Nedžad Ganija: Došla su vremena da bukvalno moramo otimati od pčela!

Nedžad Ganija: Došla su vremena da bukvalno moramo otimati od pčela!

SHARE

Nedžadovu pčelarsku praksu mnogi hvale, a on opet priznaje da je dosta toga „pokupio“ i naučio od plemenitih, dragih i čestitih ljudi u pčelarstvu. Između ostalih i od Hasana Smailbegovića iz Breze. Čak je i modifikovao njegovu metodu proizvodnje matice tihom smjenom, koju Hasan radi polovinom juna mjeseca, a on između 20. i 25. aprila.

Prvi susret mnogo govori o čovjeku. Stisak ruke, a onda razgovor u kojem je na autora ovog teksta poseban utisak ostavila jedna rečenica Nedžada Ganije, pčelara iz Breze:

–             Otac je u godinama, polako preuzimam njegove obaveze u domaćinstvu, a sin završava medresu, planiramo da nastavi studije!

Nedžad je saobraćajni tehničar, stalno je zaposlen, a  pčelarstvom se bavi od 2009. godine. Krenuo je sa skromnih 3 – 4 društva, da bi danas stigao do cifre od 42 košnice, koliko je zazimio.

U čarobni svijet pčelarstva zaplovio je kao prirodoljubac, kojeg su na životnoj stazi ekonomske prilike tjerale na dopunske prihode.

Imaš posao, imaš porodicu, dijete koje želiš da izvedeš na pravi put, a krediti pritišću. Tada počinješ tražiti neke dodatne izvore prihoda. Ja sam ih počeo tražiti u pčelarstvu. Iskalkulisao sam da bih uz pomoć pčela mogao pokriti troškove školovanja i fakultetskog obrazovanja moga sina – sjeća se svojih početaka Ganija.

Sretan čovjek

Priznaje, da pčele do tada nije nešto posebno „sevdisao“, skoro ništa o njima nije ni znao.

–             Ma ja sam vam čovjek koji ima puno sreće; Bogom sam dat da me sreća prati – kaže, te nastavlja:

–             U životu, za bilo šta da radiš, najvažniji su čestit nijet i čista duša. Kasnije sve samo po sebi dolazi.  Imao sam sreću da naiđem na dobre ljude koji su mi pomagali koliko su mogli, puno sam čitao i istraživao, ali i razmjenjivao iskustva sa kolegama.

Otkriva nam da nikada nije imao gubitaka, ne zna ni šta je bolest u pčelinjaku.

A bukvalno se srodio sa pčelama, poistovećuje ih sa ljudskim stvorom. Za njega je pčelarenje pravi romantičarski zanos. Prelijepa pjesma, tiho izražena samo mislima i osjećajem, a bez riječi. Tamo gdje su pčele, tamo su i ptice, tamo je šuma, zelenilo i sva ljepota prirode. Sa takvog životnog izazova vraća se potpuno rekreiran: psihički, fizički i zdravstveno.

–             Može li se takav život uporediti sa onim koji se vraća iz zadimljenih kafana, kafića, kladionica ili noćnih klubova. Ja sam cijelog života, još od momamčkih dana izabrao život u skladu s prirodom i vjerom u Boga – kazat će Nedžad.

Pčelarstvo mu je hobi, profesija, izazov, dopunski izvor zarade. Kako je vrstan poznavalac i ljubitelj prirodne medicine otisnuo se i u svijet apiterapije, u kojem kombinacijom pčelinjih proizvoda i bilja pravi prirodne preparate za brojna oboljenja. Tu mu je, kažu, malo ravnih u BiH i regionu.

–             Davno je rekao rimski pjesnik Marcijal da život nije samo da se živ, već da se bude zdrav. Najsretniji sam što su mi svi u porodici zdravi, što su mi pčele zdrave, što su mnogi ljudi, koje su čak i ljekari upućivali meni, danas zdravi!

 Novi izazovi

Nedžad je seleći pčelar. U potrazi za pašom najviše ide po centralnoj Bosni, Posavini i eventualno po Hercegovini. Ne priča više o rekordnim godinama, jer je meda sve manje u košnicama, a priroda sve manje izdašna.

–             Trudim se da imam jaka i zdrava društva, jer samo jaka i zdrava društva donose med! – kazat će i naglasiti da svoje uspjehe mjeri prvo kilogramima izvrcanog meda, pa tek onda brojem košnica. A ta dva faktora zavise od pčelarevog znanja, iskustva, spretnosti i sreće.

Uz to, neophodno je seliti pčele, bukvalno krasti povoljne medonosne dane i paše. Jer, ako se ne sele društva, teško da se može nakupiti meda čak i za pčele. Došla su vremena da bukvalno moramo otimati od pčela.

Njegovu pčelarsku praksu mnogi hvale, a on opet priznaje da je dosta toga „pokupio“ i naučio od plemenitih, dragih i čestitih ljudi u pčelarstvu. Između ostalih i od Hasana Smailbegovića iz Breze. Čak je i modifikovao njegovu metodu proizvodnje matice tihom smjenom, koju Hasan radi polovinom juna mjeseca, a on između 20. i 25. aprila.

–             Skoro da ne postoji sistem rada sa pčelama, svaki puta je nešto drugačije, neki novi izazov. Po mom mišljenju vrijeme je osnova. Pčele rade i ponašaju se prema vremenu. To je dokazano; zato tvrdim da su ponašanje pčela i vremenska prognoza osnova moga rada u pčelinjaku.

Život svakog čovjeka sa sastoji od niza važnih i manje važnih događaja, koje mi sami svrstavamo na skalu važnosti. Nedžad nema vremena da broji životne pravilne ili pogrešne korake, ali zna da kroz korača muški, dostojanstveno, hrabro, pošteno, u dosluhu sa prirodom, vjerom I roditeljskim odgojem.

–             U svim dobima čovjek se uključuje u život u kome energija neprestano teče i kroz odluke koje počinješ da donosiš ne tražiš razloge zašto nešto ne uspijeva, već postižeš rezultate zbog kojih sve počinje da se uklapa. Naravno, pri tome vodiš računa da nikome ne nanosiš zlo ili pakost, da širiš ljubav, imaš poštovanje prema svome rodu I porodu – zabilježili smo Nedžadove riječi na kraju razgovora.

A na početku nam je rekao ovo:: “Otac je u godinama, polako preuzimam njegove obaveze u domaćinstvu, a sin završava medresu, planiramo da nastavi studije“. Kontakt telefon Nedžada Ganije: 060 32 19157

Priroda se urotila protiv pčelara

Vremenske prilike se iz godine u godinu ubrzano mijenjaju, ali na gore. Nedžad kaže, da su došla vremena u kojima pčelar bukvalno mora otimati od pčela.

Dobro to osjećaju i pčelari iz centralne Bosne. Nekada izvanredan nektarski pojas od Romanije, preko Nišića. Zvijezde do Visokog, tokom zadnje tri godine skoro da nestaje. U posljednje tri sezone, iz godine u godinu je priroda sve manje izdašna.

Proljetos sam, tačnije 20. maja odvezao pčele u jedno selo prije Zvijezde planine, na 740 mrtara nadmorske visine. Tu je prethodnih godina obavezno „nalijetala“ paša u kontinuitetu od mjesec dana. Nakon mjesec – vozi dalje.

Na Zvijezdi je krenuo unos odlično. Odjednom se okiša, zahladi… Bio je četvrtak kada se počeli kišni dani, a već u subotu sam primijetgio da troše ubrzano ono što su inijele u košnicu.

Kako radim društva koja imaju tri tijela (imaju jako mnogo pčele), one su od četvrtka do subote  pojele u jednom društvu za tri dana osam kilograma.  Tada sam odlučio „kradi im, vadi med, radi šta znaš…“. Po ponašanju pčela sam shvatio da “najavljuju” i dalje loše vremenske prilike.  Kasnije su to potvrdili i meteorolozi.

Povadio sam sve što je bilo u košnici, čak sam izvadio iz medišta, a bilo je ram do dva meda. Hranio sam ih sirupom.

Kasnije vremenske prilike su pokazale da sam napravio dobar potez, kasnije nisu unijele ni gram sa livade.

 Varka sa avgustovskom varoom!

Nema pčelara da nije „skupo plaćao“ pčelarsku školu. Propusta je imao i Nedžad. Jedan posebno izdvaja, često ga prepričava kao lekciju mlađim i neiskusnim pčelarima.

Prilikom pregleda društava, u avgustu nisam imao varoe; dimio jednom, drugi put, treći put…  ni jedne varoe.

Bio sam prezadovoljan, smatrao sam odrađenim avgustvovske tretmane protiv varoe. Slijedeći korak bio je tretiranje oksalnom kiselinom negdje u decembru, kada su temperature oko nula stepeni Celzijusa.

I kao da mi je neko kazao da još jednom provjerim varuo. U drugoj polovini septembra zadimim; kad u košnicama katastrofa. U životu to nisam vidio nigdje kao što sam vidio na svom pčelinjaku. Dimio sam „varolikom“ svaki četvrti dan dva tri puta. Zatim sam prešao na tretmane svaki treći, pa svaki drugi dan. Nemam precizne podatke, ali sigurno sam obavio  15 – 16 puta tretmane dok nisam uklonio varou.

U decembru sam uradio tretman oksalnom kiselinom, a da nisam bio siguran koliko će i hoće li mi pčela prezimiti. Nastojao sam da spasim bar nešto društava, jer stručnjaci tvrde da oksalna kiselina razara nagriženu pčelu.

Ne sporim tačnost ove tvrdnje, ali kod mene se nije potvrdila tačnom. Odradio sam tretman oksalnom kiselinom, preživjele su mi pčele i imao sam ekstra društva.

Nakon ovog „školskog časa“ obavezno tokom avgusta obavljam tretmane protiv varoe. Čak i u septembru, pa i u oktobru izvršim barem po jedan tretman.

Vrijeme je najvažnije u pčelarstvu!

Kada sam ove godine u avgustu vidio kako pčele „štancaju“ leglo, znao sam da u toku narednog mjeseca neće biti promjene vremena nabolje.  Pčele su mi, na osnovu legla, dale signal!

Tada sam im bio ostavio nekih 12 kilograma po košnici. Uz to prihranjivao sam ih i sirupom. Kada sam, prilikom uobičajene kontrole otvorio, vidim zalihe meda potrošile na nekih 6 – 7 kg. Nije tu hranu pojela pčela, nego leglo!

Naravno, morao sam ih dodatno prihranjivati, naglašavam u avgustu 2018. godine.

Ali, šta ćeš!! Priroda je tako odlučila!

U tihoj smjeni matice počele sa leglom 39. dan!

Sve je teže pčelariti, jer priroda se mijenja. Najbolje se to primijetilo ove godine. Na osnovu mog iskustva u pčelinjaku, mogu tvrditi da su mnoge stručne knjige zakazale.

Meni su ove godine 39. dan u svim društvima u tihoj smjeni matice počele s leglom, a zna se da pronese najkasnije 30-ti dan. Bilo je kišovito i hladno vrijeme.  Vjerovatno nisu izlazile da se pare, jer nisu imale povoljne uslove u prirodi.

Prateći kalendar, larve sam ugledao 42. dan. One se golim okom mogu vidjeti tek treći dan od zalijeganja. Tako sam zaključio da da su pronijele 39- ti dan.

(bhpčelar)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY