Pčelarenje po krovovima Londona: POZLAĆENE KOŠNICE STIVA BENBOUA!

Pčelarenje po krovovima Londona: POZLAĆENE KOŠNICE STIVA BENBOUA!

SHARE

Steve Benbow je jedan od najpoznatijih svjetskih urbanih pčelara, a njegova knjiga „Urbani pčelar: Godina pčela u Londonu“ je među poklonicima pčelarenja u Britaniji i SAD-u stekla kultni status. Bio je tema mnogobrojnih novinskih članaka i gost TV-emisija.

Njegove četiri košnice se nalaze na krovu zgrade na trgu Picadilly, odakle se pruža predivan pogled na čitav London. Napravljene su od engleskog hrasta, a izradio ih je stolar iz Welsa, Kim Farley-Harper, ofarbane u skupocjenoj tirkiznoj boji, i ukrašene pozlaćenim rukotovorinama u obliku pčelinjeg saća.

Ovog svježeg londonskog jutra, Steve dolazi u njihov redovan obilazak. Još od 2008. godine je vlasnik ovih par košnica, i potpuno posvećen svojim ljubimicama.

„Ne mogu zamisliti život bez njih. Postanem nervozan čim ih neko vrijeme ne vidim.
Zanimljivo je da Steve ne koristi nikakvu zaštitnu opremu, već opušteno pčelari odjeven u prsluk s narandžastom majicom, hlačama i kapom.

„Volim da pčelarim bez rukavica jer tako imam bolji osjećaj – a i sigurniji sam da neću nijednu zgnječiti – objašnjava Steve. Kaže, da ga pčele mogu mnogo puta ubosti samo ako je nespretan. Ači, on je vremenom postano imun na ubode, pa ih niti ne primijeti.
Steve polako podiže poklopac i vadi jedan po jedan ram, prateći kako pčelice napreduju.

„Pčele su veoma osjetljiva bića. S njima trebate biti jako nježni, ne smijete ih uznemiravati bukom ili galamom – kaže.

Pčele su mirovale tokom zime. Ali Steve ističe da su njegove velške crne pčele, već u martu započele radnu sezonu, i redovno obilaze čuvene londonske parkove, Green Park, Hyde Park, pa čak i Buckinghamsku palatu.

Na vrhuncu sezone, pretpostavlja da će ove četiri košnice biti dom za preko 50.000 pčela, a on će nastaviti s dodavanjem novih ramova i proširivanjem kako bi imale dovoljno mjesta za skladištenje meda.

„Volim boraviti na svježem vazduhu, u prirodi ili na krovu. Sjajno je gledati moje pčelice kako se vrijedno vraćaju s polenom.

Porodična tradicija
Oba Steveova djeda su bili pčelari, ali je on tek prije 17 godina započeo ozbiljno da se bavi pčelarstvom. Tada je živio u južnom Londonu i u početku je neko vrijeme učio kod svog prijatelja, profesionalnog pčelara.

„Kada sam tek započeo s komercijalnim pčelarenjem, nije mi dozvolio da šest mjeseci dirnem pčele jer nisam imao dovoljno znanja i vještine, premda sam s njima proveo cijeli život – kaže Steve i dodaje: “Morao sam mu dokazati da sam sposoban.“

Nije nam htio otkriti koliko ima klijenata niti košnica, već samo da se radi o stotinama društava na lokacijama poput Shropshirea, Salisburya i Walesa. Njegove pčele proizvode preko 10 vrsta meda koje distribuira u najpoznatijim hotelima poput Savoy i robnih kuća poput Harrodsa.

Vrijedni pčelar, biznismen i predavač
U oblasti zvanoj Spa Terminus, industrijskoj zoni namijenjenoj proizvođačima hrane i distributerima, Steve posjeduje manju fabriku i skladište u vlasništvu svoje firme London Honey Company. Ispred postrojenja se nalazi mala trgovina, u kojoj svake subote prodaje med po cijeni od 6 funti po tegli. Prodavnica se otvara u 8:30 ujutro, ali već oko 9:30 Steve je otišao na teren u svom bijelom terencu.

„Živim nomadskim životom, stalno sam u pokretu, stalno na putu“, kaže on.

Čim pređu prag trgovine, mušterije zapljusne miris meda i pčelinjeg voska. Tri uginule pčele su izložene ispod stakla na dugom drvenom stolu, a svijeće od pčelinjeg voska vise s stropa. Drvene kutije za vino služe kao police za stare pčelinje ramove, fotografije i osušeno cvijeće koje je nekada služilo kao pčelinja paša. Tegle s medom su izložene u dugim redovima, tako da posjetioci mogu vidjeti njegove različite nijanse.

„Mušterije mogu doći s praznim teglama koje im ispunimo medom – kaže Kim Burrows koja u trgovini radi tri puta sedmično i jedna je od četiri Steveova radnika.

Na lijevom zidu se nalazi slika Steveove bake snimljene ispred košnice u njenom vrtu. Steve kaže da njegove prve uspomene vezane za pčele potiču iz te bašte.

„Sjećam se, imao sam šest godina, i jeo sam med nazaman na veliku krišku domaćeg hljeba, priča Steve, zagledan u daljinu.

„Iako je baka preminula prije mog desetog rođendana, ona mi je i danas velika inspiracija – dodaje.

Život u pokretu
Steve se svakog jutra budi u 5 sati, doručkuje žitarice s jogurtom i velikom kašikom meda, i pravi raspored koji će pčelinjak obići tog dana.

„Odvezemo se na par dana i radimo oko jednog pčelinjaka, kampujemo u prirodi, a potom se vraćamo u London i nadgledamo rad fabrike – kaže Steve, govoreći u množini jer obično s sobom povede i jednog radnika.

Iako većinu vremena provodi u proizvodnji, Steve ne zapostavlja menadžersku stranu vođenja kompanije, i ponosno dodaje da uskoro prelaze u veće postrojenje.

„To je za nas večiki događaj – kaže on.

Takođe, uskoro primaju i prvog pčelarskog pripravnika, uz podršku vladinog programa i Pčelarske asocijacije V. Britanije.

„Prosječna dob pčelara kod nas je 60 godina, a mi primamo osobu ženskog pola, s nepunom 21 godinom. To je zaista sjajno, jer imamo veoma malo žena pčelara. Malo je danas praktičnog pristupa prenošenju znanja. – kaže Steve.

Benbow je aktivno uključen i u edukaciju pčelara, i naglašava da bi se tome volio više posvetiti u budućnosti.

„Pčelarstvo se ne može naučiti na internetu ili tokom nekih vikend – kurseva. Više od svega, mora vas voditi ljubav prema pčelama.(BHPČELAR/N. Botić/New York Times)

NO COMMENTS

LEAVE A REPLY