstveno stanje pčela je najosnovnije na pčelinjaku, bez zdrave pčele nema ništa, pa zatim lokacija pčelinjaka (bez fabrika i otrova) i bez jake buke/blizina urbanog puta). Pčele vole rad, red, mir disciplinu i svog pravog i istinskog vlasnika. Ljudi koji nemaju prvo ljubavi i volje za pčelama ne mogu se baviti pčelarstvom. Pčela se mora poštovati, voljeti, cijeniti i moraju joj se obezbijediti svi uslovi za njen normalan razvoj da bi pčelar mogao nešto očekivati od nje. Pčelari materijalisti koji hoće što više meda su prokleti i zli ljudi koji samo eksploatišu to jadno živo biće bez koje i nama života nem – priča Nedeljko.

Supruga Milica je desna ruka na pčelinjaku

Kaže bez imalo hvalisanja da svo svoje znanje, iskustva, savjete…rado dijeli, te da su svi koji su njega slušali, daleko dogurali.

– Imam kolega-pčelara koji imaju i po stotinjak društava, a koji me i danas nazovu pa pitaju za savjete, šta i kako u nekim situacijama. Meni to prija, jer se osjećam još od koristi. i iako imam 87 godina, puno čitam pčelarsku literaturu, pišem, bilježim interesantne događaje na i oko pčelinjaka.

(E. K./bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY